ponedjeljak, 26.01.2009.
...ženski nastavak
pitala me Levant
zašto samo pišem o muškim prijateljima i njihovim sudbinama.
počela sam pisati o temi prošlog posta
jer me već glava počela boljeti od razmišljanja
o načinu života mojih bližnjih prijatelja i prijateljica.
o vezama.
uspješnim i manje uspješnim.
i došla sam do zaključka da je teško naći ove druge.
iako 'uspjeh' je isto relativan pojam.
ono što meni može značiti uspješnom vezom
nekome drugome možda to baš i nije toliko uspješna.
ne znam.
ipak,
kad sam počinjala pisati nisam niti mislila
da će na popisu biti toliko toga.
pa sam u jednom trenutku stala
a da nisam napisala još nekoliko priča o mojim muškim prijateljima
a da ne govorim da ženske nisam niti stigla spomenuti.
naravno da se isto događa i s druge strane.
naravno da tih priča ima u nedogled.
naravno da sam sigurno i ja među njima.
niti sebe ne smatram idealnom
ali niti uspješnom u tim muško-ženskim odnosima.
pa evo nekoliko ženskih priča...
jedna frendica željela se udati pod svaku cijenu.
željela je promijeniti prezime.
iz više razloga.
i iznenada je promijenila kompletno društvo
i u tom novom društvu pronašla budućeg supruga.
iskreno, nikome se on nije činio kao netko tko bi uz nju išao
jer smo znali na kakve je tipove prije padala
(umjetnici, kreativne duše, teški individualci).
izabrala je osobu koja im po karakteru nije bila ni do koljena.
ok, njen izbor.
udala se, ispunila si želju.
da bi osigurala svoj status unutar braka rodila mu je dijete.
no na žalost žensko.
a kako je on u međuvremenu pokazao svoje lice
i od jednog bezličnog čovjeka bez ikakvih čvrstih stavova
odjednom postao osoba koja nije baš niti tako mirna tiha i povučena,
osoba koja je nasilnik, grubijan, psihički je maltretira
i od nje zahtijeva sina radi nastavka 'loze',
nije joj preostalo drugo nego roditi još jedno dijete, po mogućnosti muško.
na njezinu sreću uspjelo joj je.
uz modrice čak i tijekom trudnoće.
voli li ga ona?
prema njezinim riječima, ponašanju, stavovima... nikada ni nije.
doživljava ga kao teškog daveža.
no ide logikom da nije on bio bi netko drugi
a on onda i nije baš toliki davež.
pokraj njega ima jednu dugogodišnju vezu,
muškarca kojeg je upoznala preko posla
i kojega može pitati za savjet, mišljenje, uvijek.
nekoga tko je prema njoj nježan.
nekoga za koga zna da će je štititi više od vlastita supruga.
zašto se ne razvede?
zato što je taj drugi muškarac puno stariji
i zato što mu sutra ne želi biti medicinska sestra.
pa trpi uvrede vlastita supruga
njegovo tjeranje iz kuće.
ona zna da se on u stvari ne želi razvesti.
a ona ne želi biti raspuštenica.
jer isto tako zna da je ovaj drugi ne želi oženiti.
pa povremeno igra igrice
gdje organizira zajednički izlet ili putovanje cijele obitelji
i na njemu glumi idilu.
smješka se i tepa svom mužu
da bi barem slijedećih nekoliko mjeseci bio zadovoljen i miran.
i on to guta.
iako svi mi znamo
da je to samo igrokaz
a ona dobra glumica.
jedna druga
udala se vrlo rano (meni da, nekome možda ne), još na studiju.
bila je to velika ljubav, kažu.
i ona je u to vjerovala.
znala ga je oduvijek, iz istog su kvarta.
znala je čim se bavi kao i njegova društva.
i prihvatila ih je.
čoporativno su odlazili na ljetovanja, skijanja,
čoporativno slavili rođendane, vjenčanja, sva slavlja.
vrlo brzo nakon udaje ostavila je fakultet i rodila mu dijete.
posvetila se potpuno obitelji, djetetu i njemu.
sebe zapostavila.
dijete je raslo, ona stajala na mjestu.
više joj ta društva nisu bila toliko draga i simpatična,
te 'spike' su postale isprazne,
više nije željela provoditi s njima svoje slobodno vrijeme.
no nije znala da se udajom za njega udala i za to društvo.
nije znala da zbog luksuza u kojem je živjela mora prihvatiti i njegov 'posao'.
pa je trpjela.
godinama.
tuga ali i žalost što ništa ne može promijeniti izjedali su je.
barem je tako mislila.
začahurila se.
no nakon nekoliko godina upisala je fakultet.
počela malo više brinuti o sebi.
ali problemi su ostali isti.
njegova razmišljanja bila su joj glupa
i čudila se kako nije prije vidjela kakav je.
njegovo društvo više nije mogla podnijeti.
pokraj njega ništa joj nije nedostajalo.
financijski, naravno.
novi automobil, jedini u gradu.
bankovna kartica bez ograničenja.
nije se bahatila, dobro joj je došlo biti neopterećena novcem.
