Potok42

petak, 07.12.2018.

naš brat prosjak

svakog, i prehladnog dopodneva,
sjedi na malom komadu stiropora
u udubini podrumskog prozora
dvokatnice od kamena,
pored raiffeisen banke –
i prosi. naš suhi, tamni brat.
šuti, ne dosađuje, ne zaziva
uspavane savjesti prolaznika.
samo kad bi pokatkad naišli
njegovi. teško bi podignuo pogled.
jednom ovog ljeta, ubrzo nakon
što sam mu dao kovanicu,
vidio sam ga kako sjedi na terasi
kafića pored obližnje tržnice
i zasluženo ispija hladno pivo.
sjetio sam se freudove dosjetke
o prosjaku koji je na upozorenje
darovatelja da novac koji mu je dao
ne potroši na alkohol, odgovorio –
briga te na što ću potrošiti svoj novac.
naš brat sjedi, prosi i svojim tijelom
govori nama koji prolazimo mimo njega –
briga vas kako ću potrošiti svoj dan i život.