petak, 01.07.2022.
U sudaru s Kopmas meduzom
 photo by Internet Kao i svakog ljeta čim more malo zatopli,a ove godine zatoplilo je nešto ranije u odnosu na prošlu godinu,tako da sam relativno rano,već polovinom Maja odvažio ispitati njegovu temperaturu.Makar je bilo tada još prilično friško,ali u neku ruku za mene i ne previše hladno,svejedno sam napravio nekolko zamaha i izašao napolje misleći....čemu žurba,pa do početka ljeta ima još više od mjesec dana,bit će vremena i za sunčanje i za plivanje i za sve cijelo ljeto. Nisam jedan od onih koji dođu na kupanje da bi se u moru malo pobrčkali,ko onaj moj brat.Meni je to nekako glumpavo i bez veze.To je više primjereno za neke penziće ili one kojima je najvažnije ući u more samo da bi se rashladili i toćaju se u mjestu. Ja volim odplivati.Volim otplivati par kilometara,na duže relacije.Moglo bi se reći onako maratonski.Meni je to gušt.I tako već dugi niz godina...svako ljeto.Imam svoju rutu koju svaki put prolazim,pa bi se reklo da tim putem već dobro poznam dno,ali i ribe koje se tuda hrane (a vjerujem i one mene),makar namam naviku plivati baš preduboko prema pučini,nego sve uz obalu. Mogu reći i to da se plivanjem steklne i dobra kondicija,što je ujedno i dobro za zdravlje općenito,a kako sam pred par godina ostavio cigarete,imam osjećaj kao da mi se i kapacitet pluća povećao. Većinom plivam kraul,makar i kombiniram ponekad s prsnim,ali ako plivam kraul,a kako plivam s naočalama,pogled pri plivanju uglavnom mi je usmjeren prema morskom dnu,tako da sama površina mora teško mi uđe u vidokrug osim kad udahnem zrak.Zna se desiti tako da naletiš na kakav komadić grane,na morsku travu,na kakav ostatak plastike koji pliva po površini,ali i na kakvog kupača ili kupačicu koja ti se našla na putu,pa si joj u zamahu slučajno skinuo gaće ili grudnjak,ali dobro...na kratko staneš izvineš se i plivaš dalje. Ove godine sam bukvalno baš naletio i to u punom zamahu i to ne na kupača,niti na kupačicu,nego ni manje ni više na Kompas meduzu...i to dvaput u kratkom razmaku.Mogu reći da je to bio pravi sudar. Već sam dobrano zabrazdio po svojoj ruti,kad odjednom pred amnom stvori se nekakva bezoblična mješina krakova i klobuka,koja se je okretala sama oko sebe kako sam kroz nju protutnjio.Boga mi nešto me dobro i zažarilo po glavi,a naočale za plivanje spriječile su da dobijem i po očima,što nikako ne bi bilo dobro.Naravno da sam se pri tom malo i uznemirio,pogotovo kad sam u okretu glavom iza sebe ugledao karakterističan klobuk i to ne baš toliko male Kompas meduze. Znam da se te Kompas meduze ne plivaju u grupi,nego više individualno,tako da se u recimo 500 m2 mogu naći tek dvije ili tri ili eventualno više ako ih struja nanese prema obali. Makar me je ova prva puno manje opekla u odnosu na onu drugu koju sam potrefio 5 dana poslije iz vlastitog iskustva mogu reći da nije baš ugodno,ali u drugu ruku nije me toliko ni žarilo da nisam mogao podnijeti,nego sam dalje nastavio plivati.Štoviše ova druga me je još jače zažarila po trbuhu i prsima,ali sam također unatoč tome nastavio plivati.Vidio sam kad sam izašao na obalu dobru crvenu fleku na prsima i trbuhu,koje sam i isprao morskom vodom.Nakon 10-ak minuta žarenje je polako počelo jenjavati da bi nakon 20 minuta skoro i nestalo,a isto zako i crvena fleka za malo više od pola sata. Oznake: Događaj.susret, plivanje |
srijeda, 11.09.2019.