nedostajala joj je samo normalna osoba za razgovor,
normalna osoba za nježnost.
toga nije imala.
bila je vjerna.
više iz straha nego zbog vlastitih principa.
za njega se znalo da ima ljubavnicu.
obično svi to znaju osim žene.
ili žena ne želi znati.
jedan dan odlučila se iseliti.
ne zbog ljubavnice.
možda je ljubavnica bila samo ona potrebna kap.
s djetetom, naravno, ga je napustila.
prošlo je nekoliko godina od tad.
i danas ga se ne može u potpunosti riješiti
a dijelom i ne želi.
ipak on financira dobrim iznosima zajedničko dijete.
ipak vozi automobil koji joj je on kupio.
ipak dobiva za gorivo svaki mjesec.
ipak nije isto kao da živi samo od svoje plaće.
a ipak ima kakvu takvu slobodu.
barem ona na to tako gleda.
treća se udala odmah poslije srednje škole.
patila je za tipovima koji su bili atraktivnog izgleda
vozili dobar automobil ili motor
bili poznati 'lovci' ali i 'lovina' u gradu.
i za jednoga od njih se željela udati.
nije bila iz imućne obitelji.
možda baš zbog toga željela je osigurati vlastitu budućnost dobrom udajom.
bila je u jednoj dugoj vezi gdje je tip s kojim je hodala bio baš po njezinoj zamisli.
ipak, nešto joj nije odgovaralo.
njegov tata vodio je nadzor nad finacijama.
pa kad je shvatila da neće imati previše manevarskog prostora
ostavila ga je.
pronašla je drugu 'žrtvu',
osobu opet prema njezinom stereotipu idealnog muškarca.
i nedugo nakon toga udala se.
on vozi nabrijani motor,
ima cijelu zgradu s nekoliko poslovnih prostora,
zgodan je muškarac,
idealan za oca njezine djece.
rodila mu je prvo dijete.
nakon par godina nije bila zadovoljna stečenim
iako je živjela u ogromnom stanu,
iako je imala sve što je poželjela,
nije imala dovoljno.
htjela je biti gospođa inženjera a ne privatnog poduzetnika
htjela je svoju plaću imati samo za sebe i ne sudjelovati u troškovima života.
mislila je da je to zaslužila.
htjela se razvesti.
stalno je prigovarala.
ipak, odlučila je roditi još jedno dijete iako je planirala razvod.
htjela ih je imati dvoje.
pred kraj braka našla je inženjera svog života.
razvela ga od njegove tadašnje supruge i djeteta od godinu dana.
razvela se od svog supruga.
odnijela mu je kompletan namještaj jer
'se željela naplatiti za godine zajedničkog života'
razdvojila je vlastitu djecu, mlađe je s njom.
odselila u drugi grad.
ne dozvoljava bivšem suprugu da vidi mlađe dijete kad god.
samo pod određenim uvjetima.
osjeti da gubi starije dijete.
još uvijek nije svjesna da gubi.
možda je ona sretna.
tko zna.
četvrta se udala za starijeg tipa od sebe, dosta starijeg.
voljela ga je.
odgovarali su si u svemu.
pokraj njega počela je učiti ono što prije nije znala.
kuhati, peći kolače, brinuti o kućanstvu,
zavoljela je biti supruga, udovaljati svome mužiću.
prvih par godina braka bilo je idealno.
puno je radila i bila zadovoljna svojim poslom.
on isto.
no imali su dovoljno vremena jedno za drugo.
jednog dana on je dobio otkaz.
godinama se nije mogao zaposliti.
godinama ga je uzdržavala,
odnosno živjeli su samo od njezine plaće.
jedno vrijeme nije ju to niti smetalo.
niti njega.
on je puno čitao, imao hobije koji su mu uskraćivali vrijeme.
željela je obitelj i bila je svjesna da će im pored njezinih primanja
bit potrebno više za izdržati od mjeseca do mjeseca.
zahtijevala je da se on zaposli.
uvijek je imao dobar izgovor.
jedan posao nije bio za njega,
drugi je bio pretežak,
treći je bio u smjenama.
njemu je odgovaralo biti doma.
odgovarali su mu poslovi gdje je bio sam sebi šef.
no ništa ga nije dugo držalo.
je li došlo do zasićenja zbog svih prijašnjih godina njegova radnog staža?
jednostavno nije mogao zamisliti
da se više vrati u u normalan ured i radi 8 sati na dan.
rodila mu je dijete.
nije željela da zbog njegove neozbiljnosti i neodgovornosti
(barem je ona na to tako gledala) propusti majčinstvo.
pa se odlučila za dijete bez obzira na tešku situaciju.
nije bila toliko teška, ipak nedovoljna za sve priuštiti vlastitom sinu.
obzirom da i dalje nije radio više ga nije doživljavala niti malo ozbiljno.
bio je za nju komad namještaja.
sve je sama radila i o svemu sama odlučivala.
smatrala je da može i na to ima pravo,
ipak ona donosi novce u kuću.
