Kad me malu otac vodio za ruku
šetali smo sami makadamom bijelim,
i putem je cijelim pratio nas mjesec
klizeći po modrom zvjezdanome luku.
Kad me mali brat moj pitao šapčući
o tajnama mračnih zvjezdanih daljina,
sa modrih visina i tad nas je mjesec
motrio kroz prozor u očinskoj kući.
Sjećanja su živa, a i danas blijedi
putnik mene budi iz noćnoga mira,
pa u strune dira ganuća i sjete.
Dok me tako slijedi ja sam opet dijete!
Post je objavljen 17.09.2012. u 13:52 sati.