NOVA GODINA U VIJENCU BOŽIĆNOG VREMENA
NARODI NAM SE
Narodi nam se Kralj nebeski
od Marije, čiste Djevice.
PRIPJEV:
Na tom mladom ljetu veselimo se,
mladoga Kralja mi molimo.
Po njemu slijedi sveti Stjepan,
prvi mučenik Gospoda Boga.
Sveti Ivan preljubljeni
međ apostoli preodabrani.
Malu dječicu pomoriše
za ime Božje kao ovčice.
Toma biskup, skupa mučenik,
Tomino ime to je blaženo.
Silvestar papa k njima se pridruži,
koga na nebesih okruniše.
Obrezovanje što se govori,
nama za spasenje imenuje se.
Sveta tri kralja dare nose:
tamjan i zlato, plemenitu mast.
O mi svi Božji krštenici,
mladome Kralju dare nosimo.
Hvaljeno budi, sveto Trojstvo,
hvalu svi dajmo Gospodu Bogu.
Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje,
na tom mladom ljetu svega obilja!
Bilješke:
"Hrvatski crkveni kantual", Glazbeno-pjevačko društvo "Vijenac", Zagreb, 1934.
Ovo je jedna od najstarijih hrvatskih božićnih pjesama iz koje se iščitava uklopljenost Nove godine (Mladog ljeta) u blagdansko ozračje. U vijencu svetkovina opjevanih u ovim stihovima nalazi se i Obrezanje Gospodinovo, koje se je do liturgijske reforme 60-ih godina prošlog stoljeća slavilo 1. siječnja kao zapovjedni blagdan.
Na Silvestrovo su se crkvama iznosili statistički podaci iz crkvenog života godine na izmaku i pjevao se "Tebe Boga hvalimno" za postignuto dobro duhovno i tjelesno.
Na samu Novu Godinu se je i s oltara čestitalo, jer dok smo u tijelu vodimo računa o vremenu koje nam je dano i nastojimo ga kvalitetno proživjeti na korist svoju i svojih bližnjih.
Dočeci Nove godine izvan crkve su uvijek bili privatno ili javno organizirani a hoće li prerasti u pijanke i prežderavanja uvijek je ovisilo a i danas ovisi o ukusu i osjećaju pojedinca za pravu mjeru.
Sad je u katoličkom kalendaru 1. siječnja Sv. Marija Bogorodica i nije zapovjedni blagdan, jer ih svaka biskupska konferencija određuje prema lokalnim prilikama, jedino nedjelje sve ostaju zapovjedne, kad su vjernici dužni sudjelovati na sv. misi, osim ako iz opravdanih razloga to ne mogu (bolest, neodloživi poslovi i sl.). Tako je ostalo više prostora za dragovoljni posjet crkvi, pa će većina onih koji idu nedjeljom ići na misu i na Novu godinu, Blagovijest, Malu Gospu i sl.
Ovo o Obrezanju i slavljenju NG u crkvi nisam nigdje na internetu mogla naći pa sam napisala po sjećanju, a potakao me je post jednog blogo-prijatelja i pripadajući komentari.
Bez obzira na to kako netko shvaća i slavi NOVU GODINU, svima želim
SRETNO I BERIĆETNO!
Sveti Stjepan, prvi kršćanski mučenik
Prema Svetom pismu, a njegovo mučeništvo zabilježeno je u novozavjetnoj knjizi Djela apostolska, Stjepana su židovske starješine lažno optužile da je uvredljivo govorio protiv Mojsija i Boga. Nakon što se on počeo braniti vijećnici su ga izveli izvan grada i pogubili ga kamenovanjem. O svetom Stjepanu Prvomučeniku Sveto pismo prenosi njegove posljednje riječi koje je klicao dok je umirao: ''Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh''. Prema običajima, na današnji se dan ide u posjet rodbini, susjedima i prijateljima, a mnogi roditelji s djecom odlaze u crkvu gledati jaslice. Ikonografija prikazuje Stjepana kao mladića odjevena u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj ruci, a s kamenom, znakom ''oruđa'' kojim je ubijen, u drugoj (preneseno s jednog portala).