na jednom službenom putovanju slučajno se zaljubila (slučajno teško je reći)
i zavoljela čovjeka iz istoga grada.
s njim se potajno nalazila i nadoknađivala nježnosti
kojih više između nje i supruga nije bilo.
koliko zbog toga što je bio star te pomalo disfunkcionalan
toliko i zbog toga što je više nije privlačio.
novi ljubavnik otkrivao joj je čari seksa za koje nije prije znala.
od supruga je dobila ono što je željela.
sina.
i dalje su u javnosti djelovali kao dobar par, sretna obitelj.
no samo je ona znala istinu.
postala je neoprezna te se nalazila sa svojim ljubavnikom svugdje.
i ljubavnik je imao obitelj,
no takav posao da je svoje nevjere mogao lako prikriti.
iako su se nalazili skriveno da nitko ne vidi, ostavljala je tragove.
jednog dana suprug je došao kući i pronašao je s ljubavnikom u vlastitom krevetu.
bez obzira na nedostatak primanja zahtijevao je od nje da se odseli.
sin kako je dovoljno izrastao mogao je izabrati s kim će ostati.
izabrao je oca.
napustila je kuću
i nadala se da će i ljubavnik napustiti svoju obitelj.
no on o tome nije niti razmišljao.
njegove nevjere samo su jačale njegov brak,
poslije svake prevare još više je volio svoju ženu
i bio odlučan u namjeri da ostane u braku.
moja prijateljica ostala je sama.
izgubila je sve.
sretna?
peta se udala nakon studija.
voljela je svog supruga.
nije ih imala puno prije njega.
on joj je bio sve.
dok su se zabavljali bio je jedna osoba.
nakon vjenčanja promijenio se u drugu.
koliko se trudio prije vjenčanja
toliko poslije nije želio niti malo uložiti sebe u svoj brak.
koliko ju je prije pozivao van, u kazalište, kino, restoran, društvo,
toliko je poslije vjenčanja smatrao da ona nema što poslije posla raditi vani.
on je izlazio.
ona nije smjela.
iznenađena, pretpostavljala je da će ga s vremenom proći.
rodila mu je dva lijepa sina.
i svu svoju ljubav dala je njima.
želio je da ona prestane raditi.
nije željela izgubiti svoju financijsku neovisnost.
on je imao ljubavnice
no uvijek bi se vraćao svojoj ženi.
ona je čekala da djeca odrastu dovoljno da sama mogu o sebi brinuti.
djeca su odrasla.
briga o njima traje i danas.
ona je i dalje u istom braku.
je li ona sretna?
priča je bezbroj.
mogla bih nabrajati u beskonačnost.
ima, naravno i onih lijepih.
one nam daju nadu da ipak postoji ljubav.
prava, čista, neiskvarena ljubav.
zbog koje vrijedi ljubiti svim srcem.
jer će samo tada možda i vratiti na isti način.
možda.
a možda i neće ;)
- 15:41 -
petak, 23.01.2009.
...
kiša je padala cijelu noć.
nisam oka sklopila.
svaku kap kiše sam čula kao da lupka po mojoj glavi.
i opet ta glava..
može li se nekako isključiti funkcija 'razmišljanje'?
zašto ne mogu od umora normalno zaspati kao i svi drugi?
zašto me san ne savlada?
gledam ljude oko sebe.
slušam ih kako pričaju o svojim vezama, obiteljima.
slušam kako prividno izgledaju sretni
i sami su toga svjesni no pričaju dalje svoje priče
i otkrivaju mi drugu stranu medalje
ni malo lijepu, ni malo sretnu.
pitam se da li mi sami odabiremo život koji živimo?
koliko imamo utjecaja na njega?
koliko možemo neke stvari promijeniti?
koliko se samo prepuštamo svakodnevici bez obzira što nam ista ne paše?
koliko sami sebe zavaravamo sitnim tajnim poklonima koji sami sebi darujemo
bez obzira što nisu u skladu s našim načinom života
(krišom da nitko ne zna, samo nama najbliži, osobe od povjerenja,)
i time se tješimo da barem taj dio našeg života je onakav kakvim mi želimo da bude?
prijatelj mi se ženi uskoro.
naslijedio je stan.
njegova draga naslijedila je drugi.
oba je trebalo renovirati i u jedan od njih zajedno se preseliti.
odlučili su se za njezin jer je u istoj zgradi gdje i njezina majka.
on je na njenu mamu alergičan od prvog dana
kako se počela petljati u stvari unutar njihove veze koje je se ne bi trebale ticati.
ipak, iz ljubavi prema dragoj pristao je na kompromis.
uredili su njezin stan.
prilikom uređenja njezina majka voljela je sugerirati pri kupnji svakog komada namještaja.
on je šizio.
no popustio je.
preselili se.
drugi stan (njegov) iznajmili su podstanarima.
ona ne želi kuhati već odlaze svaki dan kod njene mame na ručak.
on s istim nije zadovoljan ali trpi.
njena mama ima ključ od njihova (njena) stana i ulazi nenajavljeno.
i ne vidi u tome ništa loše, pa ona je prepustila taj stan kćeri.
on pop...svaki put kad čuje ključ u bravi a nalazi se u stanu.
no iz ljubavi šuti jer primjedbe nisu urodile plodom.
i svjestan je da će sve razdoblje svog života dok bude bio s njom
odlaziti svakodnevno kod njezine mame na ručak.
i svjestan je da njezina mama kuha jela koja on ne voli iako je upozori da ih ne jede.
