ponedjeljak, 09.01.2023.
Takuin za munidu
 ...što bi u prijevodu sa Istarskog dialekta značilo "novčanik za kovanice"iliti za kusur.Nekako mi se čini da će od kako je Kunu zamijenio Euro biti sve više tražen,jerbo količina kovanog Euro centa veća je od količine kovnih Hrvatskih lipa i to za dvije jedinice,odnosno za kovanice od 1 centa i 2 centa. Doduše imali smo i mi tako sitne kovanice od 1 i 2 lipe koje su tijekom cijelog vremena dok je Kuna bila službena Hrvatska moneta bile valjano sredstvo plaćanja,ali od jednom kao da su nestale sa kasa trgovina i trgovačkih centara ili ustanova,s time da nisu povučene iz opticaja.Vjerovatno je takav sitan novac nekome išao i na živce prilikom vraćanja kusura,jer em je samo zauzimao mjesto na kasi,em ga je kupac ili mušterija zazirući ostavljao kao bakšiš,jer koji će mu vrag da mu se mota po novčaniku takva sića.S toga su ga te ustanove ili trgovine jednostavno prestale naručivati,pa se s toga činilo kao da je povučeno iz opticaja,a u stvari nije. Kako god sića je opet tu,u obliku 1,2,pa i 5 Euro centi,koji zasigurno neće ponoviti istu sudbinu kao njihova kovana braća lipe,jerbo prije smo mogli kako smo htjeli i kako nam je lakše bilo,a od sada stvar dirigira banka na puno većoj razini,što je odmah "drugi par postoli" Još i prije nego je Euro zamjenio Kunu kao da sam naslućivao da će biti problem u kovanom novcu,ne misleći pri tom na potrebnu količinu i opticaj,nego baš na težinu u novčaniku.Naviknut ćemo se mi lako na sve od 10 centi na više,samo nekako ona sitnež pri brojanju,bilo da davali ili uzimali kusur 1,2 i 5 centi,nekako će možda biti zaziranja,ali naviknut ćemo se. Do tada ćemo tegliti sa sobom sitan kusur koji će biti raspoređen,što po đepovima,što po novčaniku,kako ne bi sve bilo na jednom mjestu,ili kako se ko snađe.Netko će sitan kusur držati u posebnom novčaniku,kako ga ne bi miješao s krupnim novcem i ostalim dokumentima koje već samo po sebi čine novčanik jedva sklopivim,pa još i sića tu da pravi problem i dodatno diže nerve,kao da već ionako koječim nismo dovoljno iznervirani. Navodno već sam negdje vidio da se baš za tu namjenu preko interneta nude novčanici za sitan novac,e pa kad smo već kod toga,ako ustreba,ja već svoj imam. |
ponedjeljak, 02.01.2023.
Fešta na carini
   Kažu da svaki početak ima i svoj kraj,pa je evo došao i taj dan,tj.nakon 31 godine od Hrvatske nezavisnosti da se po Schengenskom sporazumu otvore sve granice i time ukinu svi granični prijelazi u Republici Hrvatskoj.Uoči ulaska u Schengen zonu od 1.1.2023 ukinuta je tako i funkcija postojanja graničnog prijelaza u Poreču,odnosno na carinskom gatu po kojem je sve te godine bilo zabranjeno kretanje i zadržavanje. Za tu priliku upriličena je i fešta od lignji na buzaru s pljukancima uz koje se moglo popiti i dva deci domaće Malvazije,naravno sve besplatno,da bi cijelu svečanost na kraju popratio i lokalni bend sa živom muzikom. Kad je nešto besplatno u pitanju,a posebice kad se to odnosi na hranu,to znači da se ljudi neće pojaviti u malom broju,pa je tako i za tu priliku nagrnula svjetina,što domaći,što stranci i posložili se brže bolje po onim klupama koje su još od predhodnog dana bile postavljene po molu,ne bi li si tako osigurali mjesto prije početka djeljenja hrane koje je trebalo početi oko podne. Budući da se nije računalo na toliki broj posjetitelja koji su odmah stali u red i počeli se naguravati čim je glavni kuhar podigao poklopac od onog kotla i time dao do znanja da je hrana spremna za posluživanje u dva navrata je usfalilo,pa su se lignje morale dodatno pripremati,tako da je bio kreći prekid u dijeljenju.   