Drugi par postoli

srijeda, 06.05.2020.

#OstaniDoma foto-izazov 3



Evo je...suši se sviježe oprana i dezinficirana.Nosim ju prema potrebi...neki će ju morati možda nositi još neko dogledno vrijeme (primjerice radnici u trgovinama,pijacama ili na šalterima),ali kako se situacija s koronavirusom bude stišavala,tako će i ona sve više ostajati doma...

Oznake: maskica

- 23:43 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 05.05.2020.

Grljenje i ljubljenje

...neće više biti dozvoljeno,ili će se morati izbjegavati,sve zbog toga kako se tim kontaktom eventualno ne bi prenjela zaraza.Znači li to da će jedno od najsnažnijih oružja ljubavi kao što je grljenje i ljubljenje pokleknuti pred nekakvim COVID-om 19.Možda će se sam taj čin grljenja ili ljubljenja ipak morati izbjegavati u javnosti,isto onako kako se već pomalo i navikavamo da se ne rukujemo,čisto sumnjam da će se to u privatnom ili još bolje intimnom okruženju,misleći pri tom na ljubavne ili bračne parove,baš tako odmah poštivati.Ako po tom pitanju,grljenje i ljubljenje bude bilo preporučeno izbjegavati i u intimnom okruženju,misleći pri tom na sam čin vođenja ljubavi među partnerima ili parovima,gdje sve pršti od strasti,onda i sam pojam intime te vrste prestaje postojati.

slika skinuta s neta

Donedavno bilo je svakodnevnica rukovari se ili zagrliti u domaćinstvu među ukućanima susjedima,prijateljima,poznanicima,što je sad eto postalo tabu,makar ne baš u smislu potpune zabrane,nego više kao preventiva u slučaju prenošenja virusa,pa od sada umjesto toga u modu dolazi laktarenje ili nogarenje kao alternativa,a po najnovijojem načinu i tzv.leđarenje,što će reć zagrliti se s leđa na leđa.

Grljenjem se oslobađaju mnogi hormoni koji utječu na naše pozitivno stanje i osjećaj zadovoljstva,a ovo laktarenje,nogarenje ili leđarenje teško da to mogu nadomjestiti,a vjerujem da neće nikad ni moći.Može biti da će ovo stanje oko koronavirusa još neko vrijeme i potrajati,ali samo da pre dugo ne traje,da nam ovo laktarenje ili nogarenje,koje djeluje kao luk i voda prijeđe u naviku,do te mjere da će nam nakon koronavirusa zagrljaj postati čudan,pa s toga vjerujem da onaj ko bude htio unatoč preventivi privremene zabrane grljenja ili ljubljenja,nači načina da to i dalje čini,ako ne već javno i u društvu,onda bar privatno ili u intimi.

Oznake: grljenje, ljubljenje, #koronavirus

- 22:56 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 24.04.2020.

Moj prijatelj Frenky

I prije ovog kronavirusa znalo se desit da tu i tamo po koja divlja životinja zaluta u urbanu sredinu među ljude,međutim dolaskom ove pandemije to više i nije slučajna pojava.Tako eto npr po Venecijanskim kanalima čije su vode opet čiste i bistre,viđeni dupini i meduze,po Parizu šeću divlje svinje,divlje koze po selima i gradovima Walesa,Jeleni po Japanu..itd,a vjerovatno i u Hrvatskoj su u nekim gradovima viđene divlje životinje kako bez straha šeću,a najviše iz razloga što nema ljudi koji su po kućama zbog izolacije ili karantene.

I Poreč ima jednu takvu pojavu.Riječ je o labudovima.Labudovi su se znali viđati u Porečkoj uvali Peškera i prije par godine,kad još nije bilo korone,ali držali su se na distanci od obale.Znao sam ih onda po koji put vidjeti,ali ne pamtim da su dolazili do same obale.Sjećam se da su bili u troje.Znalo ih se vidjeti nekoliko dana,pa bi onda odletjeli na neko drugo mjesto.
Kako je u Poreču jednako kao i u mnogim gradovima diljem hrvatske sada relativno pusto.Ljudi viđeni na ulicama mogu se preko dana praktično skoro pa izbrojati,tako se promjenila i priča o labudovima koji su se i ove godine ponovo pojavili,ali za razliku od ranijih godina sad više nisu na distanci od obale,nego štoviše viđeni su da plivaju tik uz nju.Ja osobno vidio sam samo jednog labuda kako pliva uz obalu i ljudi mu dobacuju komadiće kruha ili po koji keksić.

