premudra

https://blog.dnevnik.hr/premudra

petak, 28.09.2007.

..možda..

..odem na neko vrijeme odavde..
iz grada, zemlje.
poslom, naravno.
cijelu noć vrtim 'za' i 'protiv',
pluseve i minuse,
što dobijam a što gubim,
što ostavljam..
oči mi se sklapaju,
ne funkcioniram više danas...
mislila sam da ću biti pametnija poslije prespavane noći.
da, možda poslije prespavane...
vikend je tu.

- 15:31 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 26.09.2007.

..samo sam..

..te željela ljubiti.. :(

zašto mi u danu nedostaje sati?
zašto osobe koje su mi drage moram zbog toga staviti na 'čekanje'?
zašto povrijedim onoga koji je najmanje kriv?
zašto djelujem hladno i kad to nisam?
jesam li stvarno sebična?
u mojim izjavama stavljam li sebe na prvo mjesto?
je li me život naučio boriti se i gledati sebe?
treba li tako?
je li to strah od potencijalne povrede?
kad se sjetim sebe kao male klinke i pogledam sebe danas... strašno.
zašto sve što lijepo započne moramo negdje putem ubrljati?
zašto tek iza ponoći (kad više ne funkcioniram) imam vremena za onoga koji me lijepo ljubi?
zašto 'On' misli da mu dajem 'otpatke' i ne želi primiti barem mali dio mene?
zašto živim ovakvim životom?
je li to nešto privremeno ili baš tako samo se ja zavaravam?
ne vidim li dobro?
odgovara li mi to?
hoću li se ikada uspjeti pošteno naspavati?
hoću li već jednom leći prije 2 a ustati ujutro iza 7?
hoće li osoba do koje mi je stalo uspjeti uvesti malo 'reda' u moj život?
hoću li mu to 'dopustiti'?
tko sam ja da nekome nešto dopuštam?
hoće li se samo okrenuti na peti i otići, vidjevši da sam 'nerješiv slučaj'?
želim li ja 'red' u svome životu?
osjeća li prema meni dovoljno da bi ostao?
osjećam li prema njemu dovoljno da bih pustila, da bih se prepustila?
zašto smo u grču?
čini li me posao takvom?
ma da, posao.
a ovo je 'mila majka' u odnosu na ono prije.
jesam li stvarno opterećena držanjem kontrole nad svim?
mogu li uopće držati je ili je to samo privid?
treba li mi stvarno toliko 'escajga'?
zašto mora uvijek netko 'biti u pravu'?
zašto na ugodna iznenađenja reagiram na krivi način?
ne znam li se veseliti ili samo nisu očekivana
pa mi je reakcija kao da 'iznenađenja' to ustvari i nisu?
ubijam li time 'Njega', sebe?
je li moguće tako kratko živjeti sam i navići se na samoću?
nemati osjećaj nekome polagati račune, pričati gdje si, s kim si,..?
trebam li stvarno toliko vremena sama za sebe?
kad počinjemo gledati sebe prije nego tu drugu stranu?
kad treba početi odlučivati jesu li ti draže prijateljice ili 'Dragi'?
treba li uopće odlučivati?
zašto se netko vrijeđa ako misli da si stavio ispred njega prijateljice ili pranje suđa?
pa nije on na posljednjem mjestu.
nije uopće. totalno druga kategorija.
pa živjela sam i prije njega.
zašto moram zbog njega mijenjati svoje navike?
zašto moram birati?
zašto me uvjerava da ustvari ne biram?
čega li se on sve odriče zbog mene?
ne želim njegovo odricanje.
želim da je sretan kad je sa mnom.
želim da me ljubi svim srcem, kao i ja njega.
želim osmjeh na rubu njegovih usana.
želim da osjeti da je voljen..
želim da skuži da bez obzira koliko je kratko vrijeme koje mu mogu 'dati', njegovo je.
želim da shvati da sam svjesna svih svojih mana
ali ne možeš mijenjati osobu u tim godinama, trebaš je prihvatiti.
ako je tako, hoću li ja ikada 'živjeti normalno'?
pa zar sam stvarno tako 'nenormalna'?
zašto 'fobije prošlosti' ne ostavljamo iza sebe?
zašto je sjena izgledom drukčija od stvarnog obrisa?
daje li ona pravu sliku osobe ali mi rijetko bacimo pogled na sjenu?
vidimo li ono nevidljivo?
koliko 'strašnoga' ima u nama?
koliko se s tim možemo nositi?
osjećam se grozno.


The shadow often represents what someone does not want to recognize in themselves.
...netko je rekao..

- 08:54 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.09.2007.

Napokon..

..te znam..
..u sebi te gledam...
..napokon te poznajem..
..
..napokon te znam..
..ti si sve što jesam..
..a sve sam..


Bila pjesma na radiu, poklopila se s razmišljanjem...
www.meritasweb.com
http://www.crovid.com/meritas+napokon/6462/video

- 10:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 18.09.2007.

..?

Htio sam ti samo nešto reći...

Reci?

Nisi još spremna to čuti..

I, što si mi htio reći...?

