Tišina
Sama sa sjetom
razmišljam u noći,
molitvu šapćem,
sklapaju se oči.
Kroz prozor toči
svjetlo mjesečina,
dok uspavanku
pjeva mi tišina.
(2003.)
Žeđ
Tonovi zvonki ušne zapljuskuju školjke,
ko iskričave kapi slapa
stijene planinske,
i sunce, i jutro, i plavet,
sve se slilo
u korito moje duše
ljepotom nezasitne.
(1998.)
Sutra završava Osmina za jedinstvo kršćana
OBRAĆENJE SV. PAVLA APOSTOLA
Crkva slavi Obraćenje svetog Pavla, blagdan preko kojega nam posebno želi pred oči staviti životni put Apostola pogana, onoga koji je od progonitelja Crkve postao njezin najsnažniji branitelj i pronositelj Radosne vijesti. Rođen je u Tarzu u Ciliciji početkom 1. st., u židovskoj obitelji čiji su članovi imali pravo rimskih građana, a što im je omogućavalo znatno lakši život u svim područjima u odnosu na sve one koji to pravo nisu imali. Završio je visoke škole, helenističke i židovske, a pripadao je farizejskoj sljedbi, odnosno onima koji su se strogo pridržavali Zakona, obržavajući 365 različitih propisa. Kao takav, progonio je i prvu Crkvu, vjerujući kako na takav način potpuno izvršava Božju volju i židovski Zakon. Idući za Damask, oko 30. god., na ulazu u grad doživljava svoje obraćenje, i to tako što je začuo glas s neba koji ga je upitao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” Pao je s konja i privremeno fizički oslijepio, ali je taj događaj postao njegovo duhovno obraćenje u kojemu je u punom smislu riječi progledao. Dobio je novo ime – Pavao – koje upravo to označava: potpunu promjenu cjelokupna njegova bića. Osnovao je više crkvenih zajednica, poduzeo je tri misijska putovanja, proživio je različite nedaće i poniženja, ali ništa ga nije moglo spriječiti u vršenju poziva kojega je dobio pred Damaskom. Promjena načina razmišljanja koju je doživio u svom obraćenju, neprestano ga je vodila da čini sve što je moguće da Crkva bude što svetija i bez mane. U tome je uzor svakom čovjeku koji shvati vrijednost Radosne vijesti, koja nas treba tjerati na propovijedanje i u zgodno i u nezgodno vrijeme.
(sa web stranice Župe Nedelišće)
Sutra, 25. siječnja završava ekumenski tjedan, a obraćenje sv. Pavla je primjer preobrazbe čovjeka koji je otvorio svoje srce djelovanju Duha svetoga i stavio se u službu Ljubavi žrtvujući vlastiti život.
Samo na taj način se možemo ujediniti i biti "sol zemlje" i "svjetlo svijeta".
Počinje Osmina za jedinstvo kršćana
VJERUJMO U LJUBAV
1996.
Uklonimo brane,
nek poteku duše
u korito srca.
Maknimo sa puta
nesuvisle misli
što rađaju sumnju!
Dani brzo teku,
"krhka su saznanja",
vjerujmo u ljubav!
Kruh ljubavi
1996.
Sjeli smo na travu
pod sivom kupolom neba
i lomili kruh ljubavi.
Krhotine
1995.
Krhotine među fijucima u gudurama kraja nepoznatog,
skupljene zrakama sunca, slijepljene suzama ljekovitim...
Čaša života neokrnjena mržnjnom, nezamućena očajem.
Krhotine skupljene i obasjane suncem nade.
Život teče dalje!
Svijeća ljubavi
1996.
Kap po kap ulja maslinovog
dolijmo svaki dan u svijeću ljubavi!
I ne mislimo na slap, na velike vode,
i ne mislimo na svečane, zaglušujuće ode,
tek riječ po riječ nek ljubavi se reče,
iz sjete nek suza radosti poteče!
Kap po kap, u svakom trenu
držimo svijeću upaljenu,
svijeću ljubavi!
Molimo za jedinstvo u Istini, koja oslobađa!
Učinimo što možemo, ojačani snagom Duha!
(Ponovljen post iz 2015., mozak mi okoštava, godine su! :-)))
Jedinstvo se može postići samo ljubavlju, umjesto ljudske oholosti koja sije podjele. Puno je više onoga što kršćene spaja (posebno pravoslavne i katolike) nego nego što razdvaja. Razlike ne treba ignorirati ali ni forsirati.
Zimska šetnja
Kroz oblake je proškiljilo sunce,
pa iziđoh u šetnju putem vlažnim,
i motreć' snježne Svilaje vrhunce
svježinu srčem udasima snažnim.
Dok vjetar piri s Promine i Janja
sa bajama se nježne trunu lati,
i prhnu vrabac, u guštik se sklanja,
na hrastu lišće trepereć' se zlati.
Vrhunci bijeli, vjetar, suho lišće,
nalegla zima,studen nas pritišće,
al' život neće s time da se miri,
iz grabe uz put ljubičica viri!
I dalje živi ljubav
Gdje nestali su dani
kad gorjele su vatre,
gdje srca puna žara
o ljubavi što snatre!?
Prošla su ljeta duga
i sad smo glave bistre.
Pod pepelom smirenja
i dalje žare iskre.
I kad sa zadnjim hropcem
u grlu jecaj grca
i dalje živi Ljubav,
ta trajna čežnja srca!
