Nesporazum
Htjela sam s tobom izmijenit dvije tri riječi,
al. eto, to mi nije ni sad dano,
kao da uvijek nešto se ispriječi,
za pomirenje kao da je rano!
Ne, bezizlaza nikad se ne bojim,
za pomirenje uvijek spremna stojim.
Možda ne shvaćaš, al nisam više ista,
čekat ću mirno, jer savjest mi je čista.
(1996.)
Strepnja (palom branitelju)
Spavaš li mirno, dječače dragi, u čempresa sjeni,
dok slomljeno tijelo nježno ti grle nabori Njeni?
Ili sa strepnjom promatraš ptice što nebom kruže,
sa strahom da lice ljubljene tvoje ne naruže?
U kapima kiše, ja vidim, dušo, suzu ti sjetnu,
u dahu vjetra uzdah, što Hrvatsku ne vidiš sretnu!
(1996.)
Da l me trebaš?
Dok zamišljena tako
ja tražim te u tmini,
a ti mi pružaš ruku,
i svjetlo razbi tmicu,
tvoj pogled, blijedi smješak
nazirem na tvom licu!
Da l ti me stvarno trebaš,
il tako mi se čini?
(1996.)
Osmjehni se
Pruži mi drhtavu ruku,
pogledaj me ravno u oči,
osmjehni se,
i zasjat će sunce.
Čudno srce
Jedna topla riječ te ispunja.
Zar si tako malo?
A ipak, još puno ljubavi
u tebe bi stalo!
Uskrs
Prodisala je zemlja zelenilom dubrava,
prtocvjetali narcizi, mirišu ljubičice,
al još života ima u grudima što spava
zemlje plodonosnice.
Zazvonila su zvona uskrsni ALELUJA
jer oživje Gospodin, i smrt ne vlada više,
prazna je grobna raka, a život novi buja.
Nova se povijest piše.
Zalud gromovi, munje i prijetnje sila mraka,
otupje smrti žalac, nadvladat život neće,
jer pohodi nas milost i svjetla zasja zraka
na putu vječne sreće!
SVIMA ŽELIM OD SRCA SRETAN USKRS!
Iz Evanđelja po Ivanu
Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.
A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu grob u koji još nitko ne bijaše položen.
Ondje, dakle, zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, položiše Isusa.
Ivan,19, 40 - 42
Iz Evanđelja po Ivanu
Uz križ Isusov su stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina , i Marija Magdalena.
Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo, evo ti sina!" Zatim reče učeniku:
"Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi.
...
Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh.
(Ivan 19,25, 26, 27,30)
Iz Evanđelja po Ivanu
Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.
Ivan, 13, 34 i 35
OSLONJEN NA TEBE
Za večerom, dok nazočne pričešćuješ,
Ti izdaju i skoru smrt navješćuješ.
Svi pitaju:“Da nisam, možda, ja?“
A Petar žustro vjernost Ti obećaje:
„Do smrti ću te pratit!“ hrabro ustraje.
Tek Ivanu od sreće lice sja.
Na Tvoje sveto rame on se oslanja,
vlastita krhkost misao mu otklanja
hvalisati se ljubavlju i moću.
Sa ženama je slabim on Te pratio,
uza Te bio dok si ljuto patio,
svjedočeći sramotu i samoću.
I podno križa, dok je Tebe gledao,
majku si svoju njem na brigu predao,
a njenoj skrbi čovječanstvo cijelo.
I nama daj se na Tebe osloniti,
pogibelji i slabosti otkloniti,
dok krijepi nas i snaži Tvoje tijelo!
Siverić, 15. travnja 2014.
Uoči Cvjetnice
MASLINA, DRVO BLAŽENO
Golub u kljunu na Noinu arku te nosi
kao znak mira između Boga i ljudi.
Krošnja ti zaklanja Krista dok utjehu prosi.
O, drvo moćno, ti blagoslovljeno budi!
Stojiš na razmeđu vjekova, kroz trud i muke
prosiplješ zlato iz svojih plodova zrelih.
Ti blag si melem za umorne težačke ruke,
odolijevaš buri, suši podneva vrelih.
Na vjetru ti lišće treperi u bljesku srebreno,
o tebi, maslino, pjevam, ti drvo blaženo!
Predanje
Ako i nisam cvijeće zasadila bujno,
pustinjom ako vijuga moja staza,
Gospode, daj mi u predvečerje rujno
da budem vrutak tvoj i tvoja oaza!
Oklijevah preveć na križanjima svojim,
pitajuć što od mene zapravo tražiš?!
U ruke tvoje predat sad se ne bojim
da me, ko majka nejako dijete, snažiš.
I kad se čini da već je ura kasna,
daj da ti hvalim na svakom novom danu!
Nakana tvoja zar mora bit mi jasna
kad tek sam kaplja na tvojemu dlanu!
(1992.)
Vukovar, grad mučenik
Prije 11 godina bila sam prvi put u Vukovaru. To je bilo 8 godina poslije Oluje, dakle već su djelomično bile obnovljene neke zgrade i uklonjen materijal od ruševina. Pa ipak je slika bila stravična, izrešetani zidovi na svakom koraku!