'ali to je zdravo'.
'ali ja to ne volim'
iz dana u dan.
barem jednom tjedno zna da će čuti ključ u bravi
i kad bude bio u gaćama u stanu i kad bude bio u krevetu sa svojom ženom
i kad bude imao goste.
zašto sve to?
jedan drugi prijatelj oženio se nedavno po drugi put.
iz prvog braka ima dva odrasla sina.
žena ga je istjerala iz kuće jer ju je varao.
godinama.
uglavnom su to bile vezice od pola godine.
pa zamjena za novu 'koku' kad stara dosadi.
kao posljedica razvoda, iako ne samo toga,
jedan od sinova mu je stalno na rubu zakona, drogira se, krade, tuče se.
nije zato što mu nešto nedostaje.
ne.
zato što je oduvijek sve imao i sve mu je bilo dostupno.
bilo mu je dosadno.
a mama i tata su radili i radili da bi dijete sve imalo.
a tata dok je radio volio je na putovanjima uvijek imati nekoga uz sebe
pa su poslovne suradnice bile idealan izbor.
uglavnom, par godina nakon razvoda živio je sam.
i odgovarala mu je ta samoća.
i dalje su 'koke' bile prisutne no nisu ugrožavale njegovu samoću.
ipak, jednog dana odlučio s oženiti.
i vrlo brzo to je i učinio, s 'kokom' koju nije previše znao.
zašto, ne zna ni sam.
valjda se uplašio samoće, starosti.
nije prošlo par mjeseci od ženidbe
a on dok žena spava u krevetu u pola noći
sjedi u dnevnom boravku i šalje poruke bivšoj ljubavi.
prisjeća se lijepih trenutaka.
koji je smisao ponovne ženidbe
ako si već pri samom početku svjestan da 'to nije to'?
zašto se ženiti i ponovo kroz sve prolaziti
ako osjetiš da osoba pokraj tebe nije ono što si želio?
zašto varati sebe i tu drugu stranu stvaranjem idile braka u javnosti
a u duši biti nesretan?
jedan treći frend oženio se odmah po završetku studija.
smatrao je da muje vrijeme.
našao je djevojku nešto mlađu od sebe
i mislio da će si odgovarati.
mislio je da je brak normalni slijed događaja.
nisu se previše dugo znali prije braka.
u braku su počele biti vidljive razlike u odgoju
stavovima prema životu, obitelji, djeci, novcu, poslu.
on je sve što ima sam stvorio.
ona je sve naslijedila od roditelja.
on je znao o sebi se brinuti, naravno i o njoj.
ona nije znala jaje skuhat,
račun platiti,
izdržati s novcima od mjeseca do mjeseca,
izglačat mu košulju
biti odgovrna u bilo kojem pogledu
biti supruga.
mama? prerano je bilo, ona je još bila veliko dijete.
sve joj je ostavio i krenio ispočetka.
kupio novi stan, uredio ga i odlučio da se više nikada ne želi ženiti.
naravno, ljubav ne pita što želiš pa se ponovo zaljubio.
no nije spreman raditi nikakve ustupke.
i svjestan je da guši svoju vezu zbog tragova prošlosti, loših iskustava.
ne želi se vezati.
i ova kriza mu ne ide na ruku.
možda je još koji mjesec u rodnome gradu
a onda, metropola možda, premještaj
zbog smanjenja kadrova i centralizacije, ili radna knjižica.
kakva ga budućnost čeka?
hoće li ona htjet za njim?
hoće li veza opstat na daljinu?
za što se uhvatiti?
kako se opustiti?
može li si dozvoliti sreću a onda naglo bez nje ostati?
jedan frend ima dva braka iza sebe.
jako puno radi i stalno je na putu.
iz svakog braka ima po jedno dijete.
jedno od njih već je na faksu a drugo još u osnovnoj, pravo dijete.
rijetko ih viđa.
uživa praznicima i blagdanima kad može barem malo nadopuniti prazninu.
sitnim radostima (automobil, motor) uveseljava si život
koji se uglavnom vrti oko posla.
rano se budi i rano(doslovno u rano jutro) liježe.
oči su mu uvijek krvave, kronično je neispavan.
kronično je u nedostatku vremena,
u automobilu na putu od sastanka do sastanka,
ili za kompjuterom, piše, radi.
ne želi se vezati
jer zna da njegov način života rijetko koja žena može pratiti
i biti uz njega (bez njega) sretna.
sretna mrvicama koje ostaju od njega.
ima svoje simpatije koje ga oraspolože.
no ne želi previše pokazati niti da su mu one drage,
mogao bi se opustiti, mogao bi zavoljeti
i zakomplicirati si ljubavlju život.
nije sretan.
a tko je?
zar je tako teško naći ljubav?
- 13:57 -
četvrtak, 15.01.2009.
čudan osjećaj
neki dan,
točnije, jučer ujutro
slučajno sam naletjela na svog bivšeg.
bivšeg koji mi nije bio dečko.
ne Bivšeg bivšeg.
njega srećem povremeno
ali ne ostavlja me niti malo u razmišljanju.
a ovaj, nije bio samo prijatelj.
nije uopće bio prijatelj.
bio je moja Ljubilica.
tako sam ga zvala.
prošlo je godinu i pol dana od tad.
imala sam fazu
tek nakon što sam prekinula s Bivšim
kad sam isprobavala svoj samački život
ali ga se istovremeno i strašila.
prije toga nikad nisam živjela sama.
prije toga nikad nisam spavala sama.
mislim, nikad.
jesam kao klinka, dok sam još živjela s mojima.
ali poslije ne.
i umirala sam od straha
kako ću provest prvu noć sama u stanu,
sama u krevetu.
a iznenadilo me
kako sam lijepo spavala
i kako mi je godio veliki krevet
i sloboda u njemu.
pa mi se počela sviđati moja 'samoća'.
nije to bila samoća tipa
da nisam nigdje izlazila i ni s kim se družila.
ne, baš suprotno,
imala sam svoje društvo, više izlazila, dobro se zabavljala,
samo sam voljela imati svoju slobodu,
svoj dio dana ili noći koji ću provesti sama sa sobom,
bez ikoga prisutnog.
i nisam nikome dozvoljavala da mi remeti taj moj svijet.
imala sam nekakve vezice
no to je sve bilo kratkog daha, ništa ozbiljno.
a i u tim vezama sam inzistirala
da svatko spava u svom krevetu
na veliko iščuđivanje 'muškarčina'
koji nisu razumjeli u čemu je kvaka,
zašto ih šaljem doma
nakon zajedničke lijepo provedene večeri i dijela noći.
neki su se i uvrijedili
neki su me smatrali čudakinjom.
nije mi se tad objašnjavalo prave razloge.
to je bio i jedan način zaštite same sebe.
nisam dozvoljavala baš nikom
da mi se previše približi
i da baš sve zna o meni.
zbog čega?
ne znam.
možda zbog tog da ne budem povrijeđena.
sad kad gledam na sve to,
da, baš zbog toga.
uglavnom,
kad mi je nedostajalo malo nježnosti
kad nisam željela biti sama
pozvala bih Ljubilicu
i on bi me gledao satima
mazio
ljubio beskonačno dugo (zato je i dobio nadimak),
bio jako jako nježan prema meni
i poslije toga bih bila mirna neko vrijeme.
kad bi mi ponovo isto nedostajalo
znala sam koji broj telefona trebam otipkati.
i Ljubilica bi uvijek došao.
prijateljice koje su za njega znale
govorile su mi da nisam dobra prema njemu,
da ga iskorištavam,
no sigurna sam da nije baš tako.
jedno drugome davali smo u to vrijeme
ono što nam je nedostajalo.
on je bio pred prekidom jedne duge veze
i mene je doživljavao kao spas.
pričali smo dugo o svemu i svačemu.
pretpostavljam da je njemu trebala osoba za razgovor.
htio je prekinuti tadašnju vezu
i sa mnom biti u pravoj, ne onakvoj u kojoj smo tad bili.
nisam željela da zbog mene bilo što prekida
jer nisam niti željela ništa više
od onoga što smo imali.
no davala sam mu snage
da svoju vezu pogleda iz neke nove perspektive
i vidi sebe u njoj kao treće lice
i koliko je stvarno sretan.
naglo smo prekinuli kontakt.
meni više nije bilo potrebno njegovo ljubljenje
a on je poželio preseliti se privremeno k meni.
bilo je to previše za mene.
povukla sam se.
nisam ga više zvala.
nisam više odgovarala na njegove pozive ni porukice.
nije se jako naljutio.
malo samo.
prošlo je od tad dosta vremena
kod mene se puno toga dogodilo u međuvremenu
i lošega i dobrog
a i kod njega, sigurna sam :)
i slučajno jučer (jer to je potpuno drukčije od mojeg uobičajenog)
ulazim u tramvaj da me doveze do posla
jer je tolika poledica na ulicama te je nemoguće hodati
i on u tramvaju.
smiješak s njegove i moje strane,
i moje čuđenje kako mi se tijelo nekako približava njemu
i ja skoro prilazim i ljubim ga :))
i sama se (naravno) zaustavim na vrijeme
i pomislim da sam malo 'otišla'.
pristojno se napričamo punu minutu
koliko je trebalo do slijedeće stanice gdje sam izišla van.
ja sa upitnicima iznad glave
iznenađena svojim reakcijama
koje skoro pa nisam mogla kontrolirati.
kao da je bilo potpuno normalno prići mu i poljubiti ga
kao i od njega dobiti poljubac.
