Ne, nema riječi da oduška dadu
boli u srcu što peče i stišće.
Kakve to tajne strepnje mir mi kradu?
Sve moje staze prekrilo je lišće.
Ja roda nemam, djece a ni druga,
ni majke nemam, sestara ni braće,
iz mraka mi se neizvjesnost ruga,
kud nogom stupim sve kamen i drače.
Šutjet' ću, Ti govori mjesto mene,
jer one koje volim često vrijeđam!
Duge su moje zaklonile sjene,
samoćom lutam i utjehu žeđam.
Dok oko sebe gledam samo strance
u mraku sumnje susrela sam Tebe.
Osvijetli pute i raskidaj lance,
ne daj da srce usamljeno zebe!
(1993.)
Post je objavljen 12.01.2018. u 18:37 sati.