Kako po tom carinskom gatu nisam kročio već punih 31 godinu,a kao rođeni Porečan,nisam mogao propustiti takvu priliku,pa se na toj fešti našla i moja malenkost,te sam odmah po dolasku stao u poduži red. Budući da je bilo vrijeme od slavlja i dočeka Nove 2023 godine,a k tome i nedjelja i trgovine sve zatvorene,računao sam da za taj dan neću ništa doma kuhat ni spremat već da ću se najest lignji i pljukanci i to če mi bit ručak.Kad sam se tako stajajući u redu dočepao svoje porcije,koju sam dobio u kartonskom tanjuru,odmah sam znao da ću morat još jednom stati u red čim ovo smažem,ako naravno do tada sve ne nestane,jer količina koju sam dobio,budući da sam "pojidež"...bila je nedovoljna da me iz prve zasiti.Tako je i bilo.Kad sam tako uspio dobiti i drugu porciju i u slast ju smazati,da bi sve to još i potjerao s dva deci gemišta,uvidio sam da se u mojem stomaku nalazi još nešto praznog prostora,pa sam imao namjeru i treći put se metnut u filu,ali sam ipak odustao iz pomisli da će me netko ružno gledat,a bilo bi me pomalo i sram što zbog ljudi,što zbog kulture.Osim toga druga porcija je bila ipak nešto izdašnija od prve,tako da sam ipak od trećeg pokušaja odustao. Ali neka...sve u svemu bilo je OK...usput sam pozdravio poznate,čestitao Novu godinu i zaželio sve naj u njoj i tako se udaljio s mjesta događaja,pitajući se u šta će biti prenamjenjena ova kućica koja je godinama služila kao carinarnica na gatu.Vjerovatno je to već neko dogovorio i rezervirao unaprijed za sebe,tako da se to možda već i zna,jer kako to kod nas biva...veza radi svašta  Oznake: Otvorenje granica, proslava |
petak, 01.07.2022.
U sudaru s Kopmas meduzom
 photo by Internet Kao i svakog ljeta čim more malo zatopli,a ove godine zatoplilo je nešto ranije u odnosu na prošlu godinu,tako da sam relativno rano,već polovinom Maja odvažio ispitati njegovu temperaturu.Makar je bilo tada još prilično friško,ali u neku ruku za mene i ne previše hladno,svejedno sam napravio nekolko zamaha i izašao napolje misleći....čemu žurba,pa do početka ljeta ima još više od mjesec dana,bit će vremena i za sunčanje i za plivanje i za sve cijelo ljeto. Nisam jedan od onih koji dođu na kupanje da bi se u moru malo pobrčkali,ko onaj moj brat.Meni je to nekako glumpavo i bez veze.To je više primjereno za neke penziće ili one kojima je najvažnije ući u more samo da bi se rashladili i toćaju se u mjestu. Ja volim odplivati.Volim otplivati par kilometara,na duže relacije.Moglo bi se reći onako maratonski.Meni je to gušt.I tako već dugi niz godina...svako ljeto.Imam svoju rutu koju svaki put prolazim,pa bi se reklo da tim putem već dobro poznam dno,ali i ribe koje se tuda hrane (a vjerujem i one mene),makar namam naviku plivati baš preduboko prema pučini,nego sve uz obalu. Mogu reći i to da se plivanjem steklne i dobra kondicija,što je ujedno i dobro za zdravlje općenito,a kako sam pred par godina ostavio cigarete,imam osjećaj kao da mi se i kapacitet pluća povećao. Većinom plivam kraul,makar i kombiniram ponekad s prsnim,ali ako plivam kraul,a kako plivam s naočalama,pogled pri plivanju uglavnom mi je usmjeren prema morskom dnu,tako da sama površina mora teško mi uđe u vidokrug osim kad udahnem zrak.Zna se desiti tako da naletiš na kakav komadić grane,na morsku travu,na kakav ostatak plastike koji pliva po površini,ali i na kakvog kupača ili kupačicu koja ti se našla na putu,pa si joj u zamahu slučajno skinuo gaće ili grudnjak,ali dobro...na kratko staneš izvineš se i plivaš dalje. Ove godine sam bukvalno baš naletio i to u punom zamahu i to ne na kupača,niti na kupačicu,nego ni manje ni više na Kompas meduzu...i to dvaput u kratkom razmaku.Mogu reći da je to bio pravi sudar. Već sam dobrano zabrazdio po svojoj ruti,kad odjednom pred amnom stvori se nekakva bezoblična mješina krakova i klobuka,koja se je okretala sama oko sebe kako sam kroz nju protutnjio.Boga mi nešto me dobro i zažarilo po glavi,a naočale za plivanje spriječile su da dobijem i po očima,što nikako ne bi bilo dobro.Naravno da sam se pri tom malo i uznemirio,pogotovo kad sam u okretu glavom iza sebe ugledao karakterističan klobuk i to ne baš toliko male Kompas meduze. Znam da se te Kompas meduze ne plivaju u grupi,nego više individualno,tako da se u recimo 500 m2 mogu naći tek dvije ili tri ili eventualno više ako ih struja nanese prema obali. Makar me je ova prva puno manje opekla u odnosu na onu drugu koju sam potrefio 5 dana poslije iz vlastitog iskustva mogu reći da nije baš ugodno,ali u drugu ruku nije me toliko ni žarilo da nisam mogao podnijeti,nego sam dalje nastavio plivati.