..te željela ljubiti.. :(
zašto mi u danu nedostaje sati?
zašto osobe koje su mi drage moram zbog toga staviti na 'čekanje'?
zašto povrijedim onoga koji je najmanje kriv?
zašto djelujem hladno i kad to nisam?
jesam li stvarno sebična?
u mojim izjavama stavljam li sebe na prvo mjesto?
je li me život naučio boriti se i gledati sebe?
treba li tako?
je li to strah od potencijalne povrede?
kad se sjetim sebe kao male klinke i pogledam sebe danas... strašno.
zašto sve što lijepo započne moramo negdje putem ubrljati?
zašto tek iza ponoći (kad više ne funkcioniram) imam vremena za onoga koji me lijepo ljubi?
zašto 'On' misli da mu dajem 'otpatke' i ne želi primiti barem mali dio mene?
zašto živim ovakvim životom?
je li to nešto privremeno ili baš tako samo se ja zavaravam?
ne vidim li dobro?
odgovara li mi to?
hoću li se ikada uspjeti pošteno naspavati?
hoću li već jednom leći prije 2 a ustati ujutro iza 7?
hoće li osoba do koje mi je stalo uspjeti uvesti malo 'reda' u moj život?
hoću li mu to 'dopustiti'?
tko sam ja da nekome nešto dopuštam?
hoće li se samo okrenuti na peti i otići, vidjevši da sam 'nerješiv slučaj'?
želim li ja 'red' u svome životu?
osjeća li prema meni dovoljno da bi ostao?
osjećam li prema njemu dovoljno da bih pustila, da bih se prepustila?
zašto smo u grču?
čini li me posao takvom?
ma da, posao.
a ovo je 'mila majka' u odnosu na ono prije.
jesam li stvarno opterećena držanjem kontrole nad svim?
mogu li uopće držati je ili je to samo privid?
treba li mi stvarno toliko 'escajga'?
zašto mora uvijek netko 'biti u pravu'?
zašto na ugodna iznenađenja reagiram na krivi način?
ne znam li se veseliti ili samo nisu očekivana
pa mi je reakcija kao da 'iznenađenja' to ustvari i nisu?
ubijam li time 'Njega', sebe?
je li moguće tako kratko živjeti sam i navići se na samoću?
nemati osjećaj nekome polagati račune, pričati gdje si, s kim si,..?
trebam li stvarno toliko vremena sama za sebe?
kad počinjemo gledati sebe prije nego tu drugu stranu?
kad treba početi odlučivati jesu li ti draže prijateljice ili 'Dragi'?
treba li uopće odlučivati?
zašto se netko vrijeđa ako misli da si stavio ispred njega prijateljice ili pranje suđa?
pa nije on na posljednjem mjestu.
nije uopće. totalno druga kategorija.
pa živjela sam i prije njega.
zašto moram zbog njega mijenjati svoje navike?
zašto moram birati?
zašto me uvjerava da ustvari ne biram?
čega li se on sve odriče zbog mene?
ne želim njegovo odricanje.
želim da je sretan kad je sa mnom.
želim da me ljubi svim srcem, kao i ja njega.
želim osmjeh na rubu njegovih usana.
želim da osjeti da je voljen..
želim da skuži da bez obzira koliko je kratko vrijeme koje mu mogu 'dati', njegovo je.
želim da shvati da sam svjesna svih svojih mana
ali ne možeš mijenjati osobu u tim godinama, trebaš je prihvatiti.
ako je tako, hoću li ja ikada 'živjeti normalno'?
pa zar sam stvarno tako 'nenormalna'?
zašto 'fobije prošlosti' ne ostavljamo iza sebe?
zašto je sjena izgledom drukčija od stvarnog obrisa?
daje li ona pravu sliku osobe ali mi rijetko bacimo pogled na sjenu?
vidimo li ono nevidljivo?
koliko 'strašnoga' ima u nama?
koliko se s tim možemo nositi?
osjećam se grozno.
The shadow often represents what someone does not want to recognize in themselves.
...netko je rekao..
Post je objavljen 26.09.2007. u 08:54 sati.