ponedjeljak, 05.01.2015.
Ljubav je dekoncentracija
|
˝Ljubav je dekoncentracija˝,kako je to u TV emisiji ˝Studio 54˝ne tako davno izjavila preminula Hrvatska glumica Ana Karić...što je u stvari i čista istina,a da je to u stvari jedna od najboljih definicija ljubavi s njom putpuno slažem.
Da je to upravo tako objasnit ću i podkrijepiti na primjeru kako sam ja to doživljavao i proživljavao jednom prilikom : …Ona sa mnom liježe i sa mnom ustaje… u mojim je mislima…imaginarno stoji pred amnom i uvijek je vidim ispred sebe kud god da krenem,šta god da činim ili o čemu razmišljam…ona se nalazi na putu između mene i mojih misli.Imaginarno s njom razgovaram…u mislima,ali ponekad i na glas,niti ne razmišljajući i obraćajući pažnju na to da li me netko čuje…Zbog nje,sve šta se oko mene dešava i nalazi u prostoru postaje nevažno. Čim ustajem iz kreveta ona već ispred mene stoji…Putem do WC-a imaginarno razgovaramo,pa zbog toga zaboraljam povuć vodu nakon pišanja,a možda sam malo i zapišao van školjke.Umijem se,ali netom prije nego što istisnem pastu iz tube,slučajno primjetim da u drugoj ruci držim žilet za brijanje umjesto četkice za zube….Za sve je to ona kriva…Nakon što sam oprao zube odlazim u kuhinju i pristavljam džezvu za tursku kavu… Dok voda ne zakipi vraćam se nazad…ona naravno stalno pred amnom…a putem do sobe zamišljam nas u međusobnom strasnom zagrljaju,kako zagrljeni vodimo ljubav na nekom pustom tropskom otoku,dok u blizini se čuje lagana i opijajuća muzika… I tako…dok nam u zanosu strasti i izmjenjenih poljubaca,prljavih šaputanja i zagrljaja začinjenih okusom crvenog vina i kavijara u ležernom hedonizmu sporo prolazi vrijeme…nisam niti primjetio da sam u međuvremenu…budući da se vani jutarnja temperatura spustila ispod ništice…već triput obukao i svukao debele dugačke muške gaće,jer sam ih svaki put navukao naopako i da sam dvaput navlačio prljave čarape,koje sam još prošli tjedan trebao dat na pranje i obuo neki drugi par postoli,a ne onaj koji sam namjeravao…Da sam cijelo vrijeme tražio onu žutu podkošulju i da sam sve isprevrtao po ormaru,dok ju nisam našao…a bila mi je tik pred nosom lijepo složena preko naslonjača na fotelji… Za sve je opet ona kriva,jer ne izlazi mi iz glave nikako…ona cijelo vrijeme blokira i preusmjerava moje misli i namjere…zamagljuje um i u njemu oblikuje fatamorganu. Nakon što sam se konačno ipak nekako uspio pribrati,primjetio sam da je sva voda iz džezve isparila,pa mi je odmah bilo jasno šta je bilo ono čudno šištanje koje je dopiralo iz kuhinje.Pristavim novu kavu…pazeći da ipak držim misli pod kontrolom,pojedem nešto i odem van… Oznake: ljubavna prožimanja |
