Marketing
Marš ruta
...i tako zove mene jedna prijateljica,ne bi li s njom otišao na jedno pješačenje u prirodu.Navodno ima jedna novooformljena grupa u Rovinju koja poziva ljubitelje šetnje u prirodi,da se priključe ko želi,pa me tako prijateljica pozvala,ne bi li možda išao s njom,da joj pravim društvo,budući da ona ide prvi put.Mislim si ja da ne bi to bila niti loša ideja,jer....nedjelja je,sve zatvoreno više manje,šta ću doma gnjilit.Vrijeme melo oblačno i ne prehladno,a i teško je žabu u vodu natjerat kad prijeteljica zove.Tako spremim si ja,večer prije sendvič i skuham termosicu čaja,da ne moram ujutro,mislim si,bit će dovoljno za koji sat šetnje ako prigladnim i prižednim.
Ujutro poslije kave i cigare se obučem u adekvatnu laganu,ali toplu odjeću,natakarim patike,za koje se kasnije ispostavilo da su bile krivi izbor,jer trebale su gojzerice i autom razgulim do Rovinja
Na dogovorenom mjestu već su se skupili saučesnici hodanja,tako da samo brzo i krenuli oko 10 sati.Kad je voditelj grupe rekao da će cijela etapa hodanja biti cca 18 km,na takvu udaljenost iskreno nisam bio spreman,makar obično odpješačim svoju dnevnu rutu koja je u pola i više manja,al reko ajde...odgulit ću nekako tih 18 km,neće me valjda satrat.
Kako je bilo dogovoreno da svako uzme svoj tempo hodanja,a u grupi je bilo i onih koji su bili u boljoj kondiciji,a i s boljom obućom,takvi su se odmah u svom tempu odvojili od glavnine ubrzanim ritmom,dok ih je nekolicina pokušavala sustići,nas 5-6 vukli smo se za njima na repu kolone,tako da mi je to grupno pješačenje sve više počelo ličiti na marš rutu.
Hodajući tako nakon nekog vremena učinilo mi se da etapa nema kraja,a i patike od hodanja po makadamu počele su mi lagano žuljati prste na nogama,tako da sam sve više od toga počeo osjećati umor i žuljanje,a jedva da smo prošli četvrtinu trase.
Kad smo stigli do pola puta,što je ujedno bilo i mjesto za povratak,mislio sam da ćemo konačno malo predahnut,ali oni koji su stigli prvi,već su se vraćali nazad,tako da smo i mi koji smo stigli zadnji napravili samo kratku pauzu od 10 min za nešto prigrist i popit ko si je šta već ponio i odmah krenuli nazad.
Mogu reći da su me do povratka patike dobrano nažuljale,što vjerovatno ne bi bilo da sam obuo gojzerice.Na Samsung aplikaciji tada sam vidio da cijela trasa puta nije bila 18 km,nego dja kilometra duža,tj 20,25km,a usto sam i natabaniso skoro 27 000 koraka i oko 1000 kalorija potrošio,sve to za cca 5 sati.
Kad sam stigao dome čekao me lavor kupka s toplom vodom i soli,pa mazanje nogu ferdbalzamom i jedan andol.Na koncu konca,cijelim marš iako je za mene bio relativno naporan,bio sam zadovoljan,pa sam odlučio da ću sljedeće prilike to ponovit uz adekvatniju obuću,a i preporučujem takvu aktivnost u ovo doba Covida,da se ne bi previše ulijelili.
Post je objavljen 17.01.2021. u 23:43 sati.