Plivački maraton
 photo by internet ..malo kasnim s objavom ovog bloga,jer je datum malo odmako,al dobro.. ...i tako evo već postala je svojevrsna tradicija da se u Poreču svake godine početkom rujna održava plivački maraton pod nazivom Porečki delfin,koji je ove godine obilježio jubilarnu dvadesetgodišnjicu.Za razliku od prijašnjih godina,ove godine startao je nešto ranije tj krajem kolovoza,zbog održavanja jednog drugog također važnog eventa,koji nema tako dugu tradiciju,a čije održavanje zavisi od položaja mjesečevih mijena.Riječ je u lovu na tunu iliti "Big game fishing". Od dosadašnji 20 maratona kojih je od početka održano,ja sam sve skupa s ovim jubilarnim odplivao 7,pa tako da moju sobu krasi 7 pozlaćenih medalja.Bit Porečkog maratina je natjecateljskog karatera za plivače iz raznoraznih klubova,koji utrkom za jedno od prva tri mjesta skupljaju bodove za Cro cup,dok je za rekreativce ne natjecateljskog,koji mogu dionice etapa osim klasičnih stilova otplivati na raznorazne načine sa raznoraznim pomagalima (peraje,maska,luftmadrac itd ),a etape su podjeljene u dužinama od 1500,3000 i 5000 metara. Dakle,za plivače rekreativce (kategorija u koju i ja spadam) ,a čija dob može biti od 7 do 77 godina,bitno je odplivati dionicu koju svaki plivač svojevoljno sebi po svojim mogućnostima odabire,a ukoliko odpliva 1500 m. dobiva brončanu,3000 m srebrnu,a 5000 m zlatnu medalju…Vraga zlatnu..pozlaćenu ili posrebrenu ili pobronzanu.. Toga dana osvanuo je lijep,sunčan i topao ljetni dan i sve je obećavalo da će more biti mirno i bez valova,što je idealno za plivanje.Osim prijavljenih domaćih plivača bilo je i onih iz drugih država,od kojih je u najvećem broju bilo Mađara,koji redovito svake godine dolaze na takva natjecanja,a osim njih tu je bilo i Čeha,Talijana,Nijemaca i ostalih.Sveukupno između 1000 i 1500 natjecatelja,što djece,žena,muškaraca mladih – starih,pa i invalida. Makar je za plivače amatere maraton nenatjecateljskog karaktera,svejedno se štopa vrijeme svakom pojedincu,jer je svako znatiželjan za koje je vrijeme odplivao svoju dionicu. Startao sam sa brojem 985 dok sam došao na natjecanje u 13 sati,platio kotizaciju 100 kuna i ispunio prijavu.Veći dio natjecatelja,njih 2/3,kako je ko ulazio u more,već je odplivao svako svoju dionicu još u prijepodnevnim satima,tako da sam se ja našao među onih 1/3 koja je to tek trebala ućiniti. Kao i svake godine,budući da sam dobar plivač,cilj mi je odplivati punu etapu od 5000 metara,tako da ni ove godine to nije bila iznimka. Plivao sam duž psihološke linije iliti plutosinta,koji je bio razvučen cijelom dužinom maratona,a u tome trenutku,koliko god sam mogao vidjeti pred amnom nije bilo puno plivača,tek nekoliko manjih grupica.U moru je bilo dosta rebraša ( nešto nalik na meduzu,ali nije meduza),koje na sreću plivačima ne mogu naškoditi u smislu da ih opeku,ali i po koji veći klobuk,koji su kako sam plivao u sve dublje more postepeno nestajali.Nakon svakih preplivanih 500 metara nalazi se velika plutača,koja daje do znanja svakom plivaču koliko je preplivao. Prvu manju grupu plivača koja se nalazila pred amnom brzo sam sustigao već kod prvih 500 metara,da bi nakon toga nastavio plivati sam,sustižući i prestižući tek rijetke pojedince.Drugu manju grupu uočio sam na 1500-om metru,koje sam također sustigao,ali ta je grupa na tom mjestu odustala od daljnjeg plivanja.Vjerovatno im je 1500 metara bilo dovoljno,ili su se na kratko odmorili,pa nastavili kasnije dalje. Naime,na 1500-om i 3000-om metru nalazi se manji brod za prihvat plivača koji to žele,da se mogu malo odmoriti i okrijepiti,kako bi plivanje nastavili kasnije.a zmeđu tih brodova na svakih 200 metara poredane su barke,koje su tu sigurnosti radi,ako nekome nešto zatreba,ili se želi osvježiti ili odmoriti,pa i odustati od daljnjeg plivanja,jer kako sam već rekao,maraton plivaju i žene i djeca i starci,pa čak i invalidi ( koje sam znao tijekom