Dok je sv. Stjepan kamenovan scenu je promatrao mladić iz Tarza, progonitelj kršćana Savao, kasnije nazvan Pavao i poznat kao apostol pogana. Velikodušnost mučenika, koji je oprostio svojim mučiteljima, sigurno je potresla mladića i pripremila plodno tlo za njegovo obraćenje, kad ga je presreo sam uskrsli Gospodin na putu Damask, gdje je poslan da se još jedanput obračuna s kršćanima.
Već tada se pokazalo da je "krv mučeniuka sjeme kršćana".
S ovim primjerom kako Gospodin mijenja srca koja mu se otvore (a ključ je iznutra), svim Stjepanima, Šteficama i nositeljima sličnih imena želim
SRETAN IMENDAN!
SRETAN BOŽIĆ
1. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Alles schläft; einsam wacht
Nur das traute heilige Paar.
Holder Knab’ im lockigten Haar,
Schlafe in himmlischer Ruh!
Schlafe in himmlischer Ruh!
2. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Gottes Sohn! O wie lacht
Lieb’ aus deinem göttlichen Mund,
Da schlägt uns die rettende Stund’.
Jesus in deiner Geburt!
Jesus in deiner Geburt!
3. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Die der Welt Heil gebracht,
Aus des Himmels goldenen Höhn
Uns der Gnaden Fülle läßt seh’n
Jesum in Menschengestalt,
Jesum in Menschengestalt.
4. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Wo sich heut alle Macht
Väterlicher Liebe ergoß
Und als Bruder huldvoll umschloß
Jesus die Völker der Welt,
Jesus die Völker der Welt.
5. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Lange schon uns bedacht,
Als der Herr vom Grimme befreit,
In der Väter urgrauer Zeit
Aller Welt Schonung verhieß,
Aller Welt Schonung verhieß.
6. Stille Nacht! Heilige Nacht!
Hirten erst kundgemacht
Durch der Engel Alleluja,
Tönt es laut bei Ferne und Nah:
Jesus der Retter ist da!
Jesus der Retter ist da!
Engleska inačica:
(1.) Silent night, holy night!
All is calm, all is bright
Round yon Virgin Mother and Child
Holy Infant so tender and mild
Sleep in heavenly peace
Sleep in heavenly peace.
(2.) Silent night, holy night!
Son of God, love's pure light
Radiant beams from Thy holy face
With the dawn of redeeming grace
Jesus, Lord, at Thy birth
Jesus, Lord, at Thy birth.
(6.) Silent night, holy night!
Shepherds quake at the sight
Glories stream from heaven afar
Heavenly hosts sing Alleluia!
Christ, the Saviour is born
Christ, the Saviour is born.
Menu
0:00
Tiha noć u izvedbi zbora Oružanih snaga SAD-a
Hrvatska inačica:
Tiha noć, sveta noć
Ponoć je, spava sve
Samo Marija s Josipom bdi
Divno djetešce pred njima spi
Rajski resi ga mir,
Rajski resi ga mir.
Tiha noć, sveta noć
Pjesma ta anđeoska
Miljem otajnim napunja zrak
Bajna svjetlost rasvjetljuje mrak
Kraj pretvara u raj,
Kraj pretvara u raj.
Tiha noć, sveta noć
Pastiri, amo svi
Pjevat Isusu anđela poj
S majkom poklon prikazat mu svoj
Srce dat mu na dar,
Srce dat mu na dar.
Ovom pjesmom, koja je postala svojevrsna božićna himna, želim svima koji slave sutrašnji dan
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!
PUTEM SVJETLOSTI
Titraji zvuka do u dno srca mi sežu,
u sebi krikove ćutim tegobnih dana,
odjeci svemirskih struna s braćom me vežu,
u meni vapije krv iz njihovih rana.