Tako jedne prilike šećući duž Peškere vidio sam ga iz daljine kako se upravo približava obali.Kako sam pri sebi tada imao oveći sendvič,kojeg sam namjeravao smazati,odlučio sam da ću dio njega pokušati podijeliti s njim.Kako sam mu se približavao već trgajući sendvič na komade,ovaj kao da me primijetio i krenuo prema meni.Bacio sam mu jedan komad kruha,međutim galebovi koji su se tu sjatili bili su brži i dograbili kruh prije njega.Srećom taj dan bila je oseka,pa sam se odlučio spustiti niz obalu,tik uz more,mašući u zraku sendvičem kako bi me labud mogao pratiti i krenuti za mnom,ali pazeći i pri tom da mi sendvič koji galeb u letu ne zgrabi,što je lako moguće




...Spustivši se tako skroz uz more,evo ga,dolazi on u svoj svojoj veličini i gracijoznosti koje mogu reći izaziva strahopoštovanje.Kad ti priđe tako blizu,mogu reći da je golem za razliku od prije dok sam ga gledao s obale.Reklo bi se da u njemu ima najmanje 8 do 10 kila.Vidjevši ga kako onako prilazi mirno i bez straha,klizeći po površini mora,rekao bih da je s razlogom po njemu nazvan onaj balet "Labuđe jezero" P.I.Čajkovskog.

"Ooooo,pa gdje si mi Frenky"...viknem ja njemu.Frenky mi je bilo prvo ime šta mi je palo na pamet...."Evo sad ćemo se ja i ti lijepo pogostit ovim sendvičem.pola-pola.Ja častim"...rekoh ja njemu i počnem mu trgati komade sendviča koje je on halapljivo,ali snažno kljunom otimao iz mojih ruku.Bilo je to fascinantno gledati kao on onim svojim dugim,elegantnim i elastičnim vratom,uvijajući ga čas lijevo,čas desno dohvaća svaki komadić koji mu bacam,ali i onaj koji on sam uzima iz mojih ruku.Sjatilo se tu i nešto golubova,koji su prišli blizu,ali i još više galebova,koji su samo vrebali,ne bi li se domogli ili još bolje ukrali koji komad kruha,ali im nisam dao...ništa.Golubovi su dobili neke mrvice,"a vi galebovi,gospoda...imate kante i kontejnere...i onako svaki dan na njima visite,pa šta hoćete,idite tamo se hranit...nema ništa za vas,ko vas šiša"..rekao sam.

Moj prijatelj Frenky,prišao mi je sasvim blizu,gotovo da sam ga mogao i dotaknuti.Čak sam ga u jednom mahu i uspio pogladiti po perju,dok je imao glavu okrenutu u suprotnom smjeru jedući kruh koji sam mu davao.Čim bi primjetio da ruku pružam prema njemu upasno bi počeo prijetiti,uzdižući prsa i vrat u zrak,ispuštajući siktave zvukove upozorenja.U jednom trenutku mislio sam da će me napast,ali ipak nije,nego samo kao da je htio reći "Dalje ruke od mene...ja i ti još nismo na TI,a vjerovatno nikad nećemo ni biti...i nemoj misliti da ako me sad hraniš da smo u prijateljstvu"..."Neka,neka,pomislim si ja,nek si ti meni živ i zdrav i da si se najeo lijepo,a za prijateljstvo ne brini"
Kad je nestako sendvića kojeg smo podjelili,polako se počeo udaljati od obale,uvijek onako graciozno kako je i došao.









Oznake: labudovi, #koronavirus, pandemija

- 23:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.04.2020.

SRETAN USKRS

Svim svojim vjernim pratiteljima i čitateljima,kao i čitavoj Blogosferi želim sretan i blagoslovljen Uskrs

fotografija preuzeta s neta.



Oznake: Uskrsna čestitka

- 14:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 04.04.2020.

The Day the Earth Stood Still


iliti "Dan kad je zemlja stala"...to je naslov SF kino filma iz remakea 2008 godine,a govori o dolasku vanzemaljaca na zemlju.Sam naziv filma baš kao da je baš primjeren trenutnoj situaciji koja se događa kao posljedica dolaska,odnosno pojave koronavirusa,koji se nesmiljeno relativno brzo raširio i pretvorio naš planet u pandemiju.