nakon desetak minuta
dok sam već pila jutarnju kavu s kolegicama u uredu
stiže mi poruka na mobitel:
'lijepo je vidjet te :-)
a ne znam zašto, ali umalo sam te poljubio'
stiže slijedeća:
'tak da se ne iznenadiš kad te drugi put poljubim u tramvaju :-)
ja najavio... k'o u jambu :-)'
danas, novi dan.
kiša je opet padala cijelu noć.
zaledila sve ulice.
nogostupom se ne može hodati.
hodam po poluzaleđenoj travi.
manje se kliže tako.
htjela bih ostati u jednom komadu.
prolazi tramvaj na istom mjestu kao i jučer.
zaustavlja se na stanici taman kad prolazim pokraj.
vrata se otvaraju.
znam da je unutra.
osjetim pogled na sebi.
namigne mi kroz prozor i nasmiješi se.
nasmiješim se i ja i mahnem.
ne ulazim.
- 12:15 -
ponedjeljak, 12.01.2009.
koje dopunsko zdravstveno osiguranje?
gledam već tjednima
kako se ministar i liječnici
natežu po medijima oko naplate participacije,
oko načina obračunavanja naknada koje dobivaju liječnici,
oko "stimulacija" i tako dalje....
već tjednima pokušavam vidjeti nešto više
osim toga što nam se servira u raznim medijima,
što na kraju običan građanin dobiva
novim sustavom zdravstvenog osiguranja u odnosu na stari.
i vidim da se o tome najmanje govori.
i pokušavam na sebi,
običnom smrtniku, relativno zdravoj osobi (ovo je stvarno relativno ),
vidjeti koji su moji mjesečni odnosno godišnji izdaci
po novom sustavu zdravstvenog osiguranja a koji po starom.
i prije mi se znalo dogoditi
zbog štednje liječnika na uputnicama i receptima
da mi moja liječnica opće prakse kaže kako nema više recepata
pa da dođem početkom mjeseca
a vjerujem da će ovoga biti i više
budu li liječnici dodatno stimulirani za takve stavove.
i prije sam imala nekakvo dodatno zdravstveno koje mi plaća Firma,
no na žalost kad sam trebala nešto konkretno,
nekakav specijalistički pregled ili pretragu,
odgovor liječnika s druge strane slušalice bio je većinom:
'na žalost ovo ne pokriva vaša polica osiguranja'.
pa hvala :)
zato već danima pokušavam razlučiti
trebam li uplatiti HZZO-ovo dopunsko
ili nadoplatiti postojeće.
no dok se glavešine svađaju po medijima sirotinja plaća.
pokušala sam shvatiti i izračunati nakon one ministrove izjave
kako neće biti puno više novih platiša participacije nego što su prije postojali
koja je to kategorija ljudi koja će sada plaćati?
i možda ja to ne razumijem dobro
možda sam stvarno plava,
no kad zbrojim koliko je ljudi u mom okruženju
koje nije oslobođeno plaćanja participacije
i koje radi i ima normalna primanja,
samo u mojoj Firmi postotak je 95%.
u mojoj obitelji 100%
moji prijatelji 80%
ali svi sažaljevamo
liječnike odnosno medicinske sestre
koji moraju ispisivati račune i naplaćivati ih nam.
nitko se ne pita što kažu građani ove zemlje o ovoj reformi.
koliko će oni ovom reformom dobiti a koliko izgubiti.
a koga je to uopće briga?
- 12:34 -
četvrtak, 08.01.2009.
nabrijana
ne znam zašto
no imam osjećaj da sam ovih dana nešto posebno nabrijana.
pokušavam se iskulirati no nešto mi ne ide.
nije stvar da sam takva cijelo vrijeme
nego me nešto što pročitam ili vidim
ili me razgovor s pojedinim osobama izbaci iz takta.
i onda ne mogu prešutjet pa makar umrla :)
jednostavno mora izić iz mene i gotovo.
tako je bilo ono sa HŽ-om,
tako je slično prošao naš subotnji posjet
kineskom restoranu Asia u Šenoinoj u Zagrebu,
tako sam jučer čitala nekakav Sindikalni list
koji smo dobili u Firmi.
i ne mogu ostati ravnodušna
ne mogu ne otkomentirati ono što me smeta.
trebali ste vidjeti posjet kineskom.
na kraju smo se smijali jer nam drugo nije preostalo
a bilo je tužno u stvari
kako nas je kineskinja uvjeravala
da u kineskom restoranu možemo dobiti kao prilog
povrće ali samo od hrvatskih biljaka, ne kineskih.
pa je tu bilo graška, tikvica, mrkve, šampinjona,
aaa..lažem, bilo je i bambusa :)
kineskih gljiva nije bilo, nema toga u Hr.
patku u juhi ne možete dobiti jer nema svježe patke,
samo već pripremljene za pečenje i polupečene
'to ne bude dobro, ne fino' govorila nam je konobarica
'u kina svježa patka u hrvatska nema svježa'
kad smo joj spomenuli nekoliko kineskih naziva pojedinih jela
gledala nas je u čudu kao da prvi put čuje iste
i da pričamo nekim čudnim jezikom :))
kad smo je pitali na kojem joj još jeziku možemo objasniti što želimo
ona govori samo hrvatski :)
i tako dalje...
