Zrake ljubavi

Imam puno rodbine i to one bliske. Trenutno potomstvo mojih roditelja broji 97 živih bića i razumljivo je da se uvijek događa nešto novo, pa tako i ova, 2018., obiluje događanjima.
Tako se ovih dana ženi jedan od mlađih praunuka pok.Ivke i Ante Srzića.
Moja najstarija sestra dobila je praunuka i praunuku ( sad ih ima ukupno 8), a najmlađa dva unuka (sad ih ima 4).
Usput, moja unuka Dora slavi danas 1. rođendan, u Zagrebu.

Nedavno je izišao iz tiska četvrti roman moje kćeri Ankice pod nazivom "Skarabej".
Evo kritike J. Pogačnik:

"Skarabej je treći roman Ankice Tomić, talentirane pripovjedačice čije je pripovijedanje jednostavno i čitko, ali zbog toga nimalo banalno ni lagano. Krasi ga poigravanje žanrovima trilera, ljubavnog i psihološkog romana.

Triler je ovdje samo u naznakama na početku jer čitatelj biva suočen s novinskim tekstom u kojem se izvještava o tajanstvenom ubojstvu žene u šibenskoj Tvrđavi sv. Nikole. No, osim čitatelja, s tom se viješću iz crne kronike suočava i jedna od pripovjedačica i tu započinje njezin privatni triler koji se više odvija u njezinoj psihi. Suzana, talentirana žena srednjih godina zapela u pogrešnom i istrošenom braku, nakon pročitane vijesti stvorit će u glavi određene indicije o tome tko bi mogao biti ubojica i tada kreće potraga za vlastitom prošlošću, tajno proučavanje sačuvanih ljubavnih pisama koje joj je kao šesnaestogodišnjakinji iz tadašnje JNA slao njezin dečko, Šibenčanin Goran.

Nakana Ankice Tomić u ovome roman nije raskrinkavanje zločina pomoću neklasične, slučajne istražiteljice nego i intrigantno raskrinkavanje kompleksnih bračnih odnosa; osim Suzane i njezina muža liječnika, tu je i šibenska profesorica glazbe Katarina i njezin suprug, lokalni moćnik Tome. Premda dvije odvojene obitelji i žene koje se ne poznaju, njihove će sudbine na kraju biti vrlo čvrsto dovedene u vezu. Psihološki utemeljena studija ljubavi i njezinih faza, raspada i prešućenih istina. Epistolarni dio, Goranova pisma koja funkcioniraju kao podsjetnik na prošlost, ali i krunski dokaz u sadašnjosti - sjajno karakteriziraju psihoportret njihova autora, ali i donose duh jednog vremena, otprije tridesetak godina. U smislu istrage zločina, premda netipično, Skarabej djeluje logično i profesionalno i kao žanr i njegovo iznevjeravanje.

Skarabej je kronika dvaju vremena, studija ljubavnih nijansi, portret psihičke patologije, međugeneracijskih razlika, kao i teze kako 'ponekad u sasvim nepoznatim ljudima pronađemo djelić sebe, djelić vlastite neispričane priče'."

U svom zboru Neuma doživjela sam iznenađujuće dirljiv oproštaj povodom odlaska na dulje bolovanje, a možda i za stalno, jer dolaze mlađe snage. Tako je posljednji koncert u Drnišu na kojem sam nastupala umjesto negativnog pretvoren u pozitivan šok, jer meni su bitni međuljudski odnosi.
I svaka teškoća je lakša kad je protkana zrakama ljubavi.

(Kritičarka je pogrišila, ovo je četvrti roman.)

11.09.2018. u 17:56 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (6)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (8)
Studeni 2018 (6)
Listopad 2018 (6)
Rujan 2018 (8)
Kolovoz 2018 (4)
Srpanj 2018 (5)
Lipanj 2018 (7)
Svibanj 2018 (14)
Travanj 2018 (7)
Ožujak 2018 (11)
Veljača 2018 (12)
Siječanj 2018 (11)
Prosinac 2017 (16)
Studeni 2017 (14)
Listopad 2017 (13)
Rujan 2017 (12)
Kolovoz 2017 (13)
Srpanj 2017 (8)
Lipanj 2017 (14)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (18)
Ožujak 2017 (12)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (8)
Prosinac 2016 (7)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (10)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (14)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (13)
Prosinac 2015 (10)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić