dragi moji...
kakav bi to bio vikend kad bih ja bila doma?
nikakav :))
pa sam malo putovala do Zagabrie
jer je mom dragom bila tako lakše.
ne pitajte, nisam baš bila oduševljena što moram putovati.
prvo zbog toga što je to već ne znam koji vikend da sam negdje na putu
a drugo što moram smislit kome ću Micka ostavit.
treće, j... me od 31.12. neka temperatura
nit da me strefi do kraja pa završim u krevetu
a nit da me ostavi na miru.
no dobro, dok sam tijekom prije podneva
za mog dragog pravila sitne kolačiće koje obožava,
nazvao me i rekao 'daj ti sjedni na vlak i dođi, ja nemam auto
a ne bih htio posuđivati nečiji, poledica je, pa ne daj Bože da se nešto dogodi'
i što ću, potrpala stvari za jedan dan u koferčić
i nazvala željeznički kolodvor, informacije 060333444
kako bih saznala kad imam vlakić za Zg.
pa zovem, i zovem, i zovem, no nitko se ne javlja.
pa čak niti automat.
pa već lagano pop...ena nakon sat i pol vremena uzaludnog zivkanja,
nazovem 988 i tražim nekakav drugi broj željezničkog kolodvora u Os.
ženskica mi na informacijama da broj i nazovem ga.
tip s druge strane slušalice veli
'ah gospođo, ja vam ne mogu pomoći, niste dobili šalter prodaje karata'
'ali kako ću znat kad imam vlak?'
'pa rado bih vam pomogao ali mi nemamo osječke informacije
nego spadamo pod Zagreb, a tamo vam se pretpostavljam nitko ne javlja?'
'da :)'
'gledajte, mogu vam ja dati broj našeg šaltera ali ako vam je muško na šalteru,
on je sigurno spojio fax pa opet nećete dobiti nikoga''super'
'a postoji varijanta da pogledate na internetu koje linije imate'
'super, barem nešto. a što sa ljudima koji nemaju internet?'
'ne znam gospođo, to vam je stvar naših menadžera,
ne bih više od tog komentirao'
'hvala puno, do viđenja'
i na kraju pogledam ja na netu, postoji neki vlak.
riješim čuvanje Micka, spakiram kolačiće,
spremim ostale stvari i odem kupiti kartu.
na Stanici nema gužve, super.
liste voznih redova nema, nekad je toga bilo ajme puno.
sjećam se, zadnji put u Zg sam na šalteru htjela uzeti jednu
pa je ondje naplaćuju 20 kuna.
strašno.
i kupim ja kartu, povratnu, i krenem prema Velegradu.
ok, vlak kao i svaki drugi, ništa posebno.
čak je i 'stjuardesa' stigla i ponudila me kavom
zatražila sam čaj i dobila ga s limunom i medom
na moje veliko čuđenje. pozitivno, naravno :)
istina, 10 kuna čaj, bez računa,
no valjda i djelatnici trebaju nešto ekstra zaraditi, pa nema veze.
stigla u Zg.
dočekana, sretna, vrijeme je letjelo.
brzinom svjetlosti već je bilo 'sutra'
i već sam morala nazad.
kako sam samo zapamtila kad imam vlak
a nisam si i isprintala linije Os-Zg,
znala sam da imam jedan vlak u 13h.
kad sam kupovala povratnu kartu, uzela sam za onaj popodnevni u 18 i nešto
jer je to najskuplja varijanta,
pa neću morati ništa nadoplaćivati u slučaju da idem nekim drugim.
na kolodvoru pri ulazu u vlak zaustavim jednog djelatnika željeznice
i pitam ga za vlak, još jednom, kad ide.
'mislite na onaj ubrzani u 13?'
'a to je ubrzani?'
'da gospođo'
'pa da, na njega mislim, kad stiže u Osijek?'