Štoviše ova druga me je još jače zažarila po trbuhu i prsima,ali sam također unatoč tome nastavio plivati.Vidio sam kad sam izašao na obalu dobru crvenu fleku na prsima i trbuhu,koje sam i isprao morskom vodom.Nakon 10-ak minuta žarenje je polako počelo jenjavati da bi nakon 20 minuta skoro i nestalo,a isto zako i crvena fleka za malo više od pola sata. Oznake: Događaj.susret, plivanje |
petak, 19.02.2021.
Rastanak od još jedne legende...
 "Laku noć dame i gospodo. Eto, i ova predstava je završena. Nadam se da ste uživali u njoj. Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine. Nadam se da ćemo se još videti/ponovo sresti u nekom drugom gradu, na nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom cirkusu." Tvoji stihovi i balade prožete sudbinama iz svakodnevnog života običnog malog čovjeka,uz dozu humora,čežnjama o neuzvraćenoj ljubavi,vojničkim danima,seoskim drumovima i sokacima,cvjetnim livadama i klasnim njivama dalekim,salašima i panonskim alasima...pamtit će se i kad ovaj cirkus prođe. Kod malo kojeg kantautora i glazbenika sam tako upijao riječi u pjesmi i stiohovima kao kod Đoleta i uvijek je u tome našao onu žicu koja dušu dira. |
četvrtak, 11.02.2021.
Bloody Mary
|
Ne znam šta mi bi,ali od jednom mi je palo na pamet da sam nekad,još davnih dana pred nekih 15-20 godina još dok sam radio na riječnim brodovima prvi put probao koktel Bloody Mary.kako sam za tu priliku slučajno imao kod kuće tomato juice 100%-i odlučio sam ga nakon toliko godina sam sebi složiti.
Poslužuje se uglavnom u visokoj čaši i makar je to relativno jednostavan koktel,postoji službeno redoslijed pripremanja kako se on pravi.Taj redoslijed sam uglavnom zaboravio.pa sam ga složio na svoj način kako od prilike ide,po ovom receptu i redosljedu: Malo više od 1 dcl tomato juice 40 ml Vodke oko 10 kapi Worchester umaka 5-6 kapi Tabasco umaka ljutog 1/4 soka od limuna malo soli i malo papra Za dekoraciju u čašu se stavlja komad debljeg dijela stapke od lista celera čime se koktel oglavnom još promješa,ali kako takvog pri ruci nije bilo,stavio sam to šta je.Idu i kocke leda unutra,ali niti njih gotove nemam.  Uglavnom Bloody Mary iliti Krvava Mary koktel poslužen je prvi put u Harry’s New york Baru u Parizu 1921 godine.Ima mnogo verzija kako je on u stvari nastao,a jadna od njih je da je Ernest Hemingway često dolzio u taj bar,a osim njega svraćali su tu i ostale poznate ličnosti taga doba kao što su Humphrey Bogart, Rita Haywort i vojvoda od Windsora.kao i mnogi Amerikanci koji su se dolazili opijati jer je u to doba u Americi vladala prohibicija. Kako je Hemingway bio sklon alkoholu liječnik mu je zabranio piti .Tako dok je jednom prilikom bio sa svojom suprugom u tom baru,da bi prevario doktora,a i suprugu koja ga je po tom pitanju stalno imala na oku, naručio je od konobara koktel koji u stvari ne izgleda na koktel,a da bi se prikrio miris alkohola u čašu se uz vodku natoči i sok od rajčice,te doda razne začine poput Worchestera,što na kraju po ispalo da je Bloody Mary ustvari koktel protiv mamurluka,što ujedno znači da nije za svakoga. Pravi recept je kasnije Hemingway zapisao i poslao ga prijatelju u Ameriku,tako da je koktel nastao u Francuskoj u Parizu,ali iz Amerike se pročulo za njega svijetom. Postoje tisuće raznih inačica ovog koktela,kao i nekoliko verzija njenog imena u kojeg se stavljaju razno razni ljuti začini i ostali dodaci,a za jednu od verzija imena zaslužna Engleska Kraljica ( Queen Mary I of England I ),koju su prozvali Krvava Mary,jer je protjerivala protestante,te po nekoj ženi ( a vjerovatno se zvala Mary ) koja je dolazila i visila satima u tom baru čekajuči dečka koji se nikad nije pojavio. |
nedjelja, 17.01.2021.
