Čežnja
Tamna noć,
daleka zvijezda.
Čežnja!
Tišina
Titraji zvuka
u bezdanu srca.
Tišina!
Na margini ljeta
U sunčanom danu, na margini ljeta,
zlatastim se sjajem vinogradi sjaje,
a u srcu mome nostalgije sjeta
što prolaze dani, što sve kratko traje!
Bože, daj da tvojom milošću se služim
i ljubavlju plodnom trajanje produžim!
Mozaik
Osunčana čistina dana
čeka trenutke ispunjenja.
O, ispuni je blistavim šarama!
Mozaik ljubavi!
Treća dob
Sa ekrana, ko zla kob,
doziva me "Treća dob".
Otimam se jer još želim
da se življenju veselim.
Pa ma kako stara bila
u srcu se mlada ćutim,
i htjela bih biti čila,
mada skoru zimu slutim
dok s ekrana čujem svog
"Treća dob, treća dob!"
Uzdah
U jezeru moje duše
bujica riječi
razbija se o gluho stijenje
u iskre uzdaha!
Sizif
Pomozi mi držat moj kamen na padini
i barem malo podići ga k vrhu,
jer ako snaga popusti ja survat ću se s njim
u bezdanu provaliju!
Dra ga A.
Uznosita stasa, očiju dubokih, prošetala svijetom,
i mekanim kretom, oglasiv se pjesmom, prhnu poput ptice!
Nesta blijedo lice, ali još u meni žive uspomene
na bogatstvo duha, oči, glas i kretnje te iznimne žene!
Rame za plakanje
Samoće ovija te plašt,
a blagim osmijehom se braniš.
Na vjetrometini si vlat,
ta čime svoju dušu hraniš?
Ne samuj, ti se ne junači,
izjadaj se, smiji, plači!
Isperi dušu, suze roni,
na prisno rame se osloni!
Ja sam opet dijete
Kad me malu otac vodio za ruku
šetali smo sami makadamom bijelim,
i putem je cijelim pratio nas mjesec
klizeći po modrom zvjezdanome luku.
Kad me mali brat moj pitao šapčući
o tajnama mračnih zvjezdanih daljina,
sa modrih visina i tad nas je mjesec
motrio kroz prozor u očinskoj kući.
Sjećanja su živa, a i danas blijedi
putnik mene budi iz noćnoga mira,
pa u strune dira ganuća i sjete.
Dok me tako slijedi ja sam opet dijete!
Majka
Krhka pleća,
širok osmijeh,
Majka Tereza!
S Puntina
Modra dubina,
strma, bila stina,
puteljak uski,
šum zelenih bora!
U zagrljaju kamena i mora
pučinu motrin
i svoj grad,
s Puntina!
