Iz materijala za jedan seminarski rad iz usmene književnosti, 2006.
I.
Terezijo mala ponizno te molim,
Ti Isusu kaži da ga jako volim.
Moj Isuse mili svojom snagom me zakrili,
Prema Božjem obećanju, čuvaj mene noću, danju!
Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani,
A kad s ovog svijeta pođem , daj da u raj sretno dođem,
Da se tamo vijekom mogu klanjat dragom Bogu!
(Pjesma nastala u 20. stoljeću preinakom starije «Anđele čuvaru mili», dopunom , koja se odnosi na s. Malu Tereziju, sveticu iz 20. st. – Kazivala baba Ivka Srzić, rođ.Sokol iz Brela, 93.g.)
II.
Iđem leći, Boga reći, iđem spati, Boga zvati.
Bog će nama dobro dati, i njegova slavna Mati.
Ko se Bogu priporuči od sebe ga ne odluči,
Sobom će ga u raj dovest, puna raja napuniti i svitlosti zadobiti.
Od anđela Gabrijela do Isusa Spasiteja.
Moj Isuse , ja te molin da mi spasiš dušu moju, kano sveto tilo tvoje.
Božja truba zatrubila, mrtve jude probudila.
Ustanite mrtvi judi, Bog vas zove da vas sudi!
Koji judi dobri bili sami Bogu i odili,
Koji judi zli bili nisu tili Bogu doći.
Sam je Bog govorijo: Što si tute dušo grišna? Što si tute tilo tavno?
Šta ne iđeš u krajevstvo nebesko?
Tamo su ti dvori sagrađeni, tamo ti je Marija Mandalina,
Koja nije bila Bogu lina, nek se moli za nas iz dubina!
(Pjesma – molitva nastala u 19. st. ili ranije, a upitna zamjenica «što» i inf. na «i», što nisu značajke govora makarskoga kraja, pokazuju da je možda dospjela iz drugih krajeva.
Stih «Od anđela Gabrijela....» se ne uklapa u cjelinu, a zadnji dio zadnjeg stiha je tu isključivo radi rime. – Kazivala Ivka Srzić, rođ. Sokol iz Brela 93.godine)
III.
Iđen grišnica leći, ne znan oću li se ustat.
Zoven Boga za oca, Divicu za majku, anđela za družbu,Križa za stražu!
Križ nada mnon, Gospe sa mnon!
Svi anđeli oko mene, a neprijateji od mene!
Ja ne virujen u vas, nego u ime Boga Oca i Sina i Duha svetoga, amen! (moli se 3 puta)
( Molitva je dosta jasna , nastala najkasnije u 19. st. Akuzativ « Križa « je ispravan jer se radi o personifikaciji, a ne o značajki lokalnog govora. – Kazivala Albina Tomić, rođ. Srzić, a čula je od Ive Sokol rođene Juričić iz Brela , koja je umrla 1972. g. u dobi od 92.godine.)
IV.
Subota je Gospin dan, u njoj stoji bili raj,
U bilomu raju zlatni stan, u zlatnomu stanu sidi Bog.
Prikrije se licen – kricen.
K njem dolaze dva apostola: sveti Petar i Pava.
Darujen ti ovce svoje, da jih paziš kako svoje,
Darujen ti kjuče rajske, da miluješ duše rajske.
Po sve vike vikov amen, pomoli se Gospe za me!
(Pjesmica-molitva odražava potrebu za oslikavanjem sjaja i tajanstvenosti kojom je okružen nevidljivi duhovni svijet. Kazivala Albina Tomić, rođ. Srzić, a čula je od svojega djeda Mate Sokola iz Brela, koji je umro 1958.g. u dobi od 70 godina.)
V.
Ima jedna crkvica, u gorici građena, tamjanom je kađena.
U njoj Gospe kleči i od srca ječi. Boga moli, svoje svete prste lomi.
Šta ti Gospe tude klečiš i od srca ječiš, Boga moliš, svoje svete prste lomiš?
Kako ne ću klečat i od srca ječat, Boga molit, svoje svete prste lomit!
Imala sam sinka jedinka, pa dođoše Žudije , pa mi ga oteše, na križ ga propeše.
Zlatnu krunu skidoše, trnovon ga okruniše.
Kamenja se raspadala kud je sveta krvca pala, tu nebeska ruža cvala.
Anđeo Božji s neba siđe i tu ružu sabiraše,
U kite je kitio, u vince (op. vijence) je vinio,
Pa je Isus govorijo:»Ko bi ovu molitvicu molio tri puta uvečer na liganje, tri puta ujutro na ustavanje, tri bi duše saranijo, prvu dušu oca svoga, drugu dušu majke svoje, treću dušu sama sebe. Raja bi se nasitijo, pakla ne bi ni vidijo.»
Po sve vike vikov amen, pomoli se Gospe za me!
( U pjesmici-molitvi je karakteristično ponavljanje riječi koje označavaju žalost radi pobuđivanja sućuti molitelja. Tri puta ponavljati molitvu se povezuje uz pojan svetog Trojstva, ali i uz naradnu potrebu za ritualom. Kazivala Albina Tomić. rođ. Srzić, a čula je od Ivke Sokol rođ. Šošić, koja je umrla 1994.god. u dobi od 82.godine.)
VI.
VELIKI ČETVRTAK
Dušo grišna i prigrišna, budi u viri kripna.
Kada budeš putovati s ovog svita na oni , uskin puten, tisnin klancem,
Susrest će te Židovi, proklete majke sinovi.
Oni će ti vako govoriti:»Kuda iđeš dušo naša?»
Ti in reci: «Nisan duša vaša! Ja san duša Boga moga.
Kad san bila na nome svitu-prebilome cvitu, ja san rekla na dan-blagdan Veliki četvrtak
Sto molitvica, na se metila sto križića.» ( moli se 100 puta na Veliki četvrtak)
Kazivala Marica Babić, rođ.Ivandić iz Promajne (kod Makarske) stara 92 godine )
VII.
VELIKI PETAK
Diva grede Božjin grebon i kličući i plačući,
Sve se križu primičući.
Kako reče slavna Diva, tako reče Isus s križa:
«Ko bi doša do pedeset, sve na slavu muke moje,
na spasenje duše svoje,
svaku ću mu milost dati, koju bude on pitati.»
(moli se 50 puta na Veliki petak)
(Kazivala Marica Babić, rođ. Ivandić iz Promajne (kod Makarske) stara 92 godine.
Vidljivo je da su 6. i 7. pjesma također najkasnije iz 19. stoljeća.)
KLETVE
2. POSEBNO ZLOČESTE
- Majka ga kitila i u studena usta jubila!
- More ga ne primalo, na kopno ga bacalo, kopno ga ne primalo i u more bacalo!
3. ŠALJIVE
- Pas te gonio ko zeca!
- Grom te ubio iz vedra neba!
- Sve te jubilo šta zubi ne imalo!
4. ZAKLINJANJE
- Usta mi se na zatiok okrenila ako te lažen!
- Usta mi se iskrivila ako lažen!
( Kazivala Albina Tomić, rođ. Srzić iz Makarske)
Ovo je dio matrijala koji sam pripremila svojoj ćeri na prvoj godini studija kroatistike. Ne navodim uobičajene kletve, toga ima svugdi i previše!
Sigurna san da ove zločeste pokazuju kako je jezik brži od pameti.