Marš ruta
|
...i tako zove mene jedna prijateljica,ne bi li s njom otišao na jedno pješačenje u prirodu.Navodno ima jedna novooformljena grupa u Rovinju koja poziva ljubitelje šetnje u prirodi,da se priključe ko želi,pa me tako prijateljica pozvala,ne bi li možda išao s njom,da joj pravim društvo,budući da ona ide prvi put.Mislim si ja da ne bi to bila niti loša ideja,jer....nedjelja je,sve zatvoreno više manje,šta ću doma gnjilit.Vrijeme melo oblačno i ne prehladno,a i teško je žabu u vodu natjerat kad prijeteljica zove.Tako spremim si ja,večer prije sendvič i skuham termosicu čaja,da ne moram ujutro,mislim si,bit će dovoljno za koji sat šetnje ako prigladnim i prižednim.
Ujutro poslije kave i cigare se obučem u adekvatnu laganu,ali toplu odjeću,natakarim patike,za koje se kasnije ispostavilo da su bile krivi izbor,jer trebale su gojzerice i autom razgulim do Rovinja Na dogovorenom mjestu već su se skupili saučesnici hodanja,tako da samo brzo i krenuli oko 10 sati.Kad je voditelj grupe rekao da će cijela etapa hodanja biti cca 18 km,na takvu udaljenost iskreno nisam bio spreman,makar obično odpješačim svoju dnevnu rutu koja je u pola i više manja,al reko ajde...odgulit ću nekako tih 18 km,neće me valjda satrat.   Kako je bilo dogovoreno da svako uzme svoj tempo hodanja,a u grupi je bilo i onih koji su bili u boljoj kondiciji,a i s boljom obućom,takvi su se odmah u svom tempu odvojili od glavnine ubrzanim ritmom,dok ih je nekolicina pokušavala sustići,nas 5-6 vukli smo se za njima na repu kolone,tako da mi je to grupno pješačenje sve više počelo ličiti na marš rutu. Hodajući tako nakon nekog vremena učinilo mi se da etapa nema kraja,a i patike od hodanja po makadamu počele su mi lagano žuljati prste na nogama,tako da sam sve više od toga počeo osjećati umor i žuljanje,a jedva da smo prošli četvrtinu trase. Kad smo stigli do pola puta,što je ujedno bilo i mjesto za povratak,mislio sam da ćemo konačno malo predahnut,ali oni koji su stigli prvi,već su se vraćali nazad,tako da smo i mi koji smo stigli zadnji napravili samo kratku pauzu od 10 min za nešto prigrist i popit ko si je šta već ponio i odmah krenuli nazad. Mogu reći da su me do povratka patike dobrano nažuljale,što vjerovatno ne bi bilo da sam obuo gojzerice.Na Samsung aplikaciji tada sam vidio da cijela trasa puta nije bila 18 km,nego dja kilometra duža,tj 20,25km,a usto sam i natabaniso skoro 27 000 koraka i oko 1000 kalorija potrošio,sve to za cca 5 sati. Kad sam stigao dome čekao me lavor kupka s toplom vodom i soli,pa mazanje nogu ferdbalzamom i jedan andol.Na koncu konca,cijelim marš iako je za mene bio relativno naporan,bio sam zadovoljan,pa sam odlučio da ću sljedeće prilike to ponovit uz adekvatniju obuću,a i preporučujem takvu aktivnost u ovo doba Covida,da se ne bi previše ulijelili.    Oznake: hodanje u prirodi |
srijeda, 28.10.2020.