Za mene je taj dan počeo 16.3.2020.kad nam je prekinut rad u firmi zbog novonastale situacije i opasnosti širenja virusa.Dok je u Italiji virus uzimao sve više maha,odnoseći prve žrtve,lupao je i na vrata naše granice i bilo je pitanje dana samo kad će ih probiti.Naš je Nacionalni krizni stožer civilne zaštite odmah reagirao time što je najprije privremeno obustavio rad svim turističkim objektima,hotelima i kampovima koji su se spremali i uređivali za predsezonu,a odmah za tim i privremeno obustavio rada ugostiteljskih objekata,kino dvorana, kazališta, knjižnica i čitaonica te privremene obustave rada niza uslužnih djelatnosti,teretana, sportskih te fitnes i rekreacijskih centara, obustave održavanja izložbi, revija i sajmova,crkvenih misa te privremene obustave rada plesnih škola, dječjih i drugih radinica te noćnih i disco klubova.Par mjeseci nakon što su škole i fakulteti otvorili svoja vrata nakon prošlogodišnjeg štrajka nastavnika i profesura,ponovo su ih morali zatvoriti na 30 dana,zbog opasnosti širenja zaraze koronavirusa.Nedugo za tim zatvorile su se i sve trgovine koje nisu neophodno potrebne,osim prehrambenih i još nekih trgovina.Zabranjena su bilo kakva masovna okupljanja,pa je sve svedeno samo na individualna druženja sa ne više od dvije osobe,a naj popolarnija parola na cijeloj planeti postala je "STAY AT HOME" iliti "OSTANI DOMA"Na koncu i napuštanje mjesta boravka više nije bilo moguće bez propusnice.

Život kao da je trenutno svugdje zamro,bar onakav kakav nam je bio svakodnevnica pred samo dva mjeseca.Kao da je zemlja stvarno stala,onako nekako karikirano rečeno.
Poštujem sva propisana pravila glede zaštite od koronavirusa,učestalo pranje ruku,držanje distance,međutim nisam baš jedan od onih koji ne mrdaju nikud iz kuće cijele dane.Ako ima nešto šta moram obaviti u gradu,to napravim,ali redovito sam u šetnji vani,svaki dan...naravno individualno,solo ili se provozam biciklom đir okolo.Istina je i to da jedan dio dana visim na kompu i Tv par sati,ali imam svojih aktivnosti.Ne želim si baš dozvoliti da se previše opustim.Ako neđem neki poslić meni primjeren na crno sada,rado ću prihvatiti,makar firma u kojoj radim nije nam raskinula ugovore,tako da makar sam kod kuće i dok se stvore uvjeti za ponovni povratak na posao,redovito će mi dolaziti plaća (makar umanjena),teči će radni staž i zdrastveno osiguranje.Tu privilegiju na žalost mnogi možda neće imati,pa se ne smijem žaliti...moram biti zadovoljan time šta dobijem,pa čak da je eventualno i manje.

Pred nekoliko godina počeo sam samostalno učit se svirati usnu harmoniku,pa nakon toga nisam dugo svirao,a budući da imam sad vremena na pretek,evo prilike da malo obnovim znanje,a možda i naučim koju novu svirku.Odlazim brat u šumu šparoge bar svaki drugi,treći dan,a sad je baš vrijeme kad je njihova sezona,tako da i time kratim vrijeme,a dobro je i za razgibavanje,a kad smo kod razgibavanja nedaleko uz more postavljene su sprave za vježbanje.Ne znam da li je dozvoljeno,jer u blizini tih sprava je i dječje igralište koje je obljepljeno trakama,kao zabrana trenutna zabrana pristupa,dok ove sprave nisu,tako da odem u kasnim posljepodnevnim satima malo se razgibat i time održavam fizičku kondiciju.Nastavio sam i s pirografijom,makar nekako nećkavo,ali imam radova još za završit,pa tako da će i to biti dodatna aktivnost.

Sve u svemu lijepo je prošetat po prirodi i uz more,gdje god se može.Makar mi priroda izgleda isto kao i prije ove pandemije,nekako je osjećaj drugačiji.Mislim da će priroda najviše zaraditi i obnoviti se,regenerirati.U industriskim zonama i na mjestima gdje ima puno onečišćenja,zrak kao da postaje sve čišći.U ovom zlu ipak ima i nešto dobro.Dolaze topliji dani koji bi,kažu stručnjaci možda mogli usporiti širenje ovog virusa,pa bi se svi mogli u neko dogledno vrijeme ponovo vratiti u svakodnevnicu prije korone.Kažu da nakon ovoga svijet više neće biti kao prije,bar za neko određeno vrijeme.Možda je došlo vrijeme da balans koji je dosad bio više na materijalnim,pretegne na duhovne vrijednosti,ili se barem na vagi poravnaju.Živi bili pa vidjeli nakon korone.