'samo malo da pogledam... u 18,29'
'to je ubrzani? pa kako onda ide normalni ako je ovaj ubrzani? :))'
'tako se linija zove gospođo'
'hvala puno na informaciji'
uđem u vlak, krenemo u 13h, prošetam vagonima
i nađem jedno mjesto u polupunom kupeu.
sjedala prljava, zastori nisu vidjeli detergent dulje vrijeme
a niti prozorska stakla.
dolazi kondukter i traži kartu.
pitam ga ima li u vlaku prvi razred.
nema.
'imate li restoran?'
zaboravila sam kupiti vodu, treba izdržati 5,5 sati na putu.
'nemamo'
'imate li možda razglas?'
'nemamo gospođo'
'a možda display na kojemu možemo vidjeti koja je slijedeća stanica?'
'ne gospođo, a na kojoj stanici trebate sići?'
'ja znam hvala kad ću sići u Osijeku,
no pitam za one koji silaze negdje u međuvremenu,
kako znaju kad trebaju sići kad nigdje nemate ispisano koja je slijedeća stanica?'
'pa gospođo, pa ovo vam je putnički vagon'
'pa nije stočni ako je putnički!?!'
'žao mi je, ne mogu vam pomoći'
i tek onda shvatim da oni nas valjda stvarno i doživljavaju kao stoku.
otvori vrata, netko ubaci stoku,
kondukter pregleda ima li sva stoka potrebnu oznaku (kartu)
kad će koja stoka ispast ili sama izići manje je bitno.
je li udobno tijekom vožnje, koga to zanima?!?
radi li se na poboljšanju uvjeta, je li to bitno?
je li HŽ možda u nekakvom ISO sustavu kvalitete,
kao da je to važno?!?
kvaliteta, što je to?
ok. prihvatim činjenicu da iz ove kože ne mogu
i jedino mi preostaje izdržati slijedećih nekoliko sati.
žena koja dijeli kupe sa mnom otišla je do wc-a.
komentira naglas pri povratku kako je wc zaštopan
i ne curi voda za pranje ruku a tek smo krenuli,
kako su ga pustili takvog neispravnog u promet?!
ne želim više ulaziti u bilo kakav dijalog vezan za vlak pa šutim.
već dulje vrijeme radije trpim satima nego se zgražam nečistoćom.
mladić, također iz kupea, pokušava ih braniti
kako je čitao da HŽ posluje s gubitkom.
pa nije ni čudo kad se i Kurta i Murta zaposlio ondje,
cijele obitelji rade na željeznici,
plaće su im neusporedive po stručnoj spremi s prosječnim plaćama u Hr,
naravno, više u odnosu na njih,
stručnost kadra upitna,
ljubaznost, što je to?
a usluga ispod svih prosjeka.
i vozimo se mi tako vozimo
kad negdje oko 17 h prestane grijanje.
umjesto toga kao da je netko uključio klimu
i iz ventilacijskih otvora puše hladan zrak.
hodnikom proleti mlada kondukterka
te je zaustavim i pitam za grijanje.
'pa radi vam grijanje gospođo'
'pa ako radi, vi molim vas isprobajte kako radi,
jer se ne mislim još slijedećih sat i pol vremena smrzavati'
djevojka stavi ruku iznad ventilacijskog otvora i zaključi:
'stvarno, puše hladan zrak'
'ma dajte, stvarno?'
'provjerit ću u drugim vagonima'
'budite ljubazni'
nestade brzinom svjetlosti.
nakon petnaestak minuta vraća se.
'gospođo, grijanje je uključeno, tako grije.'
'ako tako grije, molim vas isključite grijanje jer ćemo se smrznuti'
'ali ako ga isključim onda uopće neće grijati'
'pa niti sad ne grije'
'ma puše vam toplo, pa zar ne osjetite?'
'a vi osjetite?!?'
'pa kad malo podignete ruku od ventilacijskog otvora,
zar ne osjetite da je to ipak topao a ne hladan zrak?'
'ne'
i tako sam se ja zamotana u kaput
ostatak puta grijala
a da toga nisam bila niti svjesna.
hvala vam Hrvatske željeznice
uskoro se idem upisat u knjigu žalbe
jer mi vas je pun kufer.
Post je objavljen 07.01.2009. u 09:19 sati.