na kraju smo platili večeru za dvije osobe
tri puta skuplje nego u Brislu u lokalnom kineskom restoranu
u njihovoj četvrti.
razlika između onih i ovih kineskih je
što u njihovim restoranima jedu i Kinezi koji ondje žive,
a ovdje samo mulci Hrvati koji žele jesti kinesku hranu
pa daj što daš.
a najbolje je što nam je taj kineski
preporučio djelatnik jednog uvaženog hotela u Zg.
bolje da smo pitali slučajnog prolaznika :))
novine, sindikalne,
toliko su me izbacile iz takta sa svojim člancima
da sam im morala poslati mail sa nekoliko pitanja
a zanimalo me jel se oni sprdaju sa svojim članstvom
ili imaju novine samo iz razloga kako bi se reklo da ih imaju
i da redovito izlaze jednom mjesečno.
mislim,
evo samo jednog isječka iz članka na koji sam morala malo zamračit:
"Tako će rata kredita od 750.000 kuna na 15 godina
i dalje ostati 6.451,13 kuna s kamatom od 6,3 posto
umjesto 7.167,39 kuna koliko bi iznosila rata za isti kredit nakon 1. siječnja.
Razlog povlačenja odluke su oštre kritike javnosti i medija
koje su potaknule prekid podizanja rata kredita, barem zasad.“
mislim, o kakvim je tu plaćama riječ kad je iznos rate veći
nego plaće većine tih istih članova slavnog Sindikata?!?!?
ako je dano samo primjera radi,
mogao se dati nekakav realan iznos rate npr. 2000 ili 3000 kuna
kako bi se uopće moglo vidjeti
o kojoje se promjeni stvarno radi za obične male smrtnike.
ma u stvari, nije ni bitno.
imam očito borbe sama sa sobom
koje će me proći :)
ja sam dobro što i vama želim :)
- 09:41 -
srijeda, 07.01.2009.
HŽ
dragi moji...
kakav bi to bio vikend kad bih ja bila doma?
nikakav :))
pa sam malo putovala do Zagabrie
jer je mom dragom bila tako lakše.
ne pitajte, nisam baš bila oduševljena što moram putovati.
prvo zbog toga što je to već ne znam koji vikend da sam negdje na putu
a drugo što moram smislit kome ću Micka ostavit.
treće, j... me od 31.12. neka temperatura
nit da me strefi do kraja pa završim u krevetu
a nit da me ostavi na miru.
no dobro, dok sam tijekom prije podneva
za mog dragog pravila sitne kolačiće koje obožava,
nazvao me i rekao 'daj ti sjedni na vlak i dođi, ja nemam auto
a ne bih htio posuđivati nečiji, poledica je, pa ne daj Bože da se nešto dogodi'
i što ću, potrpala stvari za jedan dan u koferčić
i nazvala željeznički kolodvor, informacije 060333444
kako bih saznala kad imam vlakić za Zg.
pa zovem, i zovem, i zovem, no nitko se ne javlja.
pa čak niti automat.
pa već lagano pop...ena nakon sat i pol vremena uzaludnog zivkanja,
nazovem 988 i tražim nekakav drugi broj željezničkog kolodvora u Os.
ženskica mi na informacijama da broj i nazovem ga.
tip s druge strane slušalice veli
'ah gospođo, ja vam ne mogu pomoći, niste dobili šalter prodaje karata'
'ali kako ću znat kad imam vlak?'
'pa rado bih vam pomogao ali mi nemamo osječke informacije
nego spadamo pod Zagreb, a tamo vam se pretpostavljam nitko ne javlja?'
'da :)'
'gledajte, mogu vam ja dati broj našeg šaltera ali ako vam je muško na šalteru,
on je sigurno spojio fax pa opet nećete dobiti nikoga''super'
'a postoji varijanta da pogledate na internetu koje linije imate'
'super, barem nešto. a što sa ljudima koji nemaju internet?'
'ne znam gospođo, to vam je stvar naših menadžera,
ne bih više od tog komentirao'
'hvala puno, do viđenja'
i na kraju pogledam ja na netu, postoji neki vlak.
riješim čuvanje Micka, spakiram kolačiće,
spremim ostale stvari i odem kupiti kartu.
na Stanici nema gužve, super.
liste voznih redova nema, nekad je toga bilo ajme puno.
sjećam se, zadnji put u Zg sam na šalteru htjela uzeti jednu
pa je ondje naplaćuju 20 kuna.
strašno.
i kupim ja kartu, povratnu, i krenem prema Velegradu.
ok, vlak kao i svaki drugi, ništa posebno.