P.S....unatoč tome kako sam prekinuo raditi 16.3.2020,a kako je od tog dana krenulo sa uvođenjem preventivnih mjera u cilju zaustavljanja širenja koronavirusa i još k tomu taj dan je bio zadnji put od kako sam se obrijao,pa sam eto odlučio da se naću od tada brijat sve dok se situacija u tom pogledu ponovo ne poravna kao kad je bila tog datuma,pa me baš zanima dokle će mi brada narast naughtynut

Oznake: #koronavirus

- 23:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.03.2020.

Vizija

Kada sam pred skoro godinu i dva mjeseca odlučio da ću pokušati poslikati svoj grad Poreč,grad bez ljudi.U to vrijeme nisam ni mogao pomisliti da će to biti vizija slike grada kakav je danas u ovo doba koronavirusa.Puste ulice,trgovi,parkovi,kafići.Tu i tamo po koji prolaznik i rijetki automobili koji prolaze kroz grad.Mogao bi nabrojat ljude koje vidim u gradu od jutra,pa do navečer.U glavnom ovo je doba kada počinje predsezona.Uređuju se i pripremaju trgovine,lokali i objekti za sezonu.Neki hoteli već imaju prve agencijske turiste,koji se uz one individuelne mogu vidjeti kako šeću starogradskom jezgrom.

Dok sam slikao grad bez ljudi pred nešto više od godine dana mogu reći da sam se dosta namučio i trebalo mi je dosta strpljenja i vremena da napravim fotke baš onako kako ja hoću,tako da mi je za to trebalo i nekoliko dana,dok da to činim danas,bilo bi to piece of cake....kud i kamo lakše.Bogami ova korona nas je sve pozatvarala po kućama.Rijetko ko izlazi van prošetat,a odlazi se uglavnom samo kad se mora obavit neka kupovina ili važnije obaveze.Tako nam je rečeno iz stožera civilne zaštite,da ostanemo doma.

Da danas odem fotkati po gradu,nije mi potrebno paziti da li će mi i kada neki prolaznik ući u kadar,jer ih praktično skoro i nema,pa pogledajte u dolnjem linku


Poreč 1.2.2019 kao i danas nakon 16.3.2020

Oznake: Corona, virus

- 00:27 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 26.02.2020.

Korado Korlević vs Ivan Đikić o Korona virusu

Dva priznata i poznata hrvatska znanstvenika daju slično,ali ipak različito mišljenje o pojavi korona virusa i kakvo ono značenje i opasnost predstavlja,prosudite sami...

ČUVENI ZNANSTVENIK IZ VIŠNJANA
KORADO KORLEVIĆ O KORONAVIRUSU: Hoćemo li svi umrijeti? Nećemo. Nije to takva bolest, ali je tri puta jača od gripe, kaže Korlević i podsjeća što smo naučili iz vremena tuberkuloze, A SVI BI TO SVAKAKO TREBALI ZNATI I SADA

"Opasnost od novog koronavirusa je realna, ljudi se trebaju čuvati. Posebno stariji od 60 godina i svi oni koji su već načeti nekom bolešću. Ne preostaje drugo nego čekati. Za osam mjeseci će biti razvijeno cjepivo", kaže Korado Korlević, poznati znanstvenik, voditelj Znanstveno-edukacijskog centra Višnjan. Iako su mnogi skeptični i govore da više ljudi umre od obične sezonske gripe nego od ovakvih virusa, te da se bespotrebno diže panika, Korlević takve demantira tvrdnjom da je aktualni koronavirus tri puta jači od sezonske gripe.

- Hoćemo li svi umrijeti? Nećemo. Nije to bolest tipa velikih boginja ili ebole koje su potpuna katastrofa. Nije ni španjolska gripa. No, valja napomenuti da je španjolska gripa bila u vrijeme kada medicina nije imala veze s ovime što je ona danas, kaže Korlević.
U Italiji zatvaraju škole, fakultete, muzeje, otkazuju se manifestacije… Može li se na taj način spriječiti epidemija? Znanstvenik iz Višnjana ističe da je to samo jedan od načina.

