ponedjeljak, 09.01.2023.
Takuin za munidu
 ...što bi u prijevodu sa Istarskog dialekta značilo "novčanik za kovanice"iliti za kusur.Nekako mi se čini da će od kako je Kunu zamijenio Euro biti sve više tražen,jerbo količina kovanog Euro centa veća je od količine kovnih Hrvatskih lipa i to za dvije jedinice,odnosno za kovanice od 1 centa i 2 centa. Doduše imali smo i mi tako sitne kovanice od 1 i 2 lipe koje su tijekom cijelog vremena dok je Kuna bila službena Hrvatska moneta bile valjano sredstvo plaćanja,ali od jednom kao da su nestale sa kasa trgovina i trgovačkih centara ili ustanova,s time da nisu povučene iz opticaja.Vjerovatno je takav sitan novac nekome išao i na živce prilikom vraćanja kusura,jer em je samo zauzimao mjesto na kasi,em ga je kupac ili mušterija zazirući ostavljao kao bakšiš,jer koji će mu vrag da mu se mota po novčaniku takva sića.S toga su ga te ustanove ili trgovine jednostavno prestale naručivati,pa se s toga činilo kao da je povučeno iz opticaja,a u stvari nije. Kako god sića je opet tu,u obliku 1,2,pa i 5 Euro centi,koji zasigurno neće ponoviti istu sudbinu kao njihova kovana braća lipe,jerbo prije smo mogli kako smo htjeli i kako nam je lakše bilo,a od sada stvar dirigira banka na puno većoj razini,što je odmah "drugi par postoli" Još i prije nego je Euro zamjenio Kunu kao da sam naslućivao da će biti problem u kovanom novcu,ne misleći pri tom na potrebnu količinu i opticaj,nego baš na težinu u novčaniku.Naviknut ćemo se mi lako na sve od 10 centi na više,samo nekako ona sitnež pri brojanju,bilo da davali ili uzimali kusur 1,2 i 5 centi,nekako će možda biti zaziranja,ali naviknut ćemo se. Do tada ćemo tegliti sa sobom sitan kusur koji će biti raspoređen,što po đepovima,što po novčaniku,kako ne bi sve bilo na jednom mjestu,ili kako se ko snađe.Netko će sitan kusur držati u posebnom novčaniku,kako ga ne bi miješao s krupnim novcem i ostalim dokumentima koje već samo po sebi čine novčanik jedva sklopivim,pa još i sića tu da pravi problem i dodatno diže nerve,kao da već ionako koječim nismo dovoljno iznervirani. Navodno već sam negdje vidio da se baš za tu namjenu preko interneta nude novčanici za sitan novac,e pa kad smo već kod toga,ako ustreba,ja već svoj imam. |
ponedjeljak, 02.01.2023.
Fešta na carini
   Kažu da svaki početak ima i svoj kraj,pa je evo došao i taj dan,tj.nakon 31 godine od Hrvatske nezavisnosti da se po Schengenskom sporazumu otvore sve granice i time ukinu svi granični prijelazi u Republici Hrvatskoj.Uoči ulaska u Schengen zonu od 1.1.2023 ukinuta je tako i funkcija postojanja graničnog prijelaza u Poreču,odnosno na carinskom gatu po kojem je sve te godine bilo zabranjeno kretanje i zadržavanje. Za tu priliku upriličena je i fešta od lignji na buzaru s pljukancima uz koje se moglo popiti i dva deci domaće Malvazije,naravno sve besplatno,da bi cijelu svečanost na kraju popratio i lokalni bend sa živom muzikom. Kad je nešto besplatno u pitanju,a posebice kad se to odnosi na hranu,to znači da se ljudi neće pojaviti u malom broju,pa je tako i za tu priliku nagrnula svjetina,što domaći,što stranci i posložili se brže bolje po onim klupama koje su još od predhodnog dana bile postavljene po molu,ne bi li si tako osigurali mjesto prije početka djeljenja hrane koje je trebalo početi oko podne. Budući da se nije računalo na toliki broj posjetitelja koji su odmah stali u red i počeli se naguravati čim je glavni kuhar podigao poklopac od onog kotla i time dao do znanja da je hrana spremna za posluživanje u dva navrata je usfalilo,pa su se lignje morale dodatno pripremati,tako da je bio kreći prekid u dijeljenju.   Kako po tom carinskom gatu nisam kročio već punih 31 godinu,a kao rođeni Porečan,nisam mogao propustiti takvu priliku,pa se na toj fešti našla i moja malenkost,te sam odmah po dolasku stao u poduži red. Budući da je bilo vrijeme od slavlja i dočeka Nove 2023 godine,a k tome i nedjelja i trgovine sve zatvorene,računao sam da za taj dan neću ništa doma kuhat ni spremat već da ću se najest lignji i pljukanci i to če mi bit ručak.Kad sam se tako stajajući u redu dočepao svoje porcije,koju sam dobio u kartonskom tanjuru,odmah sam znao da ću morat još jednom stati u red čim ovo smažem,ako naravno do tada sve ne nestane,jer količina koju sam dobio,budući da sam "pojidež"...bila je nedovoljna da me iz prve zasiti.Tako je i bilo.Kad sam tako uspio dobiti i drugu porciju i u slast ju smazati,da bi sve to još i potjerao s dva deci gemišta,uvidio sam da se u mojem stomaku nalazi još nešto praznog prostora,pa sam imao namjeru i treći put se metnut u filu,ali sam ipak odustao iz pomisli da će me netko ružno gledat,a bilo bi me pomalo i sram što zbog ljudi,što zbog kulture.Osim toga druga porcija je bila ipak nešto izdašnija od prve,tako da sam ipak od trećeg pokušaja odustao. Ali neka...sve u svemu bilo je OK...usput sam pozdravio poznate,čestitao Novu godinu i zaželio sve naj u njoj i tako se udaljio s mjesta događaja,pitajući se u šta će biti prenamjenjena ova kućica koja je godinama služila kao carinarnica na gatu.Vjerovatno je to već neko dogovorio i rezervirao unaprijed za sebe,tako da se to možda već i zna,jer kako to kod nas biva...veza radi svašta  Oznake: Otvorenje granica, proslava |
