Zatvorit' ću sve strepnje svoje duše
u čahuru od dubokoga mira,
u zoru svjetlu dalekoga jutra
ja iznjedrit ću šarenog leptira.
A željela sam puno toga reći,
al' čemu riječi kad nitko ne sluša!?
Svoj biser skrit ću u tišini školjke,
to Gospod moju taštu narav kuša!
I možda jednom, kad isteku dani,
odjeci mojih struna će se čuti,
jer ne smije biti prevarena duša
što cijelog vijeka nada se i sluti!
1992.
Post je objavljen 30.05.2013. u 08:57 sati.