Raspeta ja sam između sreće i tuge,
sreće što slutim da nisam nikada sama,
kroz zvuk i boje ljepotom dosežem druge,
pred svjetlom vječnim mora posustati tama!
Pa ako me bližnji uvijek shvatit' ne mogu,
kad gestom krivom ljubavi zastrem vidike,
ja ipak se nadam, trajno molim se Bogu
da putem nas vodi svjetlosti svekolike!
Advent u liturgijskom pjevanju
Nebesa Stvorče zvjezdanih, svog puka vječna svjetlosti,
o Spasitelju ljudi svih, usliši naše molitve.
Kad im'o svijet je propasti od prijevara sotoninih.
Ti sam si, dirnut ljubavlju, lijek posto bolesnicima.
Da grijeh nam opći okaješ, iziš'o na križ gorki si
Iz Djevičina svetišta, ko bijelo janje žrtveno.
Pred tvojom moći preslavnom, pred samim tvojim imenom
i nebo ko i podzemlje od strave dršćuć klanja se.
Čuj molbu našu, Gospode, ti Suče suda strašnoga:
Dušmani ljuti nasrću, oružaj puk svoj milošću.
Gospodstvo, slava, hvala, čast sa Ocem Sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu, nek' bude u sve vjekove. Amen.
Advent u mom sjećanju
ŠOTO VOĆE
Šoto voće piva klapa,
razližu se note mirne,
moja duša napaja se
kao vodon iz gustirne.
Zvcuci ječe a kapela
iz dubine, iz iskona,
kao riči uspavanke,
iz ditinjstva odjek zvona.
Šoto voće piva klapa,
ko šum vitra, ko zov mora,
moja duša napaja se
čiston vodon iz izvora!
U vrime kad nije bilo televizije a i radio nije posjedovalo svako domaćinstvo ljudi su se više družili, pivali, pričali legende i sjećanja, doduše, više i "pratili" što se događa u susjedmom dvoru, ali zar romani nisu nastali kao plod promatranja tuđih života? Bitno je da nema zlobe. Barem se nije moglo dogodit da netko počne trunuti a da nitko ne primjeti.
Ali ovo nije tema posta. Uglavnom u vrijeme došašća ponekad se čula božićna pjesma večernjih šetača, ili pjevanje u kućama.
Sjećam se moje susjede koja je, dok je uređivala kuću (jer za Božić mora svaki kantun svitlit) iz sveg grla pivala "Oj djetešce moje drago" iako nije imala istančan sluh. I nije bila jedina!
Svugdi je vlada nekakav šušur, pitalo se je li doša bakalar, ako ne, onda barem koštofiš (nisam tu rič našla u rječniku ni na internetu, nek mi netko objasni što je to?! Znan da je sličilo na bakalar.), a netko je i sam kod kuće osušio mola.
Prvih poratnih godina nije bilo na pijaci jela, a ljudi su se snalazili pa na "divlje" nabavljali boriće. čemprese ili smrike.
Tko je bio u mogućnosti nabavio bi jelu iz Bosne, a i tuku za božićni ručak, dok smo se mi, skromniji, zadovoljili kakvom domaćom kokoši ili pulastron (pivcon) i juvon s frigadinima.
Mi dica smo išli "u travicu" tj. brat mahovinu za "betlem" ( to kad smo već znali da mali Isus ne kiti bor).
Od 16. 12. smo išli na devetnicu Božiću.
Ako se imalo novi komad robe čekalo se Božić za obuć. Za nekoga ko nije ima reda u tome govorilo se da svaki dan nosi novo, a na Božić staro.
U javnosti se Božić nije slavio, ali onaj ko je slavio uglavnom je više doživljavao pravo značenje proslave Kristova rođenja i obiteljskog zajedništva, što se danas razvodnilo u poplavi kiča i hedonizma. Ali nikad nije bilo sve idealno, pa nije ni danas, a najmanje što bi svima tribalo bit na srcu je poruka Božića: LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU.
