ponedjeljak, 02.01.2023.
Fešta na carini
   Kažu da svaki početak ima i svoj kraj,pa je evo došao i taj dan,tj.nakon 31 godine od Hrvatske nezavisnosti da se po Schengenskom sporazumu otvore sve granice i time ukinu svi granični prijelazi u Republici Hrvatskoj.Uoči ulaska u Schengen zonu od 1.1.2023 ukinuta je tako i funkcija postojanja graničnog prijelaza u Poreču,odnosno na carinskom gatu po kojem je sve te godine bilo zabranjeno kretanje i zadržavanje. Za tu priliku upriličena je i fešta od lignji na buzaru s pljukancima uz koje se moglo popiti i dva deci domaće Malvazije,naravno sve besplatno,da bi cijelu svečanost na kraju popratio i lokalni bend sa živom muzikom. Kad je nešto besplatno u pitanju,a posebice kad se to odnosi na hranu,to znači da se ljudi neće pojaviti u malom broju,pa je tako i za tu priliku nagrnula svjetina,što domaći,što stranci i posložili se brže bolje po onim klupama koje su još od predhodnog dana bile postavljene po molu,ne bi li si tako osigurali mjesto prije početka djeljenja hrane koje je trebalo početi oko podne. Budući da se nije računalo na toliki broj posjetitelja koji su odmah stali u red i počeli se naguravati čim je glavni kuhar podigao poklopac od onog kotla i time dao do znanja da je hrana spremna za posluživanje u dva navrata je usfalilo,pa su se lignje morale dodatno pripremati,tako da je bio kreći prekid u dijeljenju.   Kako po tom carinskom gatu nisam kročio već punih 31 godinu,a kao rođeni Porečan,nisam mogao propustiti takvu priliku,pa se na toj fešti našla i moja malenkost,te sam odmah po dolasku stao u poduži red. Budući da je bilo vrijeme od slavlja i dočeka Nove 2023 godine,a k tome i nedjelja i trgovine sve zatvorene,računao sam da za taj dan neću ništa doma kuhat ni spremat već da ću se najest lignji i pljukanci i to če mi bit ručak.Kad sam se tako stajajući u redu dočepao svoje porcije,koju sam dobio u kartonskom tanjuru,odmah sam znao da ću morat još jednom stati u red čim ovo smažem,ako naravno do tada sve ne nestane,jer količina koju sam dobio,budući da sam "pojidež"...bila je nedovoljna da me iz prve zasiti.Tako je i bilo.Kad sam tako uspio dobiti i drugu porciju i u slast ju smazati,da bi sve to još i potjerao s dva deci gemišta,uvidio sam da se u mojem stomaku nalazi još nešto praznog prostora,pa sam imao namjeru i treći put se metnut u filu,ali sam ipak odustao iz pomisli da će me netko ružno gledat,a bilo bi me pomalo i sram što zbog ljudi,što zbog kulture.Osim toga druga porcija je bila ipak nešto izdašnija od prve,tako da sam ipak od trećeg pokušaja odustao. Ali neka...sve u svemu bilo je OK...usput sam pozdravio poznate,čestitao Novu godinu i zaželio sve naj u njoj i tako se udaljio s mjesta događaja,pitajući se u šta će biti prenamjenjena ova kućica koja je godinama služila kao carinarnica na gatu.Vjerovatno je to već neko dogovorio i rezervirao unaprijed za sebe,tako da se to možda već i zna,jer kako to kod nas biva...veza radi svašta  Oznake: Otvorenje granica, proslava |
