četvrtak, 15.10.2020.
Smrdljika
|
...a morao sam ovaj post napisati,o jednom događaju koji mi se desio pred nekih tjedan dana,da ne zaboravim.Poznato je da je ovo jesenje vrijeme doba kad nam se u kuće uvlače Smrdljivi Martini kako bi prezimili hladnije nadolazeće dane.Bilo je već par puta da sam ga uočio na škurama prozora u večernjim satima,kako mi se cigan pokušava uvuć u sobu kroz odškrinut prozor na kip."E nećeš majke ti ovaj put",kažem ja i otvorim prozor i onako čvergerom ga opalim i skinem sa škura i zatvorim prozor.Nisam ga htio rukama,pa da me zasmrdi,a smrdi ko sam đava ono šta on ispušta kad je uznemiren.Normalno,to mu je sistem obrane,pa ga zato vjerovatno ni ptice ne jedu.
Znao mi je par puta uletit i ranije u sobu,uvuć se kroz prozor,da ga ne primjetim i to većinom u te neke večernje sate,pa ga odjednom čujem kako bruji po sobi,pa se uvuče u plafonjeru,a tamo je tisan ulaz okolo,pa ne more izać van i onda tako u plafonjeri krepa,a zna sam ga zateć i na robi i na zavjesama,pa ga moraš nekom krpom uhvatit ili salvetom i hitit van da ne smrdi.  Jadan mi se takav baš uvuka u sobu pred nekih tjedan dana kad su bili oni neverini,a da ga nisam predhodno spazija ili čuja kako bruji po sobi.Ništa...legnem ja spavat i pokrijem se plahtom,kad ono u neko doba noći pred jutro probudi me neki smrad,a mirisalo je kao mješavina smrada raspadnutih iznutrica i plina na kojem kuhamo.Onako u nekom polu budnom stanju taj smrad sam najprije osjetio na plahti kojoj sam bio pokriven,pa se okrenem na lijevi bok,..opet smrdi,okrenem se na drugu stranu,..i tu smrdi.Kako sam bio u polu snu,nije mi se dalo dizat,palit svijetlo i provjeravat od kuda taj smrad,nego sam se okrenuo ponovo na leđa i tako opet zaspao.Činilo se kako kad spavam na leđima,ne smrdi ništa. Probudim se ja tako ujutro,sav neki mamuran i još u sjedećem položaju prije nego sam usta,vidim ono na rubu noge od kreveta tog đavla od Smrdljike (kako ja zovem Smrdećeg Martina) kako gleda u me.Odmah mi je bilo jasno od kud onaj smrad po noći.Vjerovatno kad je uletio u sobu,doletio je do mog kreveta i tu se zadržao negdje oko kušina.Vjerovatno kako sam se obraća po noći u krevetu san mastija po njemu i dodiriva ga licem,pa mi je cilu plahtu i kušin zasmrdija.Dobro da mi nije uša u usta.Posle san se mora i istuširat. Prvo šta mi je bilo na dohvat ruke bila je čarapa na ulazu u sobu i njom sam onako zgrabija smrdljiku i bacija van kroz prozor.Inače ne volim baš ubijat te i slične leteće ili gmižuće kukce,nego ih radije otjeram ili bacim kroz prozor van. Ja se nadam da je smdrljika bar udahnula miris moje smrdljive čarape,i prije nego sam ju bacio van,bar je zapamtila što znači smrad...he,he  Oznake: noćni događaj |
