Svima nama sunce je potrebno. Nekada je dovoljno da je sunčan dan i odmah se osjećam bolje. :)) Istina, tuđe raspoloženje doista utječe na nas. Pogotovo ako nam te osobe nešto predstavljaju i ako nam je stalo do njih. Ako su ljudi oko tebe sretni, nema šanse da tebe piči depresija. To jednostavno tako ide... Vibracije se prenose s tijela na tijelo... Bile one dobre ili loše... :)) Koliko pitanja, a tako malo odgovora... Nekad se šutnjom puno više kaže, ali to ne znači da moramo stalno šutjeti... Šutnja je zlato, ali ljudi ne mogu čitati misli... Neke stvari jednostavno moramo izreći. Znam da to nema veze s ovime o čemu ti govoriš, ali jednostavno sam to morala napisati. :)) Nekako me pere tipkanje u zadnje vrijeme... Najveći problem jest taj što nemam ništa pametnoga za istipkati. :)) Istina je da kad-kad preveć razmišljamo. Čini se da je jednostavno u ovoj našoj glupoj prirodi... Neke banalne stvari o kojima ni ne vrijedi razmišljati, mi rastavljamo na sitne, sitne komadiće... Radi čega? Tko zna... Toliko. Za sada.
* Što se tiče tvog komentara kod mene...
Da, želim se promijeniti. Zbog sebe, ali i zbog drugih. Najgore je to što u nedjelju ujutro dođeš doma i ne sjećaš se zadnjih 5-6 sati. To je žalosno. Ne želim na to trošiti život. To je najveći razlog zašto je vrijeme da prestanem piti. :) Moji "trofeji" nisu zbog drugih. Dapače, nije mi baš do hvaljenja ono ja sam bila s ovim, ja sam bila s onim. Moji trofeji su tu samo za mene. Isto tako i ta magična brojka 100... Bila bi tu samo zbog mene... :)) I da, thanks na komentaru. :)
12.09.2007. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodarica lažova
Svima nama sunce je potrebno. Nekada je dovoljno da je sunčan dan i odmah se osjećam bolje. :))
Istina, tuđe raspoloženje doista utječe na nas. Pogotovo ako nam te osobe nešto predstavljaju i ako nam je stalo do njih. Ako su ljudi oko tebe sretni, nema šanse da tebe piči depresija. To jednostavno tako ide... Vibracije se prenose s tijela na tijelo... Bile one dobre ili loše... :))
Koliko pitanja, a tako malo odgovora...
Nekad se šutnjom puno više kaže, ali to ne znači da moramo stalno šutjeti... Šutnja je zlato, ali ljudi ne mogu čitati misli... Neke stvari jednostavno moramo izreći. Znam da to nema veze s ovime o čemu ti govoriš, ali jednostavno sam to morala napisati. :))
Nekako me pere tipkanje u zadnje vrijeme... Najveći problem jest taj što nemam ništa pametnoga za istipkati. :))
Istina je da kad-kad preveć razmišljamo. Čini se da je jednostavno u ovoj našoj glupoj prirodi... Neke banalne stvari o kojima ni ne vrijedi razmišljati, mi rastavljamo na sitne, sitne komadiće... Radi čega? Tko zna...
Toliko. Za sada.
* Što se tiče tvog komentara kod mene...
Da, želim se promijeniti. Zbog sebe, ali i zbog drugih. Najgore je to što u nedjelju ujutro dođeš doma i ne sjećaš se zadnjih 5-6 sati. To je žalosno. Ne želim na to trošiti život. To je najveći razlog zašto je vrijeme da prestanem piti. :)
Moji "trofeji" nisu zbog drugih. Dapače, nije mi baš do hvaljenja ono ja sam bila s ovim, ja sam bila s onim. Moji trofeji su tu samo za mene. Isto tako i ta magična brojka 100... Bila bi tu samo zbog mene... :))
I da, thanks na komentaru. :)
12.09.2007. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...