Ispuštaš lijepe zvukove dok sjediš za kompjuterom i radiš :)

Ma da, stvarno? I to si mi htio reći...? :)

- 15:48 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 12.09.2007.

sunny day

sunce :)
to veliko sunce koliko energije ima
za sve nas
možda za sve kojima je potrebno
'nismo težaci, njima je potrebno sunce' netko je rekao...
ne bih rekla.
danas sam bolje
ne dere me febra
i jela sam normalno (netko bi bio ponosan) ;)
i naspavala se (dobro, mogla bih još, ali ja bih uvijek mogla spavati)
kako ljudi oko nas šalju pozitivne ili negativne vibre..
kako smo podložni njihovom utjecaju...barem ja.
još jučer bila sam do večeri s temperaturom zamotana u krevetu, bolesna.
zazvonio je telefon
dragi prijatelji javljaju se iz drugog grada i pjevaju mi u slušalicu,
prenose atmosferu, nasmijavaju me.
toliko su dobro raspoloženi da me njihova energija diže iz kreveta.
ustajem
slijedeći telefonski poziv: bolje si?
da, puuno bolje :)
još mi je malo hladno no srce puno dragih ljudi koji dijele..
ugnijezdila sam se dragome u krilo i mirno provela večer, začuđujuće mirno
malo priče, jako malo
je li to normalno?
ponekad kažu da sam prebrbljava,
da mi je teško zaustaviti misli, jezik ih ne stigne pratiti.
ponekad šutim.
ne znači da nemam što za reći.
nekad se šutnjom puno više kaže.
ako se s druge strane nalazi netko tko iz nje zna čitati :)
tko se od nas dvoje prepustio?
tko je popustio?
jesmo li uopće bili na suprotnim stranama?
zašto bi morali biti?
je li provokacija pravi način kako saznati nešto o dragoj osobi?
koliko 'treešnja drveta' daje a koliko uzima istovremeno?
koliko izazvani pokazujemo sebe?
koliko smo u takvim trenucima to mi?
koliko kontrola radi?
postoji li dugme za isključiti je?
je li pametno isključiti je?
što znači 'pametno' u takvim odnosima?
trebamo li biti 'pametni', 'mudri', 'isključivi', 'otvoreni', 'topli'?
što od toga zadržati a što izgubiti?
kalkuliramo li previše?
a o čemu i čime kalkuliramo?

- 11:49 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Danas...

...mi je jako sad vruće odjednom.

- 10:19 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 07.09.2007.

Put..

Osjećam se kao netko spreman za put kroz shumu,
s pinklecom na ramenu, ne prevelikim,
kaputom relativno dobrim
i cipelama kožnim, koje ne bi trebale prokišnjavati.
Pitanje je hoće li shuma biti dobra prema meni,
hoće li me štititi u trenucima koji budu pomalo zastrašujući
ili će još više zašuštati svojim granama i lišćem,
braniti mi prolaz malim puteljkom.
Hoće li me uhvatiti nevrijeme i natopiti mi kaputić kishom
pa ću bolesna negdje zastati i ostati?
Hoće li biti dovoljno svjetla kroz krošnje da vidim kamo idem
ili će mi onemogućiti i to malo sunčevih zraka koje bi mi trebale pomoći?
Hoću li umočiti noge u kaljužu uz put pa mokrih nogu promrzla hodati
i svaki korak doživljavati kao veliki teret,
žuljati mekanu kožu stopala nenavikla na rane
ili će cipele izdržati do kraja i suhih nogu me dovesti na proplanak?
Hoću li znati kamo trebam ići ili ću izgubiti orijentir i tapkati na mjestu?
Hoće li mi sadržaj pinkleca biti dovoljan za proći put do kraja
ili ću ogladniti putem i žaliti što sam nedovoljno pripremljena krenula na put?
Hoću li odustati na nekom dijelu puta ili ići do kraja?
Hoće li mi ptičice praviti društvo putem ili neću čuti glas živog bića uopće?
Hoću li moći izdržati samoću na tom putu ili će biti netko tko će me čuvati?
Hoću li...?

- 15:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

duše..

Postoje dani (kao onaj jučerašnji)
kad imam osjećaj da meni dragi ljudi iz života koji nisu više 'ovdje'
pokušavaju javiti mi se
komunicirati
podsjetiti me
izvući osmjeh na moje lice...
I koliko god sama sebe uvjeravam
kako je sve to samo slučajnost i nemoguća varijanta
kroz hrpu sitnica
(između adresa ljudi s kojima trebam u poslu kontaktirati izvučenih iz nekakve baze podataka odjednom ime poznate osobe, kao da je živa, blješti;
hod i izgled slučajnog prolaznika ispred mene u gradu, na suncu, isti;
osmjeh iz gomile toliko poznat da pomisliš prije nego se okreneš i pogledaš da je ta osoba ovdje;
u izlogu knjižare velikim slovima ispisano prezime;
papirić u džepu mantila, sadržaja koji me podsjeti, zaostao iz nekog davnog vremena;
san;
bliska rodbina te osobe koju inače ne sretnem godinama;
boja kojom vidim i doživljavam istu),
pojavljuju se na raznim mjestima
i griju mi srce, toplo, nježno,
kao da govore kako sve to od 'gore' vide,
kako nikada nisam sama,
i kad mislim da jesam :)

- 09:47 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2007.

:))

..'Netko' te pokušava deprincezirati
i to mu ide vrlo dobro
čini mi se..
:))

sretna sam
što postoje ljudi koji me znaju
po riječima kojima se javljam na telefon,
po boji glasa,
po očima, pogledu (a ne izrazu lica),
svjesni da maske koje postoje skrivaju većini pravo stanje,
ne njima.
sretna sam da postoje prijatelji suprotnog spola
za koje znam da su pravi prijatelji
i pred kojima mogu bezrezervno govoriti
a bez da me se krivo shvati ili zamjeri nešto.

- 09:34 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

online