čak je i 'stjuardesa' stigla i ponudila me kavom
zatražila sam čaj i dobila ga s limunom i medom
na moje veliko čuđenje. pozitivno, naravno :)
istina, 10 kuna čaj, bez računa,
no valjda i djelatnici trebaju nešto ekstra zaraditi, pa nema veze.
stigla u Zg.
dočekana, sretna, vrijeme je letjelo.
brzinom svjetlosti već je bilo 'sutra'
i već sam morala nazad.
kako sam samo zapamtila kad imam vlak
a nisam si i isprintala linije Os-Zg,
znala sam da imam jedan vlak u 13h.
kad sam kupovala povratnu kartu, uzela sam za onaj popodnevni u 18 i nešto
jer je to najskuplja varijanta,
pa neću morati ništa nadoplaćivati u slučaju da idem nekim drugim.
na kolodvoru pri ulazu u vlak zaustavim jednog djelatnika željeznice
i pitam ga za vlak, još jednom, kad ide.
'mislite na onaj ubrzani u 13?'
'a to je ubrzani?'
'da gospođo'
'pa da, na njega mislim, kad stiže u Osijek?'
'samo malo da pogledam... u 18,29'
'to je ubrzani? pa kako onda ide normalni ako je ovaj ubrzani? :))'
'tako se linija zove gospođo'
'hvala puno na informaciji'
uđem u vlak, krenemo u 13h, prošetam vagonima
i nađem jedno mjesto u polupunom kupeu.
sjedala prljava, zastori nisu vidjeli detergent dulje vrijeme
a niti prozorska stakla.
dolazi kondukter i traži kartu.
pitam ga ima li u vlaku prvi razred.
nema.
'imate li restoran?'
zaboravila sam kupiti vodu, treba izdržati 5,5 sati na putu.
'nemamo'
'imate li možda razglas?'
'nemamo gospođo'
'a možda display na kojemu možemo vidjeti koja je slijedeća stanica?'
'ne gospođo, a na kojoj stanici trebate sići?'
'ja znam hvala kad ću sići u Osijeku,
no pitam za one koji silaze negdje u međuvremenu,
kako znaju kad trebaju sići kad nigdje nemate ispisano koja je slijedeća stanica?'
'pa gospođo, pa ovo vam je putnički vagon'
'pa nije stočni ako je putnički!?!'
'žao mi je, ne mogu vam pomoći'
i tek onda shvatim da oni nas valjda stvarno i doživljavaju kao stoku.
otvori vrata, netko ubaci stoku,
kondukter pregleda ima li sva stoka potrebnu oznaku (kartu)
kad će koja stoka ispast ili sama izići manje je bitno.
je li udobno tijekom vožnje, koga to zanima?!?
radi li se na poboljšanju uvjeta, je li to bitno?
je li HŽ možda u nekakvom ISO sustavu kvalitete,
kao da je to važno?!?
kvaliteta, što je to?
ok. prihvatim činjenicu da iz ove kože ne mogu
i jedino mi preostaje izdržati slijedećih nekoliko sati.
žena koja dijeli kupe sa mnom otišla je do wc-a.
komentira naglas pri povratku kako je wc zaštopan
i ne curi voda za pranje ruku a tek smo krenuli,
kako su ga pustili takvog neispravnog u promet?!
ne želim više ulaziti u bilo kakav dijalog vezan za vlak pa šutim.
već dulje vrijeme radije trpim satima nego se zgražam nečistoćom.
mladić, također iz kupea, pokušava ih braniti
kako je čitao da HŽ posluje s gubitkom.
pa nije ni čudo kad se i Kurta i Murta zaposlio ondje,
cijele obitelji rade na željeznici,
plaće su im neusporedive po stručnoj spremi s prosječnim plaćama u Hr,
naravno, više u odnosu na njih,
stručnost kadra upitna,
ljubaznost, što je to?
a usluga ispod svih prosjeka.
i vozimo se mi tako vozimo
kad negdje oko 17 h prestane grijanje.
umjesto toga kao da je netko uključio klimu
i iz ventilacijskih otvora puše hladan zrak.
hodnikom proleti mlada kondukterka
te je zaustavim i pitam za grijanje.
'pa radi vam grijanje gospođo'
'pa ako radi, vi molim vas isprobajte kako radi,
jer se ne mislim još slijedećih sat i pol vremena smrzavati'
djevojka stavi ruku iznad ventilacijskog otvora i zaključi:
'stvarno, puše hladan zrak'
'ma dajte, stvarno?'
'provjerit ću u drugim vagonima'
'budite ljubazni'
nestade brzinom svjetlosti.
nakon petnaestak minuta vraća se.
'gospođo, grijanje je uključeno, tako grije.'
'ako tako grije, molim vas isključite grijanje jer ćemo se smrznuti'
'ali ako ga isključim onda uopće neće grijati'
'pa niti sad ne grije'
'ma puše vam toplo, pa zar ne osjetite?'
'a vi osjetite?!?'
'pa kad malo podignete ruku od ventilacijskog otvora,
zar ne osjetite da je to ipak topao a ne hladan zrak?'
'ne'
i tako sam se ja zamotana u kaput
ostatak puta grijala
a da toga nisam bila niti svjesna.
hvala vam Hrvatske željeznice
uskoro se idem upisat u knjigu žalbe
jer mi vas je pun kufer.
- 09:19 -