Advent 1995.
PROSINAC
Prosinu sunce kroz oblak sivi,
srebrna svjetlost dušu mi zali.
U srcu plamen vjere još živi,
čuvaj ga, štiti, Božiću mali!
Sa duše oblak beznađa skini,
nebesko Sunce, svima prosini!
Sveta Lucija
Značenje imena Lucija:
Ime je izvedeno od latinske imenice lux (u genitivu lucis), a znači svjetlost. Ime se često davalo u svitaj zore (svjetlost) rođenoj djeci.Ovo ime je na prvom mjestu na listi najčešće davanih imena djevojčicama u Hrvatskoj u posljednjih 10 godina.
Sutra je blagdan svetice iz Sirakuze, mučenice prvih kršćanskih vremena, zaštitnice vida, što sigurno proistječe iz značenja njena imena.
Svim nositeljima ovog imena, kao i ženskih i muških inačica: Svjetlana, Svjetlan, Luči, Lući, Lucio i sl.
SRETAN IMENDAN!
Zašto pišeš!?
Zašto pišeš?
Tržište je zasićeno,
inflacija pjesnika i mislilaca.
Piši, ako moraš, nije bitno tržište,
pjesma je uzdah nemirnih srdaca.
Pa ma koliko bile obične tvoje riječi,
ima ljudi koji ih žele čuti,
makar dvoje, troje,
i zato neka ništa te ne priječi
u izlljevu duše svoje.
Kako se brzo kotrljaju dani i noći,
ko pljevu vjetar odnosi ih vrijeme,
i tvojoj riječi brzo kraj će doći,
i smrt će riješit sve tvoje dileme.
Ne gubi dane jadajuć se gorko,
malo je pravih, uspješnih poeta,
i sretna budi, ako tvoja riječ je
jedan kamičak u nasipu svijeta!
(1998.)
NAJVEĆA MEĐU ŽENAMA
Zastava Europske unije sastoji se od dvanaest zlatnih zvjezdica smještenih na plavoj podlozi. Iako se zastava najčešće povezuje s Europskom unijom, prvotno je bila zastava Vijeća Europe.
Zastava je prihvaćena od strane Vijeća Europe 8. prosinca 1955., a izabrana je od mnogih prijedloga Arsčna Heitza, kojeg je kako je rekao inspirirala slika iz knjige Otkrivenja u Bibliji. Biblijska slika iz knjige Otkrivenja je sljedeća: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda."
Europska zajednica (EZ) prihvatila ju je kao zastavu 26. ožujka 1986. Europska unija, koja je ustanovljena Ugovorom iz Maastrichta 1992., preuzela ju je kao svoju zastavu. Od tada zastavu koriste zajedno i Europska unija te Vijeće Europe.
Dvanaest zlatnih zvjezdica na zastavi izabrano je kao broj koji nema političkih konotacija te kao simbol savršenstva i potpunosti.
(Izvor: Wikipedia)
Danas je blagdan Bezgrešnog začeća, tj. začeća Marije, koja je jedina od ljudskih stvorova izuzeta od grešnog nasljeđa ljudskog roda (osim njenog božanskog Sina). Stoga nije slučajno da je Vijeće Europe baš na današnji dan 1955. prihvatilo kao svoju zastavu sa dvanaest zvijezda, njezinu sliku iz Otkrivenja, a kasnije je to učinila i EU.
Nadam se da to neće promijeniti tzv. politička korektnost, koja je utjecala i na zamjenu (čestu) crvenog križa s nekim novim nedefiniranim znakom, da se ne bi uvrijedili drugačije misleći , dok se blasfemični plakati ili kazališni komadi na račun kršćanstva cijene kao iskaz umjetničke slobode.
Majko, Marijo, moli za nas da budemo iskreni i dobronamjerni prema svim ljudima, a tvoje zvijezde nek nam osvjetljavaju put prema vječnoj sreći!
