četvrtak, 15.01.2009.
čudan osjećaj
neki dan,
točnije, jučer ujutro
slučajno sam naletjela na svog bivšeg.
bivšeg koji mi nije bio dečko.
ne Bivšeg bivšeg.
njega srećem povremeno
ali ne ostavlja me niti malo u razmišljanju.
a ovaj, nije bio samo prijatelj.
nije uopće bio prijatelj.
bio je moja Ljubilica.
tako sam ga zvala.
prošlo je godinu i pol dana od tad.
imala sam fazu
tek nakon što sam prekinula s Bivšim
kad sam isprobavala svoj samački život
ali ga se istovremeno i strašila.
prije toga nikad nisam živjela sama.
prije toga nikad nisam spavala sama.
mislim, nikad.
jesam kao klinka, dok sam još živjela s mojima.
ali poslije ne.
i umirala sam od straha
kako ću provest prvu noć sama u stanu,
sama u krevetu.
a iznenadilo me
kako sam lijepo spavala
i kako mi je godio veliki krevet
i sloboda u njemu.
pa mi se počela sviđati moja 'samoća'.
nije to bila samoća tipa
da nisam nigdje izlazila i ni s kim se družila.
ne, baš suprotno,
imala sam svoje društvo, više izlazila, dobro se zabavljala,
samo sam voljela imati svoju slobodu,
svoj dio dana ili noći koji ću provesti sama sa sobom,
bez ikoga prisutnog.
i nisam nikome dozvoljavala da mi remeti taj moj svijet.
imala sam nekakve vezice
no to je sve bilo kratkog daha, ništa ozbiljno.
a i u tim vezama sam inzistirala
da svatko spava u svom krevetu
na veliko iščuđivanje 'muškarčina'
koji nisu razumjeli u čemu je kvaka,
zašto ih šaljem doma
nakon zajedničke lijepo provedene večeri i dijela noći.
neki su se i uvrijedili
neki su me smatrali čudakinjom.
nije mi se tad objašnjavalo prave razloge.
to je bio i jedan način zaštite same sebe.
nisam dozvoljavala baš nikom
da mi se previše približi
i da baš sve zna o meni.
zbog čega?
ne znam.
možda zbog tog da ne budem povrijeđena.
sad kad gledam na sve to,
da, baš zbog toga.
uglavnom,
kad mi je nedostajalo malo nježnosti
kad nisam željela biti sama
pozvala bih Ljubilicu
i on bi me gledao satima
mazio
ljubio beskonačno dugo (zato je i dobio nadimak),
bio jako jako nježan prema meni
i poslije toga bih bila mirna neko vrijeme.
kad bi mi ponovo isto nedostajalo
znala sam koji broj telefona trebam otipkati.
i Ljubilica bi uvijek došao.
prijateljice koje su za njega znale
govorile su mi da nisam dobra prema njemu,
da ga iskorištavam,
no sigurna sam da nije baš tako.
jedno drugome davali smo u to vrijeme
ono što nam je nedostajalo.
on je bio pred prekidom jedne duge veze
i mene je doživljavao kao spas.
pričali smo dugo o svemu i svačemu.
pretpostavljam da je njemu trebala osoba za razgovor.
htio je prekinuti tadašnju vezu
i sa mnom biti u pravoj, ne onakvoj u kojoj smo tad bili.
nisam željela da zbog mene bilo što prekida
jer nisam niti željela ništa više
od onoga što smo imali.
no davala sam mu snage
da svoju vezu pogleda iz neke nove perspektive
i vidi sebe u njoj kao treće lice
i koliko je stvarno sretan.
naglo smo prekinuli kontakt.
meni više nije bilo potrebno njegovo ljubljenje
a on je poželio preseliti se privremeno k meni.
bilo je to previše za mene.
povukla sam se.
nisam ga više zvala.
nisam više odgovarala na njegove pozive ni porukice.
nije se jako naljutio.
malo samo.
prošlo je od tad dosta vremena
kod mene se puno toga dogodilo u međuvremenu
i lošega i dobrog
a i kod njega, sigurna sam :)
i slučajno jučer (jer to je potpuno drukčije od mojeg uobičajenog)
ulazim u tramvaj da me doveze do posla
jer je tolika poledica na ulicama te je nemoguće hodati
i on u tramvaju.
smiješak s njegove i moje strane,
i moje čuđenje kako mi se tijelo nekako približava njemu
i ja skoro prilazim i ljubim ga :))
i sama se (naravno) zaustavim na vrijeme
i pomislim da sam malo 'otišla'.
pristojno se napričamo punu minutu
koliko je trebalo do slijedeće stanice gdje sam izišla van.
ja sa upitnicima iznad glave
iznenađena svojim reakcijama
koje skoro pa nisam mogla kontrolirati.
kao da je bilo potpuno normalno prići mu i poljubiti ga
kao i od njega dobiti poljubac.
nakon desetak minuta
dok sam već pila jutarnju kavu s kolegicama u uredu
stiže mi poruka na mobitel:
'lijepo je vidjet te :-)
a ne znam zašto, ali umalo sam te poljubio'
stiže slijedeća:
'tak da se ne iznenadiš kad te drugi put poljubim u tramvaju :-)
ja najavio... k'o u jambu :-)'
danas, novi dan.
kiša je opet padala cijelu noć.
zaledila sve ulice.
nogostupom se ne može hodati.
hodam po poluzaleđenoj travi.
manje se kliže tako.
htjela bih ostati u jednom komadu.
prolazi tramvaj na istom mjestu kao i jučer.
zaustavlja se na stanici taman kad prolazim pokraj.
vrata se otvaraju.
znam da je unutra.
osjetim pogled na sebi.
namigne mi kroz prozor i nasmiješi se.
nasmiješim se i ja i mahnem.
ne ulazim.
- 12:15 -
