pitala me Levant
zašto samo pišem o muškim prijateljima i njihovim sudbinama.
počela sam pisati o temi prošlog posta
jer me već glava počela boljeti od razmišljanja
o načinu života mojih bližnjih prijatelja i prijateljica.
o vezama.
uspješnim i manje uspješnim.
i došla sam do zaključka da je teško naći ove druge.
iako 'uspjeh' je isto relativan pojam.
ono što meni može značiti uspješnom vezom
nekome drugome možda to baš i nije toliko uspješna.
ne znam.
ipak,
kad sam počinjala pisati nisam niti mislila
da će na popisu biti toliko toga.
pa sam u jednom trenutku stala
a da nisam napisala još nekoliko priča o mojim muškim prijateljima
a da ne govorim da ženske nisam niti stigla spomenuti.
naravno da se isto događa i s druge strane.
naravno da tih priča ima u nedogled.
naravno da sam sigurno i ja među njima.
niti sebe ne smatram idealnom
ali niti uspješnom u tim muško-ženskim odnosima.
pa evo nekoliko ženskih priča...
jedna frendica željela se udati pod svaku cijenu.
željela je promijeniti prezime.
iz više razloga.
i iznenada je promijenila kompletno društvo
i u tom novom društvu pronašla budućeg supruga.
iskreno, nikome se on nije činio kao netko tko bi uz nju išao
jer smo znali na kakve je tipove prije padala
(umjetnici, kreativne duše, teški individualci).
izabrala je osobu koja im po karakteru nije bila ni do koljena.
ok, njen izbor.
udala se, ispunila si želju.
da bi osigurala svoj status unutar braka rodila mu je dijete.
no na žalost žensko.
a kako je on u međuvremenu pokazao svoje lice
i od jednog bezličnog čovjeka bez ikakvih čvrstih stavova
odjednom postao osoba koja nije baš niti tako mirna tiha i povučena,
osoba koja je nasilnik, grubijan, psihički je maltretira
i od nje zahtijeva sina radi nastavka 'loze',
nije joj preostalo drugo nego roditi još jedno dijete, po mogućnosti muško.
na njezinu sreću uspjelo joj je.
uz modrice čak i tijekom trudnoće.
voli li ga ona?
prema njezinim riječima, ponašanju, stavovima... nikada ni nije.
doživljava ga kao teškog daveža.
no ide logikom da nije on bio bi netko drugi
a on onda i nije baš toliki davež.
pokraj njega ima jednu dugogodišnju vezu,
muškarca kojeg je upoznala preko posla
i kojega može pitati za savjet, mišljenje, uvijek.
nekoga tko je prema njoj nježan.
nekoga za koga zna da će je štititi više od vlastita supruga.
zašto se ne razvede?
zato što je taj drugi muškarac puno stariji
i zato što mu sutra ne želi biti medicinska sestra.
pa trpi uvrede vlastita supruga
njegovo tjeranje iz kuće.
ona zna da se on u stvari ne želi razvesti.
a ona ne želi biti raspuštenica.
jer isto tako zna da je ovaj drugi ne želi oženiti.
pa povremeno igra igrice
gdje organizira zajednički izlet ili putovanje cijele obitelji
i na njemu glumi idilu.
smješka se i tepa svom mužu
da bi barem slijedećih nekoliko mjeseci bio zadovoljen i miran.
i on to guta.
iako svi mi znamo
da je to samo igrokaz
a ona dobra glumica.
jedna druga
udala se vrlo rano (meni da, nekome možda ne), još na studiju.
bila je to velika ljubav, kažu.
i ona je u to vjerovala.
znala ga je oduvijek, iz istog su kvarta.
znala je čim se bavi kao i njegova društva.
i prihvatila ih je.
