kiša je padala cijelu noć.
nisam oka sklopila.
svaku kap kiše sam čula kao da lupka po mojoj glavi.
i opet ta glava..
može li se nekako isključiti funkcija 'razmišljanje'?
zašto ne mogu od umora normalno zaspati kao i svi drugi?
zašto me san ne savlada?
gledam ljude oko sebe.
slušam ih kako pričaju o svojim vezama, obiteljima.
slušam kako prividno izgledaju sretni
i sami su toga svjesni no pričaju dalje svoje priče
i otkrivaju mi drugu stranu medalje
ni malo lijepu, ni malo sretnu.
pitam se da li mi sami odabiremo život koji živimo?
koliko imamo utjecaja na njega?
koliko možemo neke stvari promijeniti?
koliko se samo prepuštamo svakodnevici bez obzira što nam ista ne paše?
koliko sami sebe zavaravamo sitnim tajnim poklonima koji sami sebi darujemo
bez obzira što nisu u skladu s našim načinom života
(krišom da nitko ne zna, samo nama najbliži, osobe od povjerenja,)
i time se tješimo da barem taj dio našeg života je onakav kakvim mi želimo da bude?
prijatelj mi se ženi uskoro.
naslijedio je stan.
njegova draga naslijedila je drugi.
oba je trebalo renovirati i u jedan od njih zajedno se preseliti.
odlučili su se za njezin jer je u istoj zgradi gdje i njezina majka.
on je na njenu mamu alergičan od prvog dana
kako se počela petljati u stvari unutar njihove veze koje je se ne bi trebale ticati.
ipak, iz ljubavi prema dragoj pristao je na kompromis.
uredili su njezin stan.
prilikom uređenja njezina majka voljela je sugerirati pri kupnji svakog komada namještaja.
on je šizio.
no popustio je.
preselili se.
drugi stan (njegov) iznajmili su podstanarima.
ona ne želi kuhati već odlaze svaki dan kod njene mame na ručak.
on s istim nije zadovoljan ali trpi.
njena mama ima ključ od njihova (njena) stana i ulazi nenajavljeno.
i ne vidi u tome ništa loše, pa ona je prepustila taj stan kćeri.
on pop...svaki put kad čuje ključ u bravi a nalazi se u stanu.
no iz ljubavi šuti jer primjedbe nisu urodile plodom.
i svjestan je da će sve razdoblje svog života dok bude bio s njom
odlaziti svakodnevno kod njezine mame na ručak.
i svjestan je da njezina mama kuha jela koja on ne voli iako je upozori da ih ne jede.
'ali to je zdravo'.
'ali ja to ne volim'
iz dana u dan.
barem jednom tjedno zna da će čuti ključ u bravi
i kad bude bio u gaćama u stanu i kad bude bio u krevetu sa svojom ženom
i kad bude imao goste.
zašto sve to?
jedan drugi prijatelj oženio se nedavno po drugi put.
iz prvog braka ima dva odrasla sina.
žena ga je istjerala iz kuće jer ju je varao.
godinama.
uglavnom su to bile vezice od pola godine.
pa zamjena za novu 'koku' kad stara dosadi.
kao posljedica razvoda, iako ne samo toga,
jedan od sinova mu je stalno na rubu zakona, drogira se, krade, tuče se.
nije zato što mu nešto nedostaje.
ne.
zato što je oduvijek sve imao i sve mu je bilo dostupno.
bilo mu je dosadno.
a mama i tata su radili i radili da bi dijete sve imalo.
a tata dok je radio volio je na putovanjima uvijek imati nekoga uz sebe
pa su poslovne suradnice bile idealan izbor.
uglavnom, par godina nakon razvoda živio je sam.
i odgovarala mu je ta samoća.
i dalje su 'koke' bile prisutne no nisu ugrožavale njegovu samoću.
ipak, jednog dana odlučio s oženiti.
i vrlo brzo to je i učinio, s 'kokom' koju nije previše znao.
zašto, ne zna ni sam.
valjda se uplašio samoće, starosti.
nije prošlo par mjeseci od ženidbe
a on dok žena spava u krevetu u pola noći
sjedi u dnevnom boravku i šalje poruke bivšoj ljubavi.
prisjeća se lijepih trenutaka.
koji je smisao ponovne ženidbe
ako si već pri samom početku svjestan da 'to nije to'?
zašto se ženiti i ponovo kroz sve prolaziti
ako osjetiš da osoba pokraj tebe nije ono što si želio?
zašto varati sebe i tu drugu stranu stvaranjem idile braka u javnosti
a u duši biti nesretan?
jedan treći frend oženio se odmah po završetku studija.
smatrao je da muje vrijeme.
našao je djevojku nešto mlađu od sebe
i mislio da će si odgovarati.
mislio je da je brak normalni slijed događaja.
nisu se previše dugo znali prije braka.
u braku su počele biti vidljive razlike u odgoju
stavovima prema životu, obitelji, djeci, novcu, poslu.
on je sve što ima sam stvorio.
ona je sve naslijedila od roditelja.
on je znao o sebi se brinuti, naravno i o njoj.
ona nije znala jaje skuhat,
račun platiti,
izdržati s novcima od mjeseca do mjeseca,
izglačat mu košulju
biti odgovrna u bilo kojem pogledu
biti supruga.
mama? prerano je bilo, ona je još bila veliko dijete.
sve joj je ostavio i krenio ispočetka.
kupio novi stan, uredio ga i odlučio da se više nikada ne želi ženiti.
naravno, ljubav ne pita što želiš pa se ponovo zaljubio.
no nije spreman raditi nikakve ustupke.
i svjestan je da guši svoju vezu zbog tragova prošlosti, loših iskustava.
ne želi se vezati.
i ova kriza mu ne ide na ruku.
možda je još koji mjesec u rodnome gradu
a onda, metropola možda, premještaj
zbog smanjenja kadrova i centralizacije, ili radna knjižica.
kakva ga budućnost čeka?
hoće li ona htjet za njim?
hoće li veza opstat na daljinu?
za što se uhvatiti?
kako se opustiti?
može li si dozvoliti sreću a onda naglo bez nje ostati?
jedan frend ima dva braka iza sebe.
jako puno radi i stalno je na putu.
iz svakog braka ima po jedno dijete.
jedno od njih već je na faksu a drugo još u osnovnoj, pravo dijete.
rijetko ih viđa.
uživa praznicima i blagdanima kad može barem malo nadopuniti prazninu.
sitnim radostima (automobil, motor) uveseljava si život
koji se uglavnom vrti oko posla.
rano se budi i rano(doslovno u rano jutro) liježe.
oči su mu uvijek krvave, kronično je neispavan.
kronično je u nedostatku vremena,
u automobilu na putu od sastanka do sastanka,
ili za kompjuterom, piše, radi.
ne želi se vezati
jer zna da njegov način života rijetko koja žena može pratiti
i biti uz njega (bez njega) sretna.
sretna mrvicama koje ostaju od njega.
ima svoje simpatije koje ga oraspolože.
no ne želi previše pokazati niti da su mu one drage,
mogao bi se opustiti, mogao bi zavoljeti
i zakomplicirati si ljubavlju život.
nije sretan.
a tko je?
zar je tako teško naći ljubav?
Post je objavljen 23.01.2009. u 13:57 sati.