Higijena bolja izolacija
- Prije ili kasnije svatko mora izaći iz kuće ili iz bilo kakve izolacije i u tom trenutku izložen je riziku od zaraze. Zaštita nije isključivo izolacija, već i osnovna higijena. Mi smo nešto tog tipa znali još kad je prije sto godina harala tuberkuloza. Tada su ljudi naučili da ne smiju piti iz čaše koju je netko prethodno koristio, da moraju prati ruke, da se udalje od onoga tko kašlje, a da pritom nije stavio maramicu na usta… Bolesnik mora znati što mu je činiti, ali i oni zdravi oko njega. Riječ je o pravilima koja su razvijena u doba tuberkuloze. Valja ih slijediti i danas, i to je to, kaže Korlević.
Pitanje je može li se vjerovati brojkama o zaraženim i umrlim osobama koje dolaze iz Kine. Korlević se slaže da tu postoji problem.
- Oni ne znaju koliko je zapravo bolesnih da bi znali kolika je stvarna smrtnost. Definitivno postoje kliconoše koje nisu bolesne, ali šire bolest. Nemaju nikakve simptome. U Italiji ne mogu pronaći kliconošu jer je on zapravo zdrav. Problem je što zdrava osoba prenosi virus. To nije tako često.

Pojašnjava da virusi mutiraju, mijenjaju se i u jednom trenutku uspiju prijeći sa životinje na čovjeka. Kad se to dogodi, ne može se više ništa učiniti nego tražiti način kako suzbiti zarazu. Ovaj koronavirus je pobjegao s tržnice i tu nema povratka, ističe Korlević. Sada se, smatra, treba boriti na drugačije načine. Prije svega, kaže, valja vidjeti kako smanjiti imunološku reakciju.
- U tijeku je trka pronalaska antitijela, ne bi li blokirali virus, odnosno smanjili mu virulentnost. Problem je što se naš imunološki sustav ponaša čudno kad ga napadne virus. Dio problema je u nama samima jer se naš imunološki sustav ne brani dobro.
Korlević smatra da nas ne trebalo biti toliko strah što je virus u Hrvatsku ušao iz Italije, već bi nas više trebalo plašiti širenje zaraze s Bliskog istoka, iz Irana.
- Talijanski medicinski sustav je dobar. Oni su u panici, istina, ali poduzeli su jake mjere da bi suzbili širenje. Problem u Italiji je taj što još uvijek ne znaju tko je kliconoša, a on je vjerojatno zdrav. Nisu bolesni problem. Postoji očito osoba koja je zdrava i koja je bolest unijela u Italiju.
Prije desetak godina bili smo svjedoci pandemije svinjske gripe, ali ona nije bila ni približno tako opasna. Doduše, kako za koga. Meksiko se, na primjer, teško nosio s tim virusom, a Europa puno lakše.
- Ako je tko otporan na bilo koju svinjsku bolest, onda su to Europa i Azija. Svinje su živjele u istim prostorima s nama četiri tisuće godina. Nisi ih držao u svinjcu, nego doma jer su bile važne. Meksiko nikada nije imao svinje i nemaju otpornost na bilo kakve njihove bolesti. Kod njih je svinjska gripa radila darmar, a kod nas nije jer smo otporni. No, u ovom slučaju ne postoji otpornost na ljuskavce preko kojih je, prema svemu sudeći, i krenula zaraza.
Ovo je veće od SARS-a
Zanimljiv članak o koronavirusu donosi slovensko Delo u kojem razgovaraju s Laurie Garrett, epidemiologinjom, znanstvenom novinarkom, dobitnicom Pulitzerove nagrade, koja je u svojoj bogatoj karijeri pratila epidemije po cijelom svijetu.
"Ovo je nešto ogromno. Ovo je puno veće od SARS-a", kaže Garrett za Delo. Tvrdi da je Kina prema vani komunicirala brojke o oboljelima i umrlima koje su netočne. "Pokušavaju nas uvjeriti da je smrtnost jako niska, da je puno više ljudi ozdravilo nego umrlo, da su identificirali većinu prijenosnika bolesti i zadržali ih u karanteni, ali istina je da je toga bilo puno više i prije nego što su uopće nešto poduzeli", ističe Garrett. Ona je za Delo govorila prije pojave koronavirusa u Italiji. Već je tada upozorila da je pred nama scenarij koji isključuje mogućnost da bi ovo ostala samo kineska epidemija. "Tu granicu smo već preskočili. Sada je samo pitanje koliko će sve skupa biti ozbiljno, do kuda će to ići i u kojem smjeru."
Na pitanje zašto se koronavirus opet pojavio u Kini, kao i u slučaju SARS-a, Garrett za slovensko Delo odgovara da su za sve krive njihove tržnice s divljim životinjama. Naime, Kinezi imaju naviku konzumirati meso životinje koja je ubijena netom prije kuhanja. Smatra da bi Kina takve tržnice trebala zauvijek zabraniti, ali ističe i da problem nije samo u toj državi.
- Epidemije su sve češće. Ako pogledamo pojave sličnih bolesti u zadnjih 30 godina, najviše zaraza je došlo od ptica i šišmiša. Ptičji virusi prevladavaju u različitim oblicima gripa, dok su šišmiši širili bolesti kao što su ebola i SARS.
Smatra da su nagađanja da je riječ o laboratorijskom virusu neutemeljena. "Svaku epidemiju prate takve spekulacije. Od 70-ih naovamo je usred epidemija uvijek netko tvrdio da ima dokaz kako su virus ili bakterija napravljeni u nekom tajnom laboratoriju… U Indiji su 1994., kada je izbila epidemija kuge, tvrdili da je sve izašlo iz, naravno, pakistanskog laboratorija. Tako bi i Amerikanci vjerojatno govorili o ruskom laboratoriju, Rusi o nekakvom laboratoriju CIA-e. Jedina država koja je službeno priznala da ima biološko oružje je Sjeverna Koreja. Postoji sumnja da takav program ima i Iran, dok je Rusija zaustavila proizvodnju antraksa… Ovaj virus, međutim, jasno pokazuje svoje porijeklo."
Garrett smatra da je trebalo izvući pouke još iz epidemije svinjske gripe iz 2009., koja je bila tek upozorenje s čime bismo se mogli suočiti u budućnosti. "Sretna okolnost je što je smrtnost u slučajevima zaraze tim virusom bila oko 0,01 posto. To je bilo jako blago čak i u odnosu na uobičajenu gripu. Ali taj je virus bio izuzetno zarazan. To je bila najzaraznija gripa s kojom smo se ikada suočili, možda čak i od 1868."
I na kraju za Delo govori koja je njena poruka: "U redu, možemo reći da je i uobičajena gripa opasna, da ne treba paničariti itd. No, ovo je prilika da se pripremimo na ozbiljnu pandemiju… Ne smijemo čekati da se dogodi nešto ozbiljno, jer nećemo imati odgovor na to. Sada je potrebno donijeti prave odluke. Svaka država mora ima nacrt kako će djelovati, koga je potrebno nazvati, kome poslati uzorke… Ako se sada ne događa ništa, odlično, ali nikako ne smijemo zakasniti s pripremom za najgore. Jer ovo je u stvarnosti nešto ogromno."
"...preuzeto s Internet članka Glas Istre 25.02.2020"
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ĐIKIĆ O KORONI Proširila se nepotrebna panika, svaki virus ima ciklus trajanja

