mračnu jutarnju tišinu jedino narušava
postojano zujanje u mojim ušima,
ili je to možda sličan šum proticanja
vrele vode kroz ventil radijatora,
ili njihova stopljenost, nisam siguran.
zvonjava u glavi nabire tihost
kao što se mreška voda kada
njenom površinom klize gazivode.
a onda kroz žaluzine obrane od vanjskog
zatreperi svjetlost obećanja dana,
začuju se zvukovi nuđenja užitka.
koračam prema van dok ne osjetim kugle
bezvoljnosti na nogama mojih ambicija.
i ne čekam više ništa, ne očekujem nikoga.
sve je tišina, sve je njeno narušavanje.
< | studeni, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Ja u svijetu, svijet u meni