Predanje
Ako i nisam cvijeće zasadila bujno,
pustinjom ako vijuga moja staza,
Gospode, daj mi u predvečerje rujno
da budem vrutak tvoj i tvoja oaza!
Oklijevah preveć na križanjima svojim,
pitajuć što od mene zapravo tražiš?!
U ruke tvoje predat sad se ne bojim
da me, ko majka nejako dijete, snažiš.
I kad se čini da već je ura kasna,
daj da ti hvalim na svakom novom danu!
Nakana tvoja zar mora bit mi jasna
kad tek sam kaplja na tvojemu dlanu!
(1992.)