Kod ljudi starijih od 80 godina smrtnost je čak 14,8%, za one od 10 do 39 – 0,2 %, a za djecu mlađu od 10 godina nema ni jednog smrtnog slučaja.

Ugledni hrvatski znanstvenik, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, Ivan Đikić smatra da se svijetom proširila prevelika panika zbog novog korona virusa i da svi zaboravljaju kako gripa godišnje uzme 65.000 života. Ona dođe i sama nestane.
– Ovaj virus je sličan influenca virusu s kakvim se čovječanstvo susreće svake godine. Kod gripe je smrtnost jedan posto i samo je lani uzela 65.000 života. Kod korone se pokazalo za sada da je smrtnost dva posto te posljedicama bolesti uglavnom podliježu stariji i ljudi slabijeg imunološkog sustava. Ne smije se toliko paničariti, kazao je Đikić za 24 sata
Svaki virus ima svoj ciklus trajanja
Dodaje da znanstvenici diljem svijeta rade na lijeku, no ističe da ga neće biti barem još šest mjeseci. Unatoč tome, dodaje, SARS i MERS su bili puno opasniji i nije se toliko paničarilo.
– Svaki virus ima svoj ciklus trajanja. Kad se pojavi, oboli mnogo ljudi, no s vremenom sam nestane. Koliko će trajati, ovisi o broju ljudi koji su ga preboljeli i koji se mogu inficirati. Tako će biti i s korona virusom – dodaje Đikić.
Smatra da se pretjeruje i kad se spominje mjera zatvaranje državnih granica jer to dodatno sije strah.
– Reakcije mi se čine uistinu pretjeranima, osobito kad znamo koje je vrijeme inkubacije i kako virus reagira. Novih informacija o lijeku još nema, no kad se lijek otkrije, onda će vakcinacija biti najbolji način za buduće sprečavanje širenja virusa. Do tada treba sabrano gledati na cijelu situaciju – poručuje Đikić.
Dok se čeka lijek, može se reći da ni jedan virus do sada nije ovako ujedinio znanstvenike diljem svijeta. Reuters je objavio kako su do sada napravljene 153 studije, uključujući epidemiološke radove, genetske analize i klinička izvješća. Svi ti radovi baziraju se na ispitivanju svih aspekata bolesti. U njima je sudjelovalo 675 istraživača diljem svijeta.
Kod starijih od 80 smrtnost je čak 14,8 posto
Usporedbe radi, prilikom izbijanja SARS-a 2003. trebalo im je godina i pol da objave upola manje znanstvenih studija.
Kod korone znanstvenici su u vrlo kratkom roku uspjeli laboratorijski izolirati virus što im je omogućilo da počnu testirati lijekove, a poznato je i kako virus podnose dobne skupine.
Naime, kineski Centar za kontrolu i prevenciju bolesti objavio je u časopisu Epidemiologija da se rizik od smrti značajno povećava sa starijom dobi.
Kod ljudi starijih od 80 godina smrtnost je čak 14,8%, za ljude od 70 do 79 godina je 8%, a za 60 i 69 je 3,6%, za 50 do 59 godina je 1,3%, od 40 do 49 – 0,4%, od 10 do 39 – 0,2%, a za djecu mlađu od 10 godina nema ni jednog smrtnog slučaja.
...preuzeto s Internet članka Maxportal.hr 25.02.2020

