| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud
Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com
Čuka
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
javascript:%20void(0);
annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora
alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja
Zanimljivo
Na rubu znanosti
Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.
Nekak je ovih dana sve obrnuto na jenu stranu. Od malih nogih se sećam da su dečki voleli loptu nateravati. V ona vremena smo sretni bili, kaj smo od starih čarapih je napravili. Važno je bilo za nečim bežati i gurati to. Još ak golove narihtamo z ciglami, il cipelami, pa i hlače bi poslužile. Neki med nami su bili bolji v tom nateravanju. Krpenjača kaj da ih je htela. Oni starejši dečki su igrali važnije tekme. Su igrali protiv naselja polek. Mi ostali bi se sakupili okolo i gledali. Nam ni mesta med njim bilo. Smo za njih mi klinci bili. Znal sam tak prejti i na tadašnji dinamov pomoćnjak. Gledali smo dečke kaj su igrali za ŽKM. To je već bila ozbilna škvadra velkih i ozbilnih dečih iz Kolonije. Ma, igrali su za njih i neki, nama nepoznati, al smo brzo bili za njih. Dinamo je igral tam na velkom igrališću. Znali smo se derati, kaj smo zvali navijanjem. Odrastal sam navijački uz Dinamo. Već nakon par let, nakon kaj je Dinamo osvojil prvenstvo i kad je Dražen postal zvezda, sam videl nekaj, kaj mi se ni svidelo. Su se dečki puno put odmarali na igrališću. Šetali su se, kaj valda sesti nisu smeli. Sam videl da se mučiju, onak stoječki. Zamislite da sedneju na travu i onak ko filozofi počneju gledati one kaj loptu nateravaju. Vite, tak su i ovi sad v Nemačkoj tu negde bili. Kondu su im nabili, pa su bežali, al onak, ko muhe bez glave. Znaju ovi dečki kak se to dela. Pa su profesinalci. Cicek se celo vreme sa strane presavijal. Bil je kak pravi glumac. V jednom trenu, sam videl, kak da ga je malo išijas zgrabil, al se podbočil z rukih i mu prešlo. Cicek pazi, jemput kad te zgrabi, se neš dinuti mogel. Polakše to malo. Na kraju ste ista škvadra. Dobro, Brazila niste ni šteli pobediti. Da ste ih pobedili, bi ovi drugi više grizli protiv vas. To, kaj ste Brazilu pustili, je po meni OK. Se buju oni umislili i u nastavku, tam negde u finalu, ih bute znenadili. To je mudro. Svaka čast. Je došla ona tekma s Japanom. Ti mali zujani bežiju na sve strane. Ih ni lako ni snimiti gde je ko. To ste čist dobro oddelali. Nisu ni jemput pobegli z loptom kroz gol. Vas su malo zmotali, kaj niste više znali gde je kaj. Znam, da kad nekaj oko vas beži bez prestanka i brzo, se ni lahko orjentirati. V tom smotanom nateravanju i bežanju lopta ipak ni pobegla ni v jen gol. Mi se čini da je tekmu mogla rešiti samo lopta, tak da nekom pobegne v gol. Znate ono: 'Dečki pa je v golu!!!' Al, ni. Ni sim, ni tam. Dobro, kaj bi se reči moglo, da je to z Japancima sretno završilo, kaj lopta ni pobegla v naš gol, al ni štela ni v njihov. Sudbina! Jučer je došla ta velka tekma. Australija. Bi se reklo Hrvatska protiv Hrvatske, kaj je australska vrsta puna Hrvatih. Na taj način mi nismo zgubili. Se na toj tekmi puno bežalo. Pa, je taj nogomet šport. Z naše strane je to više zgledalo kak atletika. V nekim momentima mi sve zgledalo kaj poezija. Umiralo se za lepotu. Kad bi naši došli blizu šesnaesterca, bi taj kaj je povlekel, dodal natrag ili skroz na aut-liniju. Poezija je to; širina; emocije. Zakaj nebi svi ko ekipa stvarali. I tak navek. Dve su vam lopte pobegle v njihovu mrežu i pokvarile opći dojam. Prema kraju vam je i sudec prekidal zadovoljstvo stvaranja. Čak ste se par puta na njega i rasrdili. Sudac kak da ne razme lepotu. A Australci (napol Hrvati), su pak znali kaj im treba. Oni su šteli ostati tu i dalje se gombati. Su im to natrubili v glavu, a oni kad im se veli delaju. Nisu oni slobodni ko naši. Ko robovi su odrađivali to kaj su im rekli. Ti strani profesionalci, ah. Nikakva lepota. Kolko put su navlačili ove naše pjesnike za majicu, za gače; ih gurali, pa lupali. Našima se to samo tu i tam slučajno dogodilo. Na kraju 2:2. Čak sam mislil da je i treći pal v našu mrežu, kad su Australci (pol Hrvati) počeli dizati ruke, a bil je krkljanac pred našom gajbom. Je to sudec prekinul tekmu, da baš nebu pregrdo za nas. Poezija je ipak poezija. Vredi tak i koju suzu na kraju pustiti. Nek se gladijatori dalje gombaju. Nam bi vredilo čekati neko prvenstvo u natjecanju loptača za opći dojam. Tu nam valda niko nebi ravan bil. Smo odradili još jeno svetsko nogometno prvenstvo. Bumo se i dalje sećali Francuske i Šukera i znali da smo ipak nogometna svetska velesila. Nisam neki znalac, kaj se nogometa dotikavle. Tak malo iz mog vugla za videti je bilo. Prijateli dragi vas srdačno pozdravla i voli vaš Mladen  |