meditiranje je odgovor. samo muške primjere daješ. di su ženski primjeri? ovo s roditeljima je užas na stotu. ali roditelji su užas na stotu. nemaju svoje živote pa žive živote svoje djece. nebih "krivila" ni nu ni njega, mada suosjećam s njim, nego roditelje. takvih primjera oko sebe imam svuda. to je pravilo a ne iznimka. ponekad pomisliš, ma ne želim reći što pomisliš, ali zna se što pomisliš. to je bitka koju ja vodim svakodnevno. mislim da spadam u osviještene, nadam se da spadam u takve. ne dozvoljavam nikome da mi se petlja u život i odluke. no neš ti što ja mislim i što ja dozvoljavam ili ne, kad su roditelji bageri!!! ne čuju, ne vide, ne znaju. znaju samo za svoje sebične strahove. moš govorit i govorit a oni po svom pa po svom. i onda moraš pokazat zube. jako. onda dolazi agresija. tih istih roditelja koji te "toliko vole" a ti prema njima ovako. i kad prođeš sve faze njihovog odrastanje (njihovog ne svog), a to je dugotrajno i iscrpljujuće onda možeš reć da si malo slobodan. jer što god da bilo oni su tu. uvijek tu . ko kobci. čekaju. čekaju. i što je najgore oni zaista ne vide ništa loše u tome da dođu kad njima odgovara. jer djecu uzimaju kao svoje privatno vlasništvo. a to je hrvatska stvarnost. jer ne dozvoljavaju djeci da rašire krila. ako rašire krila "tko će o nama brinuti pod starost?". ma..nema se što reć. evo napisah post a ne komentar. to zato jer puno razmišljam o tome. pokušavam shvatiti da bih se mogla "boriti".kidam sad nalijevo dok nisam načela i drugu temu...:)))
26.01.2009. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@levant - :)))) zadnja rečenica nasmijala me. prijašnje su potvrdile i moje razmišljanje. nisam pisala o ženskim prijateljicama jer mi je moje pisanje odjednom djelovalo kao jedna duuuga kobasica kojoj nema kraja. mislila sam slijedeći post posvetiti samo ženama i njihovim sudbinama.
26.01.2009. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zaljubiti se nije teško. teško je zaljubljenost pretvoriti u ljubav. tu uglavnom svi kiksaju. kad smo zaljubljeni gledamo kroz prste i ne vidimo sve ono što nas počne smetati kada bi se s ljubavlju sa svime time trebali suočiti. budući da na početku veze te stvari ignoriramo ili smatramo da nam kasnije neće smetati, ili da će nestati same od sebe, onda kad počnemo zajedno živjeti odjednom shvatimo koliko ih ima. međutim, one su oduvijek tu. MI smo ti koji smo odlučili ignorirati ih. Mislim da ipak svi mi biramo svoj život. Biramo hoćemo li vidjeti, hoćemo li čuti, hoćemo li djelovati - i kako. Ako već na početku imaš situaciju:
"ona nije znala jaje skuhat, račun platiti, izdržati s novcima od mjeseca do mjeseca, izglačat mu košulju biti odgovrna u bilo kojem pogledu biti supruga."
i on misli da to nije važno i da će se to promijeniti, onda sam sebe zavarava. Iako moram prigovoriti da ne vidim zašto bi biti supruga značilo da ona kuha, glača mu košulje, plaća račune. no to je za neku drugu diskusiju :o))))
26.01.2009. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@nisam ja odavde - prigovor stoji, no nisam mislila da time jest ili nije supruga već jednostavno nije spremna samostalno živjeti (ili živjeti u braku, zajednici, novoj obitelji). nisam zagovornik podjele poslova na muške i ženske, te ne mislim da bi nešto od nabrojanog trebalo biti samo njezin posao ili obveza već nešto što jedno odradi ako drugo ne može, ne stigne, spriječeno je. a ako se u takvoj situaciji kad jedno treba uskočiti i pomoći drugome vidi da nije spremno na najosnovnije radnje i ustupke jer ga to nitko nije naučio ili nije imalo želju naučiti...
26.01.2009. (11:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žaklina
ovaj prvi frend ti je bedak na kvadrat, cura mu nije normalna, vidim da će razvod negdje u 2011.biti najbolje rješenje
25.01.2009. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
ma čini mi se da neće izdržati niti do vjenčanja. što je ipak bolja varijanta. tko zna, vrijeme će pokazati...