Oznake: virusi, epidemija

- 01:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.01.2020.

Kontemplativna poezija

Patnjama,patnji,patnja
kroz zapete ognjenih zmija i zelembaća
gazi,plazi,mrlji,cvrlji,krlji frlji
oko prljavog pupka kapetana sadista
koji je i mrtav kroz zlatnu protezu
urlao na noževe,urlao na kopita.

Vav,vav i viv viv
lajući kao pas
i vivkajući kao vivak,
za sebe,za nas
za izgubljenu nedužnost
jaglaca i ljubičica
i za ludo uzneseni razum kurvinski.

I fijuću krvavi bičevi bijesa
fijuču oko nogu kapetana sadiste
koji ni dupetom ne može otkriti
uzajamnost prožimanja,
što bijaše pupkovinom naprednosti
do srži pokvareno.

Usprkos bijesu vihora
i ljudske neproživljene želje
njišu se okrugli snovi
viv,viv,vivkajući kao vivak
živ,živ,živkajući kao živak
i vav,vav,vavkajući ko mali ćuko.

I letahu jata crnih ptica
u prosinačko pramaljeće čovječanstva
letahu nad pokrovljem čipaka
neprofinjene ljubavi
preko kojih Hilda biješe
rasprostrla sva svoja nagnuća
podmukla i pohotna
u pomami viječno žednih
oklopljenih vojnika
koji plakahu nad usahlim jaglacima
kao što djeca plaču
obješena o nabrekle grudi svojih majki.

Viv,viv,vivkajući kao vivak
živ,živ,živkajući kao živak

Oznake: promišljanje

- 00:16 - Komentari (12) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.01.2020.

Tendinitis Ahilove tetive i kako sam liječio (zaliječio)


photo internet

..iliti upala Ahilove tetive.Vjerovatno vam je taj pojam poznat,a možda ste se neki od vas s njim već i susteli.Budući da se i kod mene pojavio taj problem,u sezonskim mjesecima prošle godine dok sam još bio zaposlen,nisam pridavao tome neki značaj,sve dok me nije počelo sve više peckati i boljeti pri hodu u predjelu oko gležnja,gdje se nalazi Ahilova tetiva.Primjetio sam da mi se na tom mjestu pojavljuje malo zadebljanje,koje je otvrdnulo.Mislio sam da je neka upala od umora ili hodanja na poslu,budući da mi je posao takav koji zahtijeva dosta kretanja.Primjetio sam da pri hodu ne mogu baš normalno stopalom stati na tlo,a sve bolnije je bilo kad sam pri koraku činio odraz prednjim stopalom od tla.Budući da u tom periodu još bio zaposlen,nisam se mogao ozbiljnije posvetiti liječenju te tegobe,pa sam odlučio da ću to učiniti odmah po završetku posla u turističkoj sezoni,a do nje je tada falilo još dva mjeseca.