VEČERNJA TJELOVJEŽBA
|
U ovo vrijeme kad nam COVID 19 sve jače puše za vrat i zaraza se sve se više i jače širi,kako po svijetu,tako i u lijepoj našoj,ukoliko se uskoro situacija ne počne stabilizirati,a kako stvari stoje ne izgleda baš naj bolje da hoće,predstoji nam moguć lockdown ili policiski sat,koji su već neke zemlje po drugi put uvele,a mi se nadamo da se to u lijepoj našoj ipak neće desiti i da ćemo se nekako izvući i bez toga.Sve u svemu trenutna situacija ne izgleda ni malo dobro,pa postoji mogućnost zatvaranja objekata poput sportskih dvorana i u ovom slučaju fitnes centara,što mnogim korisnicima istih neće baš najbolje sjesti.
Što se mene tiče,ja trenutno nisam korisnik fitnes dvorana,mada sam bio ranije dugi niz godina kad su bila neka "bolja"vremena.Sve u svemu održavao sam,a i dalje rekreativno održavam svoju fizičku formu,koliko god mi to vrijeme,posao,ali i volja dopuštaju. Ukoliko eventualno zbog porasta broja zaraženih od COVIDA ipak dođe do zatvaranja sportskih objekata,vrlo se lako može,makar u smanjenom intenzitetu i na nedovoljno kvalitetnim spravama vježbati i na otvorenom prostoru,gdje se može pono lakše izbjeći fizički kontakt,pa tako i moguć prijenos zaraze.  Kod nas u Poreču,a vjerovatno i u mnogim drugim gradovima postoje vježbališta na otvorenom,kao i fitnes sprave koje može koristiti slobodno i besplatno svatko ko poželi na njima nešto vježbati,a rekreativno vježbanje razgibavanje,istezanje,kao i razne aerobne vježbe,osim onih koje se vježbaju na spravama,mogu se kvalitetno izvoditi,naravno,ako ima volje. Ja volim malo zavježbati u onim poslijepodnevnim satima,predveče,jer onda mi nekako to vrijeme najbolje paše,pa sam odlučio da ću biti češći korisnik takvog mjesta.Kako ja već imam od ranije razgibano tijelo,meni je dovoljno sat vremena da se lijepo zagrijem,razgibam i razvježbam,na način kako sam navikao. Ukoliko budem kroz ove jesenje i zimske mjesece ustrajao u tome što više,a i ako u međuvremenu se situacija s Coronom popravi i zaustavi širenje zaraze do proljeća ili ranije,da ću u sljedeću sezonu ući bar koliko toliko već fit,što je kud i kamo puno bolje i zdravije nego da dočekam sjedeći pred televizorom,te tako izbjeći Coronu ne samo uz vježbanje,nego i općenito. Oznake: Vanjska teretana |
četvrtak, 15.10.2020.
Smrdljika
|
...a morao sam ovaj post napisati,o jednom događaju koji mi se desio pred nekih tjedan dana,da ne zaboravim.Poznato je da je ovo jesenje vrijeme doba kad nam se u kuće uvlače Smrdljivi Martini kako bi prezimili hladnije nadolazeće dane.Bilo je već par puta da sam ga uočio na škurama prozora u večernjim satima,kako mi se cigan pokušava uvuć u sobu kroz odškrinut prozor na kip."E nećeš majke ti ovaj put",kažem ja i otvorim prozor i onako čvergerom ga opalim i skinem sa škura i zatvorim prozor.Nisam ga htio rukama,pa da me zasmrdi,a smrdi ko sam đava ono šta on ispušta kad je uznemiren.Normalno,to mu je sistem obrane,pa ga zato vjerovatno ni ptice ne jedu.
