Hrvatski zid plača
(Majkama Vukovara)
Ova cigla crna sve je što mi osta,
oči tvoje modre dva su vrela gorska.
Uzavrela Vuka teška moja muka,
moj ljubljeni sine, tugo moja trpka!
Čekam te u noći dok me bol ne slomi,
glas tvoj dalek čujem, hukom vihra zvoni.
Sjenu vidim tvoju kako mi se šulja,
u noć bi se svila, u cjelov da skutri.
Na krilu te njišem,gdje mi sad počivaš;
kamo da ti pišem, gdje da krin ti stavim?
Koji brod me uklet tvojoj raki ljulja,
ne znam i ne mogu pred Bogom se skriti.
A ljudi me rane, kako li me boli
tvoje srce puklo, praskozorje smrti!
Sva svjetlost je ovdje, već mi ruke drži,
vodiš me u dvore prema blagoj smrti.
(Drago Štambuk, pjesnik, esejist, liječnik i diplomat, objavljano u Večernjaku, 18. studenog 2013.)