Makar sam u poslu relativno šepao od bolova,oteklina se nije previše povećavala, tako da sam se odmah nakon završetka sezone javio svojem doktoru koji mi je napisao uputnicu za ortopeda.Kako je bila velika lista čekanja,na rad za ortopeda morao sam čekati još mjesec i pola.Kako nisam ništa znao o toj vrsti boli i šta ona znači,potražio sam na internatu objašnjenja,kao i edukaciju o eventualnom liječenju ili samopomoći,nebi li nekako time do pregleda kod ortopeda bar ublažio bolove.

Pa sam tako naišao da do upale Ahilove tetive,budući da je to najveća tetiva u ljudskom tijelu,dolazi do preopterećenja pritiska težine na istu,kao i to da se s tim problemom najviše susreću npr.joggeri ili maratonci trkači na duge staze.Tim pritiskom dolazi do zadebljanja u predjelu Ahilove tetive u kojem se nakuplja tekućina,pa s time uslijed konstantnog napora dolazi do upale.Čim se pojave prvi znaci i počinju prvi problemi oko toga,važno je smanjiti ili prekinuti intenzitet treninga i odmah krenuti k liječenju.Čim se prije krene k liječenju,veće su šanse za izliječenje,povlačenje i nestajanje zadebljanja kao i prestanka upale.Što se ona duže vuče i zanemaruje i odugovlači s liječenjem,ozdravljenje je sve teže i dugotrajnije,koje zna potrajati od nekoliko tjedana do dva mjeseca,postaje kronično,pa se u tom slučaju upala može samo zaliječiti,a teško izliječiti.U najgorim slučajevima može doći do pucanja Ahilove tetive,što rezultira neizbježnom operativnom zahvatu i dugotrajnoj rehabilitaciji od više mjeseci.

Čitajući ta objašnjenja,svoj problem s tetivom,počeo sam shvaćati vrlo ozbiljno,budući da ju nisam počeo liječiti na vrijeme,prijetila mi je kronična upala,što znači da ću ju moći samo zaliječitii da će se s vremenom opet zasigurno povratiti.Počeo me hvatait strah kako ću unatoč tome moći odraditi sljedeću turističku sezonu.Kako sam već naveo da moj posao zahtijeva dosta kretanja i hodanja,pa mi nije bilo baš sve jedno.

Bila je negdje druga polovina 12.mjeseca lani kad sam krenuo sa samopomoći.U internetskoj literaturi bilo je navedeno da je u takvim slučajevima potrebno stavljanje hladnih obloga na bolno mjesto i masaža Voltarenom ili Gavezom najmanje dva puta dnevno kao i smanjeno hodanje.Kako sam za tu priliku imao pripremljen toplo-hladnu kompresnu oblogu koja je bila idealna za upotrebu u takvim prilikama stavljao sam si na otečeno mjesto i tako držao do 15-20 minuta,a nakon toga bi odmah nanio Voltaren ili gavez i dobro izmasirao da upije.Isti postupak ponovio sam i navečer prije spavanja.U to vrijeme par dana,ako nije bilo nužno,nisam van izlazio,tako da sam većinom mirovao,ali isplatilo se.Već nakon 2-3 dana osjetio sam prve znakove poboljšanja.Makar sam i dalje šepao,natečeno mjesto malo je splasnulo,ali bol pri hodanju je i dalje bila prisutna.Nastavio sam sa svojom terapiom i dalje u istom ritmu i svakim danom je stanje bilo sve bolje.Makar natečeno mjesto oko tetive nije sasvim splasnulo i nestalo mogao sam hodati sve bolje i bolje,ali sa terapiom nisam prestajao.Danas već tri tjedna od početka moje terapije već sasvim normalno hodam i ne primjećujem razliku u gaženju lijeve noge od desne.Natečeno mjesto,makar je dosta smanjeno,još uvijek postoji,a možda neće ni nestati sasvim.

Bio sam konačno i kod ortopeda i sve mu ispričao o svojem samoliječenju.Rekao mi je da sam u kroničnoj fazi i da ću morati nositi posebne ortopetske uloške radi smanjenja pritiska na tetivu,jer postoji mogućnost da mi se upala vrati s vremenom.Dakle svojim postupkom Ahilovu tetivu sam samo zaliječio,ali ne i izliječio,a o daljnjem postupanju s njom u hodu kroz vrijeme i nošenju ortopedskih uložaka,zavisit će samo od mene,a meni je ipak zdravlje na prvom mjestu.






- 23:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 04.01.2020.

Vranjo

Ima li možda blogerica da se prepoznaje u ovoj objavi ?

- 18:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.