Zlatne godine
ČAJ
Zima je, večer u našoj kući,
sami smo, vlada tišina nijema,
oblačno nebo, zvijezda nema,
na stolu čaj se puši vrući.
Nogomet gledaš, a ja na netu
morima raznim smo se otisli,
i svatko svoje prebire misli
živeći u svom mikro-svijetu.
Zbog takve priče malo sam sjetna,
al' čaja evo da nas grije!
Nudim ga tebi i toplo mi je!
Pijemo skupa. Opet sam sretna!
Usamljeno srce
Ne, nema riječi da oduška dadu
boli u srcu što peče i stišće.
Kakve to tajne strepnje mir mi kradu?
Sve moje staze prekrilo je lišće.
Ja roda nemam, djece a ni druga,
ni majke nemam, sestara ni braće,
iz mraka mi se neizvjesnost ruga,
kud nogom stupim sve kamen i drače.
Šutjet' ću, Ti govori mjesto mene,
jer one koje volim često vrijeđam!
Duge su moje zaklonile sjene,
samoćom lutam i utjehu žeđam.
Dok oko sebe gledam samo strance
u mraku sumnje susrela sam Tebe.
Osvijetli pute i raskidaj lance,
ne daj da srce usamljeno zebe!
(1993.)
Božić
Kad smo živjeli s djecon u Boru u Srbiji slavili smo Božić u kući i crkvi, kao da smo u Hrvatskoj, jer se tada nigdje u Jugoslaviji nije slavilo javno. Skidali smo bor uredno na Tri kralja, dok su u crkvi sv. Ljedevita, koju su podigli Francuzi, jaslice bile do Svijećnice, 2. veljače, kao što sam ovih dana čitala (ili čula u nekoj emisiji?) da je bilo u svim krajevima gdje su katolici, do kraja 19. stoljeća.
Sjećam se jednog jutra 7. siječnja kad sam, idući na posao, prolazila kraj pravoslavne crkve i čula staroslavensko pjevanje (meni blisko jer se je nekad i u nas "glagoljalo"), pa sam skoro zaplakala od ganuća i tihe sjete, jer evo, nama su blagdani prošli a njima tek počinju!
Budući da sam u mirovini sutra ću sigurno na nekom programu pratit pravoslavnu liturgiju, jer su naši grkokatolici prešli na novi kalendar pa slave na iste datume kad i mi.
Ustvari po julijanskom kalendaru je sutra 25. prosinca 2013. Poznato je da je papa Grgur reformirao kalendar da ga uskladi sa realnim solsticijem, koji je nastupio deset dana prije kalendarskog, jer je godina trajala 11 min. 14 sek.previše, pa se ta razlika kroz stoljeća debelo umnožila! Te 1582. g. je iza četvrtka, 4. listopada uslijedio petak, 15. Da bi se unaprijed korigirale razlike koje su imale nastati određeno je da svaka zadnja godina stoljeća ne bude prijestupna ako broj te godine nije djeljiv sa 400. Tako godine 1700., 1800. i 1900. nisu, po novom kalendaru, bile prijestupne, pa je naš Božić "požurio" za još 3 dana. Ako se kalendari ne budu mijenjali godina 2100. također neće bit prijestupna, pa će Božić po julijanskom bit i dalje, naravno, 25.prosinca, ali će u građanskom, gregorijanskom kalendaru tada bit 8. siječnja. Iz navedenog je jasno da se ne radi o vjerskoj razlici nego o prilagođavanju kalendara astronomskim zapažanjima na Zapadu dok su na Istoku uglavnom ostali vjerni tradicionalnom računanju vremena.
Neke europske zemlje su također dosta kasno prihvatile gregorijansko računanje i u građanskom životu, posebno Rusija.
Dakle, naša braća, istočni kršćani slave sutra Porođenje Isusovo, i svima koji su iskrena srca želim zdravlje duše i tijela, uz tradicionalni poklič:
HRISTOS SE RODI!
Ponavljam post iz 2014. i čestitam svima koji slave Božić sutra!
Vodokršće
Oj Božiću, brate,
lipo m i je na te,
i dva i tri dana po te,
ali nikad kako na te.
Novo lito
i ono je sito,
Vodokršće
kako komu dođe!
S ovom pismicom koju je moja majka "donila" iz svog ditinjstva u D. Brelima,
želim svima koji slave Bogojavljenje sretan ostatak božićnih blagdana!!!
Običajno je zadnji u nizu Bogojavljenje, 6. siječnja (još nazvan Sv. Tri kralja ili Vodokršće), mada u liturgiji niz završava prvom nedjeljom iza, tj. ove godine slučajno na Božić po julijanskom kalendaru, kad se u našoj Crkvi spominje Krštenje Isusovo.
Ne može se srcu zapovijedati
O, srce moje, ne budi jadno,
više bih voljela da si hladno,
ne mogu više tvoje jade gledati.
Al ne može se srcu zapovijedati!
Poslušaj orkestar što nježno svira,
u skladu, ljepoti, pronađi mira,
jednom zauvijek istinu prihvati!
Al ne može se srcu zapovijedati!
To što te boli možda je obično,
a ti si samo previše sebično
i htjelo bi da te netko silom shvati,
al ne može se srcu zapovijedati!
Svoje mjere ne možeš na druge primjeniti.
Na svem svijetu sebe pokušaj promijeniti!
Pa ako baš moraš, u samoći pati,
jer ne može se srcu zapovijedati!
(Pa ako svome srcu u štos i uđem,
ne mogu zapovijedati srcu tuđem!)
(1996. )