čoporativno su odlazili na ljetovanja, skijanja,
čoporativno slavili rođendane, vjenčanja, sva slavlja.
vrlo brzo nakon udaje ostavila je fakultet i rodila mu dijete.
posvetila se potpuno obitelji, djetetu i njemu.
sebe zapostavila.
dijete je raslo, ona stajala na mjestu.
više joj ta društva nisu bila toliko draga i simpatična,
te 'spike' su postale isprazne,
više nije željela provoditi s njima svoje slobodno vrijeme.
no nije znala da se udajom za njega udala i za to društvo.
nije znala da zbog luksuza u kojem je živjela mora prihvatiti i njegov 'posao'.
pa je trpjela.
godinama.
tuga ali i žalost što ništa ne može promijeniti izjedali su je.
barem je tako mislila.
začahurila se.
no nakon nekoliko godina upisala je fakultet.
počela malo više brinuti o sebi.
ali problemi su ostali isti.
njegova razmišljanja bila su joj glupa
i čudila se kako nije prije vidjela kakav je.
njegovo društvo više nije mogla podnijeti.
pokraj njega ništa joj nije nedostajalo.
financijski, naravno.
novi automobil, jedini u gradu.
bankovna kartica bez ograničenja.
nije se bahatila, dobro joj je došlo biti neopterećena novcem.
nedostajala joj je samo normalna osoba za razgovor,
normalna osoba za nježnost.
toga nije imala.
bila je vjerna.
više iz straha nego zbog vlastitih principa.
za njega se znalo da ima ljubavnicu.
obično svi to znaju osim žene.
ili žena ne želi znati.
jedan dan odlučila se iseliti.
ne zbog ljubavnice.
možda je ljubavnica bila samo ona potrebna kap.
s djetetom, naravno, ga je napustila.
prošlo je nekoliko godina od tad.
i danas ga se ne može u potpunosti riješiti
a dijelom i ne želi.
ipak on financira dobrim iznosima zajedničko dijete.
ipak vozi automobil koji joj je on kupio.
ipak dobiva za gorivo svaki mjesec.
ipak nije isto kao da živi samo od svoje plaće.
a ipak ima kakvu takvu slobodu.
barem ona na to tako gleda.
treća se udala odmah poslije srednje škole.
patila je za tipovima koji su bili atraktivnog izgleda
vozili dobar automobil ili motor
bili poznati 'lovci' ali i 'lovina' u gradu.
i za jednoga od njih se željela udati.
nije bila iz imućne obitelji.
možda baš zbog toga željela je osigurati vlastitu budućnost dobrom udajom.
bila je u jednoj dugoj vezi gdje je tip s kojim je hodala bio baš po njezinoj zamisli.
ipak, nešto joj nije odgovaralo.
njegov tata vodio je nadzor nad finacijama.
pa kad je shvatila da neće imati previše manevarskog prostora
ostavila ga je.
pronašla je drugu 'žrtvu',
osobu opet prema njezinom stereotipu idealnog muškarca.
i nedugo nakon toga udala se.
on vozi nabrijani motor,
ima cijelu zgradu s nekoliko poslovnih prostora,
zgodan je muškarac,
idealan za oca njezine djece.
rodila mu je prvo dijete.
nakon par godina nije bila zadovoljna stečenim
iako je živjela u ogromnom stanu,
iako je imala sve što je poželjela,
nije imala dovoljno.
htjela je biti gospođa inženjera a ne privatnog poduzetnika
htjela je svoju plaću imati samo za sebe i ne sudjelovati u troškovima života.
mislila je da je to zaslužila.
htjela se razvesti.
stalno je prigovarala.
ipak, odlučila je roditi još jedno dijete iako je planirala razvod.
htjela ih je imati dvoje.
pred kraj braka našla je inženjera svog života.
razvela ga od njegove tadašnje supruge i djeteta od godinu dana.
razvela se od svog supruga.
odnijela mu je kompletan namještaj jer
'se željela naplatiti za godine zajedničkog života'
razdvojila je vlastitu djecu, mlađe je s njom.
odselila u drugi grad.
ne dozvoljava bivšem suprugu da vidi mlađe dijete kad god.
samo pod određenim uvjetima.
osjeti da gubi starije dijete.
još uvijek nije svjesna da gubi.
možda je ona sretna.
tko zna.
četvrta se udala za starijeg tipa od sebe, dosta starijeg.
voljela ga je.
odgovarali su si u svemu.
pokraj njega počela je učiti ono što prije nije znala.
kuhati, peći kolače, brinuti o kućanstvu,
zavoljela je biti supruga, udovaljati svome mužiću.
prvih par godina braka bilo je idealno.
puno je radila i bila zadovoljna svojim poslom.
on isto.
no imali su dovoljno vremena jedno za drugo.
jednog dana on je dobio otkaz.
godinama se nije mogao zaposliti.
godinama ga je uzdržavala,
odnosno živjeli su samo od njezine plaće.
jedno vrijeme nije ju to niti smetalo.
niti njega.
on je puno čitao, imao hobije koji su mu uskraćivali vrijeme.
