Povodom smrti Ivana Goluba, svećenika i akademika
Kad stanem na vrata neba
reći ću kako se zovem (Ivan Golub).
Reći ću:
Sjeti se da u predvorju hrama
nisi prevrnuo krletke
niti otjerao golubove.
Ne otjeraj Goluba
s praga nebeskog Hrama.
Spomeni se da se
nad Tvojom glavom na Jordanu
spustio Duh u liku goluba
kad Te je Ivan krstio.
Blag budi Golubu (Ivanu)!
(Ivan Golub)
S ovom pjesmom sjećam se djela velikog teologa i pjesnika preminulog 26. om.
Pokoj duši njegovoj!
Danas joj je godišnjica preseljenja u Vječnost
USAMLJENA MAJKA
1992.
Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
noćas je strepnjom drhtala moja duša,
noćas je počela nova životna priča,
i opet moj me Gospodar kuša!
Noćas je život pokucao na vrata moga bića,
na me se ruši lavina hladnog svijeta,
noćas je i opet počela jedna priča,
i opet jedan život svima smeta!
Noćas je život započeo i ja ga spremno primam,
iako odasvud vreba smrti strahota.
Spasi nas, Bože, jer ti si sve što imam,
jedino ti si gospodar života!
Ovu pjesmu sam napisala inspirirana stvarnim događajem, a danas je objavljujem u spomen na svoju majku, koja je više puta u životu morala osjetiti prezir okoline zbog prihvaćanja novih života!
Draga majko, hvala ti!
Boje
Zrakama zlatnim
jesen izdašno šara
treptavo lišće.
U snu će tihom
proljeće čekat svoje
vatrene boje.
Sretan sutrašnji Dan nezavisnosti
HRVATSKA
Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
S ovom prekrasnom pjesmom Drage Ivaniševića želim svima koji vole Hrvatsku
SRETAN DAN NEZAVISNOSTI
8. listopada 2018.
Sveti Franjo
Još kao dijete čitala sam životopis sv. Franje i zavoljela toga sveca. U biblioteci moga oca bila je ta biografija u dva dijela, Božji vitez i Božji sirotan, autor Isidor Kršnjavi. Nemam običaj moliti se svecima osim Mariji, ali sv. Malu Tereziju i sv. Franju često i rado zazivam, jer su mi bliski kao obični, skromni ljudi, ne čudotvorci ni učenjaci, nego ponizne (oh, kako danas nepopularan pojam!) duše predane volji Božjoj.
Kao čestitku svima koji danas slave imendan donosim šaljivu pjesmu, upravo stoga što sveti Franjo nije bio natmureni isposnik nego ljubitelj Boga i svega stvorenog, vesela srca i predane volje.
SVETI VRANE
U Asizu, malenome mistu
živijo je mladić odan Kristu.
Iz bogastva velikoga pođe
i prid papu Inocenta dođe.
On se nije prikladno obuka,
u vrići je bijo, koja bruka!
Papa njemu kaže: "Ajde kući,
ti se moraš pristojno obući!"
A naš Vrane, ponizan do kraja,
pošteno se s prascima izvaja.
Poniznosti take nikad nije
Inocento vidijo od prije!
Pa odobri (a nego da šta će!)
redovnički regul Male braće!
Svim Franjama, Frankama, Francekima, Franinama, Fanikama i sličnima želim od srca
SRETAN IMENDAN!
LATICE RUŽA
Od malih nogu srce je tvoje
željelo stići nebeskoj luci,
dok si sa ocem, s rukom u ruci,
na nebu ime čitala svoje.
Ko plaha ptica si zarobljena
što pjeva zori, nebu i suncu,
misli se tvoje vinu vrhuncu,
pozivom Božjim si zanesena.
Misije sanjaš, sred boljke duge,
gdje braća pate od mnogih zala.
Trpljenje svoje Njemu si dala,
svoj skromni prinos, otkup za druge.
U svome srcu dobro si znala
da On je taj što utjehu pruža,
do smrti se nisi pokajala.
Kad duh se ljubavlju oboruža
iz njega samo diže se hvala,
a s neba pljušte latice ruža
01.10.2013.
Ovom pjesmom posvećenom današnjoj svetici, Tereziji od Djeteta Isusa, želim
SRETAN IMENDAN TEREZIJAMA!