Znao mi je par puta uletit i ranije u sobu,uvuć se kroz prozor,da ga ne primjetim i to većinom u te neke večernje sate,pa ga odjednom čujem kako bruji po sobi,pa se uvuče u plafonjeru,a tamo je tisan ulaz okolo,pa ne more izać van i onda tako u plafonjeri krepa,a zna sam ga zateć i na robi i na zavjesama,pa ga moraš nekom krpom uhvatit ili salvetom i hitit van da ne smrdi.  Jadan mi se takav baš uvuka u sobu pred nekih tjedan dana kad su bili oni neverini,a da ga nisam predhodno spazija ili čuja kako bruji po sobi.Ništa...legnem ja spavat i pokrijem se plahtom,kad ono u neko doba noći pred jutro probudi me neki smrad,a mirisalo je kao mješavina smrada raspadnutih iznutrica i plina na kojem kuhamo.Onako u nekom polu budnom stanju taj smrad sam najprije osjetio na plahti kojoj sam bio pokriven,pa se okrenem na lijevi bok,..opet smrdi,okrenem se na drugu stranu,..i tu smrdi.Kako sam bio u polu snu,nije mi se dalo dizat,palit svijetlo i provjeravat od kuda taj smrad,nego sam se okrenuo ponovo na leđa i tako opet zaspao.Činilo se kako kad spavam na leđima,ne smrdi ništa. Probudim se ja tako ujutro,sav neki mamuran i još u sjedećem položaju prije nego sam usta,vidim ono na rubu noge od kreveta tog đavla od Smrdljike (kako ja zovem Smrdećeg Martina) kako gleda u me.Odmah mi je bilo jasno od kud onaj smrad po noći.Vjerovatno kad je uletio u sobu,doletio je do mog kreveta i tu se zadržao negdje oko kušina.Vjerovatno kako sam se obraća po noći u krevetu san mastija po njemu i dodiriva ga licem,pa mi je cilu plahtu i kušin zasmrdija.Dobro da mi nije uša u usta.Posle san se mora i istuširat. Prvo šta mi je bilo na dohvat ruke bila je čarapa na ulazu u sobu i njom sam onako zgrabija smrdljiku i bacija van kroz prozor.Inače ne volim baš ubijat te i slične leteće ili gmižuće kukce,nego ih radije otjeram ili bacim kroz prozor van. Ja se nadam da je smdrljika bar udahnula miris moje smrdljive čarape,i prije nego sam ju bacio van,bar je zapamtila što znači smrad...he,he  Oznake: noćni događaj |
utorak, 13.10.2020.
Dolomiti kroz durbin
|
...evo lijepo su se mogle vidjeti (a i još uvijek se mogu) iz Poreča,odnosno iz cijele zapadne Istre.Takav pogled omogućen je nakon nekog nevremena (kao što je nedavno u Istri bilo) i kad se atmosfera na moru rasčisti i zapuše bura.Dugo čekajući ovakvu priliku,iskoristio sam svoj durbin,a za fotografiju upotrijebio mobitel koji sam prislonio na okular i tako uslikao.
  ...u daljini ispred Dolomita vidi se jedrilica iz horizonta.Sada me to nekako podsjeća na one slike ravnozemljaša koji su svojim teorijama htjeli dokazati da je zemlja ravna ploča,pa bi mogao o tome dati neko svoje mišljenje,ali neću,jer ovaj post nije tome namjenjen.Koliko mi se čini u zadnje vrijeme nije ih više baš ni čuti...pitam se zašto?:) |
četvrtak, 08.10.2020.
Tribalo je...
|
e da....tribalo se još jednom utoćat u more,pa makar to bilo i zadnji put u ovoj godini.Makar je temperatura mora možda pala tek za koji stupanj,onaj osjećaj da se more ohladilo zasigurno vara i još je rano za to reći...Tek nakon nekoliko minuta boravka u njemu kupanje djeluje kao čisti užitak.Zato treba iskoristiti još ove tople dane.
  ...a nakon ugodnog kupanja,uslijedio je pokušaj slaganja Kamenja,tzv stone ili rock balance.Zanimljiva je to slaganje gdje možeš preispitati svoju koncentraciju,mirnoću i osjet za ravnotežu.Čitao sam negdje da u svijetu postoje festivali Rock balanca,gdje se mogu vidjeti stvarno zavidno složeno kamenje,koje na izgled prkose ravnoteži,ali ipak stoje na mjestu :)  Oznake: kupanje u moru |