željela je obitelj i bila je svjesna da će im pored njezinih primanja
bit potrebno više za izdržati od mjeseca do mjeseca.
zahtijevala je da se on zaposli.
uvijek je imao dobar izgovor.
jedan posao nije bio za njega,
drugi je bio pretežak,
treći je bio u smjenama.
njemu je odgovaralo biti doma.
odgovarali su mu poslovi gdje je bio sam sebi šef.
no ništa ga nije dugo držalo.
je li došlo do zasićenja zbog svih prijašnjih godina njegova radnog staža?
jednostavno nije mogao zamisliti
da se više vrati u u normalan ured i radi 8 sati na dan.
rodila mu je dijete.
nije željela da zbog njegove neozbiljnosti i neodgovornosti
(barem je ona na to tako gledala) propusti majčinstvo.
pa se odlučila za dijete bez obzira na tešku situaciju.
nije bila toliko teška, ipak nedovoljna za sve priuštiti vlastitom sinu.
obzirom da i dalje nije radio više ga nije doživljavala niti malo ozbiljno.
bio je za nju komad namještaja.
sve je sama radila i o svemu sama odlučivala.
smatrala je da može i na to ima pravo,
ipak ona donosi novce u kuću.
na jednom službenom putovanju slučajno se zaljubila (slučajno teško je reći)
i zavoljela čovjeka iz istoga grada.
s njim se potajno nalazila i nadoknađivala nježnosti
kojih više između nje i supruga nije bilo.
koliko zbog toga što je bio star te pomalo disfunkcionalan
toliko i zbog toga što je više nije privlačio.
novi ljubavnik otkrivao joj je čari seksa za koje nije prije znala.
od supruga je dobila ono što je željela.
sina.
i dalje su u javnosti djelovali kao dobar par, sretna obitelj.
no samo je ona znala istinu.
postala je neoprezna te se nalazila sa svojim ljubavnikom svugdje.
i ljubavnik je imao obitelj,
no takav posao da je svoje nevjere mogao lako prikriti.
iako su se nalazili skriveno da nitko ne vidi, ostavljala je tragove.
jednog dana suprug je došao kući i pronašao je s ljubavnikom u vlastitom krevetu.
bez obzira na nedostatak primanja zahtijevao je od nje da se odseli.
sin kako je dovoljno izrastao mogao je izabrati s kim će ostati.
izabrao je oca.
napustila je kuću
i nadala se da će i ljubavnik napustiti svoju obitelj.
no on o tome nije niti razmišljao.
njegove nevjere samo su jačale njegov brak,
poslije svake prevare još više je volio svoju ženu
i bio odlučan u namjeri da ostane u braku.
moja prijateljica ostala je sama.
izgubila je sve.
sretna?
peta se udala nakon studija.
voljela je svog supruga.
nije ih imala puno prije njega.
on joj je bio sve.
dok su se zabavljali bio je jedna osoba.
nakon vjenčanja promijenio se u drugu.
koliko se trudio prije vjenčanja
toliko poslije nije želio niti malo uložiti sebe u svoj brak.
koliko ju je prije pozivao van, u kazalište, kino, restoran, društvo,
toliko je poslije vjenčanja smatrao da ona nema što poslije posla raditi vani.
on je izlazio.
ona nije smjela.
iznenađena, pretpostavljala je da će ga s vremenom proći.
rodila mu je dva lijepa sina.
i svu svoju ljubav dala je njima.
želio je da ona prestane raditi.
nije željela izgubiti svoju financijsku neovisnost.
on je imao ljubavnice
no uvijek bi se vraćao svojoj ženi.
ona je čekala da djeca odrastu dovoljno da sama mogu o sebi brinuti.
djeca su odrasla.
briga o njima traje i danas.
ona je i dalje u istom braku.
je li ona sretna?
priča je bezbroj.
mogla bih nabrajati u beskonačnost.
ima, naravno i onih lijepih.
one nam daju nadu da ipak postoji ljubav.
prava, čista, neiskvarena ljubav.
zbog koje vrijedi ljubiti svim srcem.
jer će samo tada možda i vratiti na isti način.
možda.
a možda i neće ;)
Post je objavljen 26.01.2009. u 15:41 sati.