Vepric (nekad!)
Oči Majke, čempresi vitki,
šum vjetra - nebeske antene.
kraj plavog cvijeća brzaci pitki
bjelinom ogrću stijene.
Cvijet
Rominja kiša jesenja,
čovjek na putu blatnjavom.
Još jedan cvijet je ugažen!
Vjerujmo u ljubav
Uklonimo brane,
nek poteku duše
u korito srca!
Maknimo sa puta
nesuvisle misli
što rađaju sumnju!
Dani brzo teku,
krhka su saznanja.
Vjerujmo u ljubav!
Makarska
Planina te na dlanu nudi,
prstima bilin more te prosi,
a ti si uvik ka cvit u kosi
borove šume, šta se budi.