Kroz vedrinu modre noći,
mjesec svoje svjetlo toči
na me,
usamljene, eto, mene
zanesoše nijeme sjene
tame.
Tako šutljiv mjesec i ja,
čudnovata harmonija
tuge,
lutat ćemo dok ne svane
tajanstvenom stazom strane
druge.
Lutat ćemo oazama
nedostupnim na stazama
jave,
dokle god nam svjetlo danje
i realnost naše sanje
ne zatrave!
Post je objavljen 01.10.2012. u 13:35 sati.