26.01.2009. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
meditiranje je odgovor.
samo muške primjere daješ. di su ženski primjeri?
ovo s roditeljima je užas na stotu. ali roditelji su užas na stotu. nemaju svoje živote pa žive živote svoje djece. nebih "krivila" ni nu ni njega, mada suosjećam s njim, nego roditelje. takvih primjera oko sebe imam svuda. to je pravilo a ne iznimka. ponekad pomisliš, ma ne želim reći što pomisliš, ali zna se što pomisliš.
to je bitka koju ja vodim svakodnevno. mislim da spadam u osviještene, nadam se da spadam u takve. ne dozvoljavam nikome da mi se petlja u život i odluke. no neš ti što ja mislim i što ja dozvoljavam ili ne, kad su roditelji bageri!!! ne čuju, ne vide, ne znaju. znaju samo za svoje sebične strahove. moš govorit i govorit a oni po svom pa po svom. i onda moraš pokazat zube. jako. onda dolazi agresija. tih istih roditelja koji te "toliko vole" a ti prema njima ovako. i kad prođeš sve faze njihovog odrastanje (njihovog ne svog), a to je dugotrajno i iscrpljujuće onda možeš reć da si malo slobodan. jer što god da bilo oni su tu. uvijek tu . ko kobci. čekaju. čekaju.
i što je najgore oni zaista ne vide ništa loše u tome da dođu kad njima odgovara. jer djecu uzimaju kao svoje privatno vlasništvo. a to je hrvatska stvarnost. jer ne dozvoljavaju djeci da rašire krila. ako rašire krila "tko će o nama brinuti pod starost?". ma..nema se što reć. evo napisah post a ne komentar. to zato jer puno razmišljam o tome. pokušavam shvatiti da bih se mogla "boriti".kidam sad nalijevo dok nisam načela i drugu temu...:)))
26.01.2009. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@levant - :)))) zadnja rečenica nasmijala me. prijašnje su potvrdile i moje razmišljanje. nisam pisala o ženskim prijateljicama jer mi je moje pisanje odjednom djelovalo kao jedna duuuga kobasica kojoj nema kraja. mislila sam slijedeći post posvetiti samo ženama i njihovim sudbinama.
26.01.2009. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
zaljubiti se nije teško. teško je zaljubljenost pretvoriti u ljubav. tu uglavnom svi kiksaju. kad smo zaljubljeni gledamo kroz prste i ne vidimo sve ono što nas počne smetati kada bi se s ljubavlju sa svime time trebali suočiti. budući da na početku veze te stvari ignoriramo ili smatramo da nam kasnije neće smetati, ili da će nestati same od sebe, onda kad počnemo zajedno živjeti odjednom shvatimo koliko ih ima. međutim, one su oduvijek tu. MI smo ti koji smo odlučili ignorirati ih. Mislim da ipak svi mi biramo svoj život. Biramo hoćemo li vidjeti, hoćemo li čuti, hoćemo li djelovati - i kako. Ako već na početku imaš situaciju:
"ona nije znala jaje skuhat,
račun platiti,
izdržati s novcima od mjeseca do mjeseca,
izglačat mu košulju
biti odgovrna u bilo kojem pogledu
biti supruga."
i on misli da to nije važno i da će se to promijeniti, onda sam sebe zavarava.
Iako moram prigovoriti da ne vidim zašto bi biti supruga značilo da ona kuha,
glača mu košulje, plaća račune. no to je za neku drugu diskusiju :o))))
26.01.2009. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
premudra
@nisam ja odavde - prigovor stoji, no nisam mislila da time jest ili nije supruga već jednostavno nije spremna samostalno živjeti (ili živjeti u braku, zajednici, novoj obitelji). nisam zagovornik podjele poslova na muške i ženske, te ne mislim da bi nešto od nabrojanog trebalo biti samo njezin posao ili obveza već nešto što jedno odradi ako drugo ne može, ne stigne, spriječeno je. a ako se u takvoj situaciji kad jedno treba uskočiti i pomoći drugome vidi da nije spremno na najosnovnije radnje i ustupke jer ga to nitko nije naučio ili nije imalo želju naučiti...
26.01.2009. (11:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...