Pjesniče, probudi se!

Dugo me nije bilo, ali dobila sam neku snažnu želju za povratkom ovamo. Baš je intenzivno osjećam zadnjih dana. Ne znam ni kako sam se sitila passworda, ali eto me. Provela sam čitavo popodne čitajući svoje stare blogove, ali na stranu to. Patetika za ubit se. Ništa vrijedno čitanja. Ono u čemu sam uživala su komentari. Potpuno sam zaboravila da je ovdi bilo baš zabavnih ljudi. Čitam sad neki blog nekog lika kojeg sam tad pratila (vidim, ni on ništa nije objavio od 2018.) i baš me zanima di je i jel naša curu. Vjerojatno je, al svejedno me zanima što, kako... Danas nisam od volje za pisanje. Za patetiku još manje. Ali čisto da podijelim sa svijetom da se vraćam. Možda. Ne znam. Vidit ću.
Možda probudim i onog pjesnika u sebi, dugo već spava.