U subotu, 29. ožujka og. došla sam ponovo u taj grad i zaključila da sad već treba tražiti pogledom preostale ruševine, što je pozitivno, međutim puno je teže zaliječiti rane koje se ne vide!
Cilj posjeta našeg pjevačkog zbora "Neuma" iz Drniša bilo je održavanje korizmenog koncerta u Gospinoj crkvi na Sajmištu i pjevanje na misi u crkvi sv. Filipa i Jakova, koja je bila srušena, a sad je obnovljena i restaurirana, dok je samo jedna niša ostavljena sa oštećenjima kao podsjetnik na minula ratna vremena. U toj niši se nalazi slika skidanja s križa, probijena hitcima, a u crkvi je i raspeti Isus bez ruke. Moju ekumenski raspoloženu dušu vrijeđa činjenica da je cilj pripadnika jedne kršćanske crkve bio Isus koji nam je zajednički, što je dokaz da vjera nije razlog ratova nego paravan za neke druge ciljeve.Obnavljanje freski na zidovima također čeka neka bolja vremena. Franjevac, koji nas je upoznavao s poviješću crkve spomenuo je kako nas iz Drniša povezuje s Vukovarom slično stradanje. Mene je iskreno bilo sram te usporedbe, jer nije primjerena. Naše prognanstvo i paljevine kuća u Drnišu i okolici, oštećenja crkava i groblja,te do temelja srušena crkva sv.Ivana u Badnju, kao i određeni broj poginulih, ne mogu se usporediti sa zvjerstvima koja su se dogodila u gradu na Dunavu! Jedino je Škabrnje primjereno uspoređivati s Vukovarom, što se tiče Hrvatske!
Posjetili smo ratnu bolnicu pretvorenu u muzej. Nevjerojatno je kolika količina mržnje je dala snagu i drskost da se jedna bolnica gađa tzv. krmačama! U podrumskim prostorijama su bili natisnuti i često uz svijeće njegovani ranjenici, ne samo Hrvati nego i neprijateljski vojnici. Umiralo se i rađalo u dvjema susjednim prostorijama. Operiralo se s minimumom sanitetskog materijala, struje i vode, a ravnateljica je bila dr Vesna Bosanac. Ne znam kako je ona uopće mogla dospjeti među osumnjičene za ratno profiterstvo?! Na jednom zidu su slike svih nestalih i poginulih ranjenika i osoblja bolnice. Različiti svjetlosni i zvučni efekti dočaravaju atmosferu tih preteških dana.
Vidjeli smo i snimke izvještavanja novinara Siniše Glavaševića, kao i razgovora francuskih novinara s dvama ranjenicima neposredno prije njihovog odvođenja u skladište Veleprometa, gdje su, sa ostalima, mučeni prije smaknuća na Ovčari.
Poslije smo, među ostalim lokalitetima, posjetili novoosnovani Spomen-dom u spomenutom skladištu. To je nešto najpotresnije što sam vidjela u životu! Izloženi su predmeti nađeni kod ekshumiranih osoba. Ima tu dokumenata, novčanica, ručnih satova, krunica,slomljena čeljust...Normalno i tu su fotografije i podaci o stradalima.
Na sredini prostorije je svjetlosna spirala života, koja ponire u dubinu, simbol prekida uglavnom mladih života.
Posjetili smo i groblje stadalih uz koje se nalazi polje sa 900 križeva i spomenik braniteljima koji još zovu i zračni križ, jer se sa svih strana vidi otvor u tom obliku. Taj spomenik je također čestoi viđen na televiziji. Htjela bih napomenuti da je u slučaju Vukovara sve što se tiče poginulih utvrđeno i dokumentirano. Nije utvrđeno samo gdje su nestali, jer to druga strana neće da kaže. U ovom slučaju nema bajki i pretjerivanja, kakvima smo nekad bili svjedoci. Pa ipak, na aktualnom procesu u vezi međusobnih optužbi za genocid između Hrvatske i Srbije netko pokušava dokazati da smo svi jednaki! (Ko nas, bre, zavadi!?) Zašto oni koji znaju ne kažu gdje su nestali, zašto se oni koji su pravedni ne ograde od zločina, kao što su to učinile npr. Žene u crnom i z Beograda, i svaka im čast, kao i svakome tko poštuje istinu!
Ovaj post nije poziv na mržnju nego samo podsjetnik da uvijek ima spremnih da nam izbrišu sjećanje i umnože osjećaj krivnje.
Žao mi je što nisam fotograf, ali znam da i bez mene postoje materijali koji svjedoče o svemu. Uz žaljenje zbog svakog zločina koji je počinjen od strane hrvatskih vojnika, moramo biti svjesni da imamo pravo i od strane napadača očekivati da stvari nazove pravim imenom!
Toliko sam ojađena viđenim da nemam volje ni poticaja za neki umjetnički izričaj, jednostavno sam slomljena, i samo želim u ovom blogoprostoru posvetiti poneki redak aktualnom problemu koji to zaslužuje puno više nego neki drugi. Jer samo istina oslobađa!