plivanja susretati)bez obzira na to kakve su fizičke kondicije,koji zato maraton plivaju na svoju odgovornost,ali iz sigurnosti radi da se nešto ne desi,tu se nalaze i pomoćna plovila. Kad sam doplivao do 1500-metra,ispred mene koliko god sam mogao vidjeti izgledalo je da ne pliva gotovo nitko,a isto tako niti iza sebe nisam nikog vidio.Tako da mi se činilo da ću do kraja maratona plivati potpuno sam,a tako je i bilo.Pozicija na kilometru i po,na kojem sam se nalazio bila je kod otočića Barbaran,dok se plutača koja označava poziciju na 3 km odandje nije ni vidjela,makar je more bilo relativno mirno.Mislim si…radije bi da pliva još netko sa mnom bar još kilometar i po,kako bi ipak imao neku motivaciju,jer ovako sam,nije da me je strah,ali mi je bez veze nekako.Nakon što sam sačekao par minuta gledajući unatrag ne bi li se možda ko pojavio,krenem napred plivati solo. Kako nisam baš bio motiviran da ostvarim što bolje vrijeme na kraju,važno mi je bilo samo da odplivam cijelih 5000 metara,što moram priznati ipak,nije baš mali izazov,ne samo u ovom maratonu,nego u svima u kojima sam učestvovao do sada. Prošavši tako drugi kilometar primjetio sam da me peče grlo od soli,te da mi je potrebno nešto kako bi se osvježio i ugasio žeđ,pa sam zamolio ljude koji su bili na okolnim barkama da mi daju nešto za žeđ,pa sam tako dobio bombon i čašu vode što mi je iole pomoglo da maraton izdržim do kraja.Moram priznati da sam malo i varao,jer sam se jednim dijelom vukao i povlačio rukama po psihološkoj liniji,ne bi li dobio neko bolje ubrzanje,no čini se da mi to nije baš puno pomoglo.U jednom dijelu upitao sam čovjeka s barke;..Da li ja to plivam sam,te da li s barke vidi još kakve plivače ispred ili iza mene,na što mi je odgovorio da vidi kako neke dvije cure upravo prelaze treći kilometar,dok sam ja drugi tek nedavno prošao. Nastavim tako dalje u istom tempu i doplivam do 3 kilometra,gdje je bio usidren drugi manj brodić,ali moram priznati da sam osjećao već određeni umor,što od mora,što od sunca.Kažu da u moru pocrniš duplo brže,nego na plaži,da ne kažem izgoriš,što sam i primjetio kasnije kad sam stigao do cilja. Preplivajući 3 kilometra,ostalo mi je još dva do kraja maratona,pa mislim u sebi,ako sam 3 preplivao,ostalo mi je još 2 kilometra,a kako je 2 manje od 3,taj ostatak će za mene biti pace of cake i tako ohrabren tom mišlju nastavio sam plivati dalje. Nakon nekog vremena ugladao sam i dno,a to je značilo da se sve više približavam obali.Opet su se pojavile one meduze rebraši u klobuci,koje sam vidio plivajući kraul s lijeve i desne strane.Nekako mi se činilo kao da pozdravljaju moj dolazak i plivanje koje se sve više približavalo kraju.Najteže mi je bilo plivati tih dva kilometra do kraja,em što sam se i umorio,em što su i te velike plutače koje su bile na svakih 500 metara,sad izgledalo da ih ima više,pa sam jedva čekao kad će konačno taj cilj.Ne prođe malo i eto ukazao se.Meni je u daljini nekako izgledao sićušan žut,veliki transparent na kojem je pisalo finish. Normalno,kako sam veći dio maratona odplivao gotovo sam,takav sam stigao i na cilj,do kojeg sam konačno doplivao.Popnem se uz željezne stepenice na čvrsto tlo,gdje me spremno dočekala nasmijana hostesa s foto aparatom koja me uslikala čim sam izašao iz mora.Također mi je očitala i vrijeme koje sam odplivao. Otišao sam do paviljona i osvježio se lubenicama koje su bile narezane za sve plivače.Također svim plivačima dodjeljena je i majca plivačkog matarona i naravno medalja,prema onome kako je tko odplivao koju dionicu,a ja sam naravno pobrao i osmu zlatnu,tj pozlaćenu. Vrijeme koje sam ovaj put odplivao bilo je relativno solidno,makar sam očekivao da će biti ipak malo kraće,tako da unatoč svemu nisam oborio vlastiti rekord. Najbrže odplivan maraton u dužini od 5000m ostvario sam 2016 u vremenu 1:57:29,dok u ovogodišnjem kaskam za dobrih pola sata. Moje vrijeme 2:29:27. Oznake: plivanje |
