U subotu poslijepodne u pauzi poslije drugoga kola turnira odlazimo vidjeti izvor rijeke Plive. Četvora osobna kola tvore malu kolonu što vijugavim bosanskim cestama kreće preko Mrkonjić grada i Šipova put izvora rijeke Plive. Na jednom dijelu puta skrećemo sporednom cestom i stižemo na živopisno mjesto gdje riječica Janj rastokama stvara prekrasan splet vode, zemlje, šume i kamenja. Da puno ne pripremam zadovoljstvo očima, krenimo.
1. Riječica Janj se obrušava kaskadama preko kamenitog tla. Žuri vode svoje predati Plivi.
2. Kao razlivena šumom u rastokama zarobila je visoko drveće. Je li to Janj ušla u šumu ili drveće izraslo i opstalo unutar vodenog toka?
3. Kako se voda razišla šumom, tako se nedugo nakon toga spaja opet u jedinstveni tok.
4. Napustili smo Janj i krećemo put izvora voda Plive. Tamo u daljini, među brdima podno Glamoča, nalaze se izvori.
5. Doznajem da Pliva ima tri velika izvora. Onaj najveći, gdje voda izlazi iz tunela, nemamo vremena vidjeti, ali dva bliža ćemo. Vode se spajaju u ovom živopisnom šumskom kraju.
6. Voda čini sve što može, a ono što joj se na putu nađe, može se jedino prilagoditi. Uhvatila je tako i dio zemlje s rastinjem, na kojem i dalje život buja. Kako i nebi, ta vode je u izobilju.
7. Izlazi voda iz zemlje ovdje na raznim mjestima. Često je to vrlo silovito. Dobiva se osjećaj, da je čitav ovaj kraj na moru vode, što ne može izdražati pod pritiskom brda.
8. A čovjek nalazi mjesto opstanka u suglasju s vodom, vladaricom života. Sakriven u šumovitu kraju prilagodio se vodi.
9. Gledaju nas kravice. Naišli smo im ko neki komarci njihovim putem. One su ovdje doma.
10. Naiđosmo na jedno mjesto, gdje hukom silinom voda izvire. Bilo bi za sjesti i sjediti i sjediti i sjediti, da vrijeme uđe u svijest hukom vode, što silinom žuri svijetu se podati. Krenuti njome kao dijete, što pažnju poklonilo bi svakom kamenčiću, ljubeći svaki listić srcem na putu njenom.
11. A voda kreće žurno. Ne časi. Kao da je neka ruka poziva u doline. Je li to čežnja i poziv plodnih dolina, da životnom ljubavlju održe život?
12. Kamen, voda i šuma uravnoteženim jedinstvom tvore ovu ljepotu.
13. Ej, vodo, kuda? Ne stiže ni čuti, jer njena budućnost je tamo naprijed.
14. Ma koje kamenje; ma koja zemlja; ma koja šuma? Sve to će ova voda prijeći.
15. I bez prestanka izvire voda pod svakim kamenom. Pliva! Tako se zove voda ova.
Prijatelji dragi svjedočim još jednu od ljepota. Bosna. Skup prirodnih ljepota je tu pored. Sve je to u slijedu ljepota lijepe naše. Ta zar život i ljepota znaju za granice? Sve je to dijelo jednog i jedinog nam Gospoda. Svi mi i ovdje i tamo i svagdje gosti smo Njegovog kraljevstva i njegova smo djeca. Put je u ljubavi i razumjevanju. Hvala ti Gospode na još jednom viđenju.
Srdačno vas pozdravlja i voli vaš Mladen
Post je objavljen 21.06.2006. u 09:23 sati.