Zatvorit' ću sve strepnje svoje duše
u čahuru od dubokoga mira,
u zoru svjetlu dalekoga jutra
ja iznjedrit ću šarenog leptira.
A željela sam puno toga reći,
al' čemu riječi kad nitko ne sluša!?
Svoj biser skrit ću u tišini školjke,
to Gospod moju taštu narav kuša!
I možda jednom, kad isteku dani,
odjeci mojih struna će se čuti,
jer ne smije biti prevarena duša
što cijelog vijeka nada se i sluti!
1992.
| < | svibanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