Imat ćeš sve
Sitnica svaka
oplemenjena ljubavlju
dobiva smisao,
a velike stvari
poduzete radi pompe
postaju taština.
Ne gubi se u zavisti
zbog onoga što nemaš,
već traži dublji smisao
u onome što imaš!
U svojoj duši i postupcima
napravi reda
i imat ćeš sve!
(1998. riječi upućene samoj sebi)
SVETI NIKOLA
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
(Izvor: Wikipedia)
Kad sam bila dite najčešće se netko iz susjedstva oblačio u sv. Nikolu i donosio darove, nekad bi ih mnater stavila ispod kušina, a nekad bi svetac "ostavio" bajama i suvih smokava u tete Luce (tako i sveta Luce) jer "nije ima kada" doć baš u svaku kuću...
Svim Nikolama, Nikama, Nikicama, Nikolinama i slično želim SRETAN IMENDAN!
Nije šutnja uvijek zlato
UTJEHA
Kad ne gledaš me sve se smrači,
iz oka suza tad poteče,
a utjeha mi život znači
i topla riječ što netko reče.
U tom trenutku
ja u kutku
srca je čuvam,
blago najveće.
TOPLA RIJEČ
Oblaci, kiša,
topla riječ,
osmijeh na licu.
(1996.)
Sveta Barbara
Prema legendi, bila je kćerka Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Plijenila je pažnju ljepotom, inteligencijom i jednostavnošću. Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala, da je ona dala učiniti oboje: tri prozora, da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ, da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac koji je bio tvrdi poganin, pobjesnio je od gnjeva, kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo, a on nju ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivati se u njima, dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacijeljivale. Osudili su je na smrt. Po nalogu suda, njen otac osobno joj je odrubio glavu. Ubrzo nakon toga, pogodila ga je munja i umro je. Zajedno s Barbarom, mučeništvo je podnijela sv. Julijana iz Nikomedije. Neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu.
(Izvor: Wikipedia)
Sveta Barbara je između ostalog zaštitnica rudara, a budući da je moj muž umirovljeni rudar, a ćer mi nosi ime Barbara, ne mogu zaboravit današnji dan.
Želim svim Barbarama (nisam čula za mušku inačicu tog imena!?)
SRETAN IMENDAN!
Prosinac u našoj kući
Prosinac ledeni mete
u malon gradu uske kalete.
Bura,
a iza škura
radosne dičje oči,
uz tiho pucketanje vatre,
pivaju, o srići snatre!
Lete
te riči svete
prama božićnoj noći!
(1994.)
Sutra počinje došašće, vrime pripreme za Božić.
Sićan se dana ditinjstva, dok još bio živ naš otac. Dio kuće bio je srušen u ratu, pa smo adaptirali prostor u konobi. Tih ranih poratnih godina nismi imali struju, palili smo petrojaču i ložili špaher na drva. Otac je ima odličan sluh pa je ponekad pratio usnon harmonikon pivanje božićnih pisama nas dice, jer smo od malih nogu nas četvoro znali pivat dvoglasno, a ćaća nas je naučio stare melodije koje "ovi mladi pop ne zna"...
Mama nas je s ponoson slušala i iz prikrajka potiho pivušila da ne pokvari ugođaj.
Tako je nama pivanje zaminjivalo radio i televiziju i pobuđivalo radosno iščekivanje Maloga Isusa, kad ćemo ispod šarenog bora dobit kolače i poneku jabuku ili naranču garniranu s jubavi koja nema cine.
SAVJEST
Nek mi savjest bude iznad svih obzira,
da čistoća njena bude izvor mira,
i mjerilo svega nek mi ona bude,
da se ne osvrćem na površne ljude!
Nek me u mom miru ništa ne poljulja,
da uspravna budem dok se napast šulja,
i da riječ baš svaka što je netko reče
ne bude ko bodlja što u srcu peče!
Ne zgražaj se kako opaki su ljudi,
pusti neka svatko po savjesti sudi!
(1996.)
