Dani teku
Dani teku kao minute
dok zraku svjetla tražimo u tmini
da nam rasvijetli bogaze i pute,
da sretnemo Te u tišini.
Psalam 23 (22)
Jahve je pastir moj :
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti poći
zla se ne bojim, jer ti si sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Riči
Vraćan ti se, moj grade, i skupjan tvoje riči.
Izvlačin jih iz kušina, štramaca i naftalina,
i nježno jih glancan, brišen, ariju jin frišku dišen.
Čujen podne s kampanela, bičerine iz tinela.
Vraćan ti se, moj grade, i skupjan tvoje riči.
Kandinelu od njih nižen, da jih ćutin doklen dišen,
čuvan tvoje riči, grade, da jih niko ne ukrade!
Utjeha glazbe
Kada se nebom crni oblak vuče
i kad u duši nemiri se roje,
kad u mrak tonu svjetle nade moje,
kad crnim bičem sudbina me tuče,
kad neki drugi meni kapu kroje
i kad tek u san ja pobjeći želim,
kad ničemu se više ne veselim
ja utjehe se ipak sjetim svoje!
Tad dugme crno dodirne mi ruka
i lakim kretom pomaknem ga malo,
da dohvatim se blagotvornog zvuka.
I ćutim tada: nije sve propalo,
u glazbi nježnoj tone moja muka,
a dušu mi je sunce obasjalo!
Psalam 63 (62)
O, Bože, ti si Bog moj* gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,* kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U svetištu sam tebe motrio* gledajuć ti moć i slavu. (Ja čitam "motrila")
Ljubav je tvoja bolja od života,* moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,* u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,* hvalit ću te kliktavim ustima.
Na postelji se tebe spominjem,* u bdjenjima noćnim mislim na tebe.
Ti postade meni pomoć,* kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,* desnica me tvoja drži.
(Danas je 26 godina od jednog od najljepših mojih doživljaja, rođenja moje kćeri, mog najmlađeg djeteta. Budući da
nemam dovoljno svojih riječi za obilježavanje tog dana, ispisujem ovaj meni dragi psalam, koji me često nadahnjuje u životnim
teškoćama.)
Vlak
Monotono klizi neman teška,duga,
i odnosi sve nas prugom, što vijuga.
Olovno je nebo, magloviti puti!
Tajnu sunca kriju tek proplanci žuti......
Bablje ljeto
Starija žena srebrnih vlasi,
šarenih skuta, na kamen sjela,
u krilu pregršt voća zrela,
a vrat joj đerdan od zlata krasi.
Produžit ljeto ona bi htjela,
potomstvu svome prenosit zgode,
al vrijeme, eto, začas ode,
ostavi trag sred umorna čela!
Zbog neumitnog životnog tijeka
na vjetrometini smo sigurna meta
zimskoga mraza, što sve nas čeka.
Jesen ko žena što poljem šeta
nestat će kao utvara neka
a s njom i draži babljega ljeta!
Putnik
Umoran putnik,
na leđima mu vreća
od tričavih stvari
(ali drugih nema!).
Što početi s njima,
to je sad dilema?!
Na kraju puta
čeka ga Netko
ko prijatelj stari,
krijepi ga nada
da On zna tajnu
tih tričavih stvari!
Nada na umoru
Suton na pladnju krvavom
posljednju krišku sunca
nudi pohlepnom moru.
Šuma korotu navlači
od čempresa baršunastih.
Nada na umoru
pod plaštem spava zvjezdanim.
Sa snom se boreć olovnim
još jednu dočeka zoru.
Misao
Iz srca se otrgnu misao,
u ruke upala stražara.
Dršće pod strogim pogledima,
ali joj nema povratka.
U svoje je kalupe okovali,
svoje joj žigove utisnuli.
Ne mogu je prepopznati!
Zašto je nisam čuvala
u srca tamnoj dubini?!
Sveti Vrane
Šaljivi pristup svecu koji je s radošću promatrao sve stvoreno
Sjetila sam se anegdote pročitane u svečevu životopisu, koji je
napisao Isidor Kršnjavi.
U Asizu, malenome mistu
živijo je mladić odan Kristu.
Iz bogastva velikoga pođe
i prid papu Inocenta dođe.
On se nije prikladno obuka,
u vrići je bijo, koja bruka!
Papa njemu kaže: "Ajde kući,
ti se moraš pristojno obući!"
A naš Vrane, ponizan do kraja,
pošteno se s prascima izvaja.
Poniznosti take nikad nije
Inocento vidijo od prije!
Pa odobri (a nego da šta će!)
redovnički regul Male braće!
U moru tišine
Ponoć je. U moru tišine bisere tražim.
Mjesec se vere i s grana zvijezde u moje krilo trusi.
Nijedna moja nije, i zalud ih bere,
jer ja i dalje bisere tražim
u moru tišine!
Brela moga ditinjstva
Škripju sindžiri u ladu gustirne stare,
i zvono cvili s crkvice svetoga Jure;
dok bura puše i lomi zelene škure
u srcu iskre radosti žare.
Komeštre visu iznad starog komina,
u lopiži crnoj mliko mirisno vrije,
s lulon pod brkon did se na tronošcu smije,
a bura dere i ječi stina.
Vanka je škuro, tek zvizde s neba trepere,
čakula čejad, dok sanjive peku me oči,
polako vatra se gasi, i meni je poći
na tavan di baba posteju stere.
Sanje
Kroz vedrinu modre noći,
mjesec svoje svjetlo toči
na me,
usamljene, eto, mene
zanesoše nijeme sjene
tame.
Tako šutljiv mjesec i ja,
čudnovata harmonija
tuge,
lutat ćemo dok ne svane
tajanstvenom stazom strane
druge.
Lutat ćemo oazama
nedostupnim na stazama
jave,
dokle god nam svjetlo danje
i realnost naše sanje
ne zatrave!
