Rame za plakanje
Samoće ovija te plašt,
a blagim osmijehom se braniš.
Na vjetrometini si vlat,
ta čime svoju dušu hraniš?
Ne samuj, ti se ne junači,
izjadaj se, smiji, plači!
Isperi dušu, suze roni,
na prisno rame se osloni!
Samoće ovija te plašt,
a blagim osmijehom se braniš.
Na vjetrometini si vlat,
ta čime svoju dušu hraniš?
Ne samuj, ti se ne junači,
izjadaj se, smiji, plači!
Isperi dušu, suze roni,
na prisno rame se osloni!
< | rujan, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić