utorak, 30.09.2008.
Ekstremno opasan (2.dio)
Onda možemo zaključiti kako su jako dobro plačeni za uništavanje , srozavanje javnog života Marka Perkovića Thompsona. Kad se samo logički postave stvari na svoje mjesto, kada se pogleda tko se to buni, tko prigovara možemo zaključiti kako ne postoji slučajnost, postoji namjera koja traje već pet godina. Jer da je imalo mržnje i fašizma, rasizma u njegovim pjesmama u njegovom nastupu onda zasigurno ne bi mogao nastupati u Njemačkoj. To je istina i to nitko ne može osporiti. Tako stvaranje umjetne „histerije“ o Thompsonu dobiva sasvim drugačiji smisao. Zato i Zuroff može prigovarati s dozom laži i neistina, zato je navodno povećano vrijeđanje pravoslavaca u Eparhiji dalmatinskoj kako prenosi Novi List, sve je to kriv Thompson. Eh, daleko od koncerta, daleko od istine.
Ekstremno opasan (1.dio)
„I u tome je problem.Pitam kako bi reagirala publika na Maksimiru da je Thompson otpjevao „Jasenovac i Gradišku staru“? Dobivam e-mailove ljudi, koji vjerovatno nisu fašisti, brane Thompsona tvrdnjom da u Maksimiru nije pjevao tu pjesmu. Ali što da jest? Siguran sam da bi mnogi bili oduševljeni, delirični od sreće. Uostalom pjevao ju je prije dvije godine i nikad se nije ispričao. Thompson takve ideje može preliti u mainstream, i u tome je problem. On je mnogo opasniji nego ijedan ekstremni desničar, poput Đapića i desnijih od njega“ izjavio je ovo Ephraim Zuroff za Novi list. Thompson je za njega ekstremno opasan, smeta mu kao trn u oku, najvjerovatnije ne može ni mirno spavati u Jeruzalemu. Ovaj put sam odlučio ne analizirati tekst jer ima previše toga na što bi morao odgovoriti, no jedna je rečenica čista laž koja očito neprovjerena prolazi u hrvatskim medijima, a ona glasi: Uostalom pjevao ju je prije dvije godine i nikad se nije ispričao. Zašto gubiti vrijeme na cijelu analizu kad je ovo sasvim dosta. No ipak ću prepustiti komentar novinaru Milanu Ivkošiću te citirati njegov tekst: „Prije nekoliko mjeseci nekoliko je hrvatskih novina objavilo sliku neke nacističke parade u SAD-u, uz naglasak kako američka policija uredno čuva sudionike te ulične priredbe, okićene zloglasnim hitlerovskim znakovljem. U Americi postoje deseci nacističkih udruga. I nikome ništa. Ali kad „New York Times“ objavi člančić o rijetkom ustaškom znakovlju na Thompsonovom koncertu u Maksimiru, hrvatski mediji pišu o 'pljuskama' koje smo dobili iz Amerike, kao da Amerika i njezine novine, pogotovo dok traje pokolj u Iraku, imaju ikakva prava bilo kome dijeliti bilo kakve moralno-političke pljuske. A kad se tome pridruži Ephraim Zuroff iz centra Simon W., koji također citira znakovlje s maksimirskog stadiona, frka je opća. O beznačajnosti Zuroffa ( koji Tuđmana također smatra i te kakvim fašistom) i njegove udruge govorio je ovih dana Petar Selem, a kad već Zuroff traži citate po Maksimiru, citirajmo i mi što o njegovoj udruzi misli autor i u nas nedavno objavljene, glasovite knjige „Industrija holokausta“ Norman.G Finklestein: 'To je stvarno banda bezdušnih i nemoralnih propalica čije je glavno obilježje to da bi sve učinili za novac'. Pardon!“
nedjelja, 28.09.2008.
Medijski pojam za istinu (2.dio)
Takvim ponavljanjem „nedostatka ustaša“ stvara se dojam da su na koncertu samo oni bili, ostalih 59.980 se ne spominje. Čast iznimakama, poput Večernjeg lista ili Nove TV, koji prate ovu Thompsonovu turneju „Bilo jednom u Hrvatskoj“. Slika je tisuću riječi , a manipulacija još jedna u nizu. Općenito je veliki raskorak između onoga što se događa na njegovoj turneji i onoga što većina medija prenose, ako objave neku informaciju. Kako ne bi zaboravio stalno spominjanje pjesme „Jasenovac i gradiška stara“, papagajsko spominjanje koje samo dokazuje kako imaju staru inforamciju barem pet godina i kako im ta stara, otrcana informacija služi za daljnu manipulaciju, odnosno daljnu propagandu o Thompsonu kao poticatelju ustaštva, mržnje i sl. Ide se do te mjere da se i crna boja proglašava opasnom, ne samo modno. No ja ipak ne mogu zamisliti Thompsona kako u havajskoj košuljici pjeva pjesmu (npr.) „Ratnici svjetla“...!? Mediji kao izvor informacija mogu u ovom slučaju pomoći ili odmoći, no u svakom slučaju služe kako bi lakše razlikovao manipulaciju i laž od istine, podmetanje neke druge slike od stvarnosti.
Medijski pojam za istinu (1.dio)
Nakon silnih tekstova koje sam ispisao o javnom životu glazbenika Marka Perkovića Thompsona, nakon silnih članaka koje posjedujem, intervjua i komentara došao sam do toga kako medijski pojam za istinu može biti manipulacija. Kada se podigne „bura“ zbog prikazivanja koncerta na HTV-u (zadnja je to situacija koju su mediji obradili na sebi svojstven način), onda stvore manipulaciju kako je samo prikazivanje monstruozan čin nad kojim se treba zgražati i masovno gasiti televizore. Rijetki su oni koji su se osvrnuli na sadržaj koncerta, koji su sam koncert analizirali. To je samo još jedan dokaz kako je Thompson ipak tu glavna meta. I oni koji su gledali taj koncert zapitali bi se nakon 22.25 pa što je tu sporno ili tko je ovdje lud? Kada se govori o maksimirskom koncertu onda se govori o „velikom problemu- “dvadesetak mladih (max.) sa ustaškim simbolima koje je trebala policija zaustaviti na ulazu pa tako glasnogovornik MUP-a izajvljuje „Tamo je bilo 60.000 ljudi. Nismo imali ni ljudi ni instrumenata da lociramo osobe koje su nosili takvo znakovlje. Inače, ne vidim razloga da policija ne provodi ono što zakon propisuje. Budemo li u Splitu uočili osobe s ustaškim znakovljem, bit će prekršajno prijavljeni“ Slažem se u potpunosti. No vratimo se mi medijskoj slici, manipulaciji. Tako se u medijima zbog „nedostatka ustaša“ na Thompsonovom koncertu ponavljaju slike u dnevnim novinama ili tjednicima, a kod nekih TV emisija čak se ponavljaju isti oni prije pet godina kad je bio koncert na Poljudu.
petak, 26.09.2008.
Odgovor na strani (s)tisak (2.dio)
Isto tako u priopćenju na svojoj web stranici kaže ovo: „Iskreno, od srca zahvaljujem svim posjetiteljima maksimirskog koncerta održanog.17.lipnja.2007., posebno zahvaljujem onima koji su u Zagreb došli 16.lipnja iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, a nisu mogli nazočiti koncertu 17.lipnja. Vaša potopra , Vaše sudjelovanje u koncertu i emocije koje su tu večer ispunile maksimirsko nebo, učinile su tu noć za mene, a nadam se i za Vas predivnom i veličanstvenom. Svi dobronamjerni ljudi mogli su iščitati jednu poruku koju smo uputili ovim koncertom i pjesmama koje smo tu večer pjevali, a to je da Hrvati iznad svega vole svoju zemlju i poštuju istinske moralne vrednote. Još jednom jedno veliko, veliko hvala!
Na žalost postoje i oni koji su nam, upravo zbog stavova koje iznosimo, svjetonazora kojem pripadamo i moralnih vrednota po kojima živimo, uputili besramne uvrede preko kojih ne možemo prijeći. Želim naglasiti da se radilo isključivo o glazbenom događaju, a ne o političkom ili nekom drugom skupu. Prozirni su razlozi koje navode za svoje prosvjede. Možda je u zemljama gdje ta gospoda žive normalno djecu najmlađe dobi, srednjoškolce, studente, branitelje, čitave obitelji nazvati teroristima, fašistima itd., ali u jednoj suverenoj, uljuđenoj europskoj zemlji kakva je Hrvatska, to nije normalno. I ako imaju pristojnosti duguju nam svima ispriku. Svima onima koji slušaju i vole moje pjesme, dolaze na moje koncerte i dijele sa mnom moje mišljenje poručujem: Borite se za svoja uvjerenja, ne prihvaćajte tuđe nametnute stavove i diktate, zadržite ponos i dostojanstvo, ali pokažite čvrstinu i odlučnost.
Ako smo je billi kadri stvoriti, kadri smo s njom i upravljati“
Odgovor na strani (s)tisak (1.dio)
Nakon druge faze napada na Thompsona, tj.nakon prikazivanja koncerta na HTV-u u nedjelju stigao je Thompsonov odgovor. „Dosta mi je više tih neopravdanih napada. Ja sam glazbenik a ne političar. Na svojim koncertima pjevam o ljubavi, Bogu i domovini, samo o tome i ničemu drugome. Ja i članovi mog benda među 60 i više tisuća ljudi na Maskimiru nismo vidjeli nikoga s ustaškom ikonografijom. I prije, za vrijeme i poslije koncerta, koji je bio dostojanstven, jasno sam rekao da ja i moja publika nismo fašisti nego domoljubi. Ne mogu podnijeti da moj koncert nazivaju fašističkim skupom , jer na njega dolaze cijele obitelji.Znači da je i moja sedmomjesečna Diva Marija, koja je bila na koncertu,prema izjavama tih koji su protiv mojih koncerata, fašist. To je stvarno previše. Zašto nitko nije stao u obranu tih divnih ljudi, cijelih obitelji koje su došle na moj koncert? Još jednom ponavljam, ja nisam vidio nikoga, a ako pojedinci nose neprimjereno znakovlje, to bi trebali objasniti sociolozi, a ne ja. Ja sam glazbenik, u svojim pjesmama veličam domovinu, ljubav i Boga“ .
Strani (s)tisak (3.dio)
List prenosi izjavu Milorada Pupovca koji u ime Srba kaže kako "ne želi plaćati (TV pretplatu) za nešto što utjeruje strah u našu djecu ili ih udaljava od njihovih prijatelja i susjeda". Direktor Centra Simon Wiesenthal Efraim Zuroff, kazao je pak kako "oni čini se nikako ne mogu shvatiti", misleći na Thompsonove fanove.
Wood podsjeća na Zuroffovo pismo predsjedniku Mesiću od kojeg je tražio da ubuduće zabrani održavanje sličnih koncerata te da zakonom zabrani upotrebu ekstremističkih simbola i slogana. Posebno zabrinjavajućim drži to što su se mnogi ugledni političari i novinari javno izjasnili kako ne vide problem u simbolima i pozdravima viđenim na koncertu.
I kako sad razumjeti ova dva suprostavljena članka?! Nije mi jasno kako je taj novinar izostavio objašnjenje koje mu je dao Thompson?! Zar je Efraim bolji izvor nego Thompson? Zašto nije novinar preveo tekstove pjesama pa da sazna koliko ima tu fašizma ili nacizma? Puno pitanja a nigdje odgovora. Možda mi se nameće samo ovaj komentar: „Najveće zvijezde američke glazbe obično imaju na svojim albumima 'parental advisory-explicit lyrics' (uz nadzor roditelja zbog eksplicitnih stihova, seks, droga, psovke i sl.) dok kod naše najveće glazbene zvijezde (čitaj šahovnice) mladi idu s roditeljima na koncerte ili čak s bakama i djedovima. A to puno nam govori zar ne?“
Još jedan mali dodatak ovome. Jutarnji list danas donosi kako se neke zemlje suočavaju sa fašizmom i nacizmom, odnosno koliko toleriraju simpatizerstvo takvih ideologija, pa citiram Njemačku : „Nijedna druga zemlja na svijetu nema toliko zakona protiv desnog eskstremizma kao Njemačka. Ovdje je zabranjeno ne samo isticati nacističke simbolenego i kupovati „Mein Kampf“, čak i u povjesničarskom smislu“ Pa postavljam logično pitanje: Kako Thompson nije sporan za Nijemce i kako na svakoj turneji održava koncerte po Njemačkoj???
srijeda, 24.09.2008.
Strani (s)tisak (2.dio)
A onda je u The New York Times-u izašao članak u kojem je pisalo ovo: "Fašistički tonovi razdraganih zaboravljivih rock fanova" i "Hrvatska rock zvijezda koketira s nacističkom prošlošću" naslovi su koji su se pojavili u uglednim časopisima; današnjem izdanju The New York Timesa (TNYT) i jučerašnjem izdanju Herald Tribunea, čiji je novinar obradio koncert Marka Perkovića Thompsona održan 16. lipnja u Zagrebu.
U vreloj ljetnoj nedjeljnoj noći tisuće fanova napunile su stadion u glavnom gradu Hrvatske odazivajući se nacističkim pozdravom nakon što je rock zvijezda Marko Perković izgovorio dobro poznati slogan iz II Svjetskog rata, početak je teksta kojim je novinar Nicholas Wood započeo članak o Thompsonovom koncertu objavljen u TNYT.
Wood piše kako je zbog održavanja koncerta na kojem se okupilo oko 40.000 fanova, izražena zabrinutost i to najveća dosad, te dodaje kako je unatoč tome u nedjelju (1. srpnja) navečer državna televizija (misleći pri toma na HTV) emitirala snimku cijeloga koncerta i to u udarnom večernjem terminu, a emitiranje snimke potaklo je nove proteste židovskih i srpskih skupina.
Strani (s)tisak (1.dio)
Određeni mediji vrše pritisak na Thompsona i odgovarajuće ustanove kako bi mu zabranili koncerte a argumente za to nalaze u 0.001% ljudi koji na njegove koncerte pohode sa ustaškim simbolima (zbog nepozavanja elementarnih povijesnih činjenica ili se radi o revoltu). Kako naši mediji „loše“ odrađuju posao a neki ga čak podupiru, angažirali su se strani mediji, pogotovo iz Amerike, kako bi pritisnuli institucije i državni vrh na zabranu koncerata i ustaške ikonografije.Znamo da je stisak započeo Efraim Zuroff preko dnevnika HTV-a, no taj pritisak su nastavili američki dnevnici „The New York Times“ i „Herald Tribune“. Hrvatski mediji su, dakako, objavili stavove velikog brata jer kad veliki brat (Amerika) piše o Thompsonu, zasigurno je to istina. No krenimo redom. Prvo je novinar The New York Times-a Nikolas Wood bio u Zagrebu te razgovarao s Thompsonom: „“Razgovarali smo o mojim pjesmama, o maksimirskom koncertu, a zanimala ga je i ikonografija. Rekao sam da smo ja i moja publika, a to su ljudi od 7 do 77 godina, domoljubi, a ne fašisti. Napomenuo sam i to da sam prije koncerta u više navrata rekao da oni koji žele nositi uniforme neka nose odore hrvatske pobjedničke vojske koja je pobjedila u domovinskom ratu –istaknuo je tom prigodom Thompson. Napomenuo je i to da njegove pjesme govore o ljubavi prema Bogu, domovini i obitelji i da su to vrijednosti za koje on sam živi. Američkog novinara zanimalo je kako je Marko Perković Thompson dobio nadimak. On mu je ispričao da ga je zaradio dok je s puškom u ruci branio svoj rodno selo Čavoglave - kada je i započela njegova karijera.“
nedjelja, 21.09.2008.
Daleki utjecaj 2007.
U povodu prikazivanja snimke koncerta Marka Perkovića Thompsona na HTV-u, oglasio se Centar Simona Wiesenthala. U priopćenju koje potpisuje voditelj jeruzalemskog ureda centra Efraim Zuroff stoji da se time daje službeno odobrenje događaju koji je bio prikaz obilježja hrvatskog nacizma, antisemitizma i ksenofobije. Zuroff je ocijenio i da Thompson poziva na poistovjećivanje s ustaškim režimom. Rekao je da prikazivanjem koncerta u najgledanijem terminu Vlada odobrava takve poruke. V.d direktora programa Željko Vela rekao je da u snimci tog koncerta nema ništa sporno. HTV je javna, a ne državna televizija, pa Vlada nad njezinim programom nema ingerencija.
I ova vijest na dan prikazivanja emitirana u eteru dnevnika HTV-a koji isto tako ima veliku gledanost pa ja postavljam pitanje odakle toliki utjecaj centra SW na HTV? Naime zasigurno su na neke vijesti reagirale udruge iz Hrvatske ali one ne dobile prostor u dnevniku. Postavlja se pitanje ako Efrain reagira i vrši na taj način pritisak na javnu televiziju s kojim pravom? S obzirom da je u Izraelu? Kako ovo pišem nakon snimke koncerta sad mi se reakcija čini besmislenom jer nije bilo nikakvog povoda osim ako mu ne smetaju vrijednosti koje Thompson promovira u svojim pjesmama.
Estetske neistine
Gledam u album već pune tri minute. Gledam u omot, pa zatim u sadržaj albuma. Prevrćem po lijepo dizajniram stranicama, lijepo opremljenom albumu i tražim. Tražim činjenice koje bi potkrijepile jednu izjavu. No ništa. Imam kontaktne leće pa mi vid nije problem, te pažljivo sve proučavam. No ništa. Sad mi je već pomalo nejasno, na koji je album se mislilo kad se davala takva izjava. Uzimam u ruke album „Sve najbolje“ i također ne nalazim ništa što bi bilo povezano s tom izjavom. Zbunjujće zar ne? Izjaviti tako nešto a profesor ste estetike pa valjda morate imati valjane argumente?! Opet se vraćam na zadnji album, gledam naslovnicu, mač okrenut prema dolje što simbolizira mir sa krunicom, znakom vjere. Ništa sporno. A prof.estetike Nadežda Čačinović izjavi ovo : “Ikonografija Thompsonova albuma svjesno se oslanja na crni ili naci-kič, simboliku zastrašivanja... “
petak, 19.09.2008.
Simbolika
U nizu napada i kritika koje se neprestano nižu, saznao sam za još jednu. A to je prigovor kako mač i krunica ne idu zajedno. No objašnjenje je malo drukčije. Mač okrenut prema dolje simbolizira mir (pogledajte bilo koji povijesni film koji ima mačeve kao oružje pa čete primjetiti kako vojnici kad kreću u napad izvuku mačeve i okrenu ih prema gore) a krunica na njemu simbolizira vjeru. I to je glavna tematika s kojom se Thompson bavi na albumu. Sve ostalo su maštarije onih koji Thompsonu žele samo zlo.
Glazbeni kriterij Dnevnika HTV-a
I to je moguće, govoriti o glazbenim kriterijima Dnevnika HTV-a. Naime postoje čudni standardi.Ili ne baš čudni, već dvostruki. Kad je bio koncert Bijelog dugmeta u Zagrebu na Maksimiru, urednici su odredili imati uživo javljanje s tog koncerta. Kad je Severina snimila s grupom Let 3 videospot za pjesmu „Moja štikla“ prikazali su videospot. Kad je Gibonni snimio prvi videospot za pjesmu „Već je vrime da se pomirim sa svitom“ imao je premijeru u Dnevniku. No kad je Thompsonov koncert došao na red, dobio je minutu i šturu obavijet da se koncert održao, kako je bilo 40.000 (!?) ljudi i kako je na koncert reagirao direktor centra SW Efraim Zuroff sa svojim pismom Stjepanu Mesiću. Tako sam ja morao reagirati na ovakve kriterije koji samo pokazuju kako HTV baš i nije toliko javna televizija, barem što se tiče glazbenih kriterija Dnevnika .
Mladi (antifašistički) provokatori
Uvijek kad se pojave neki „biseri“ koji prozivaju Thompsona zbog razno-raznih gluposti kao što je navodni njegov fašizam, onda se moja malenkost potrudi pa pronađe odgovarajući tekst, dio intervjua. Tako sam napravio i ovaj put te pronašao ovo:
„To su neki čudni ljudi, provokatori. Smatram da ti ljudi ne bi trebali provocirati mene i moju publiku, trebali bi nas pustiti da se normalno razvijamo, ne vraćamo u prošlost, živimo u sadašnjosti i doprinosimo za bolju budućnost. Sve to vračanje natrag čine provokatori, ljudi koji su poslani da stvaraju zidove među generacijama. Činjenica je, a mnogi se mogu pomiriti s tim da je ova generacija stvorila državu na svojoj muci, krvi i znoju. To su činjenice i ne možemo pobjeći od njih. Ova generacija nije opterećena prošlošću. Ovdje je riječ o provokatorima koji mlađim generacijama prošlost trpaju kao problem. Smatram da su ljubav, vjera i domovina najveće životne vrjednote u svakom Hrvatu i bez toga bi čovjek bio siromašan. Zamislite, primjerice, Francuza ili Nijemca da ne voli svoju zemlju i ne ističe ju. Očito je da nekome smetaju vrjednote o kojima ja pjevam i cijelo vrijeme ih žele okarakterizirati kao ustaštvo i fašizam. To ne prihvaćam jer nije točno. S obzirom da napadi dolaze konstantno od istih ljudi, znamo o čemu se radi. Ovo je katolička zemlja, ponosan smo narod koji vjeruje u Boga, volimo svakog čovjeka i svoju domovinu. Mislim da smo najtolerantniji narod na svijetu. Cijelo vrijeme postoje pojednici koji su i medijski jaki, koji u hrvatskome narodu stalno traže fašizam. Ovdje nema fašizma, ovo je slobodna demokratska zemlja i ima svoje zakone. Svatko neka odgovara za svoje postupke. Zašto bih ja određivao što će netko nositi na mojim koncertima. Ti provokatori ne bi smjeli provocirati nego graditi zajedništvo i mladež a ne u njima tražiti fašiste i stvari kojih nema. Ako si Hrvat, mnogima si odmah i fašist. Vjerujem da je to polako izblijedjelo i da se oni lagano povlače. Čitam neki dan kako se pobunila omladina antifašista. Otkud sad ti? Tko su oni? Mislio sam da su antifašisti stariji ljudi?! Da bi se suprostavili hrvatskim domoljubima, mnogi traže fašiste u mladeži. Imali smo priliku vidjeti na HTV-u mlade ljude u Kumrovcu za Titov rođendan i na majicama su nosili natpis SFRJ. Što je sad to?! Ovo je Hrvatska, slobodna zemlja koju je ova generacija obranila i oslobodila. Mnogi se ne žele ili ne mogu pomiriti s činjenicom da Hrvatska nije stvorena na temeljima antifašizma nego na krvi i muci ove generacije.Antifašisti su stvorili Jugoslaviju a znamo što im je donijela. Zbog onoga što je nama donijela, mi smo ju srušili. Budu li stvarali novu Jugoslaviju, srušit ćemo i nju. To je ono što sam rekao i ono što ću uvijek reći. Cijelo vrijeme mnogi rade na tome da me se provocira. ...Niti sam poltičar, niti imam stranku ili udrugu...kao glazbenik i pojedinac sve što kažem proizlazi iz osobnog stava i imam pravo na svoje mišljenje. Ne predstavljam nikakvu udrugu, organizaciju ni političku stranku i sve što kažem moje je mišljenje na koje imam pravo. Zar bih se trebao popeti na binu i praviti da sam netko drugi? Nisam takav i ne želim biti, i zbog sebe i svih onih koji su se borili za našu Hrvatsku. “
utorak, 16.09.2008.
Osvrt na Maksimir 2007 (2.dio)
No postoji i drukčija reakcija i to ona koja vapi za zabrnom koncerata Marka Perkovića Thompsona, reakcija iz Jeruzalema, iz centra Simon Wiesenthal.
Direktor centra SW Efraim Zuroff i pismu Mesiću od njega traži zabranu koncerata poput Thompsona na kojima se slavi fašizam i rasizam. „Prema hrvatskim medijima, koncert se pretvorio u masovnu fašističku demonstraciju u kojoj su deseci tisuća ljudi uzvikivali ustaški pozdrav 'Za dom spremni'. Osim toga velik broj sudionika, nosio je ustaške uniforme i simbole“, stoji u Zuroffovu pismu. Zuroff također izražava zabrinutost zbog toga što su na koncertu bili visoki hrvatski dužnosnici, saborski zastupnici, kao i ministar znanosti, obrazovanja i sporta. „Pod tim okolnostima, smatram da je došlo vrijeme da se zabrane koncerti onih koji pjevaju nostalgične pjesme o Jasenovcu i potiču isticanje ustaških simbola“, dodaje Zuroff napominjući da se time huška protiv svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj. „Vjerujem da bi, samo kada bi netko s vašim ugledom i izraženom antifašističkom reputacijom poveo borbu protiv tog ružnog vala obnovljenog fašizma,moglo biti spriječeno da taj izvanredno opasni novi trend zahvati cijelu Hrvatsku“ stoji na kraju Zuroffova pisma hrvatskom predsjedniku .
Evo dva različita stava i mišljenja. Prvo je osobe koja je bila na koncertu a drugo osobe koja nije bila ni u Hrvatskoj za vrijeme koncerta. Mislim da ne treba posebno biti pametan pa utvrditi koji je članak bliže istini.
Osvrt na Maksimir 2007 (1.dio)
Samo dan nakon koncerta već je počela rasprava kakav je bio koncert, koliko je bilo crnih majica (očito se i modni trend kritizira), koliko je bilo osoba sa ustaškim simbolima, a bilo ih je malo i slične zanimljivosti. No ja za ovaj dio o osvrtu sam citirao naglasak Jure Ilića, izvršnog urednika priloga Ritam u Večernjem listu :
„Dođi, vidi i poslušaj pa onda kritiziraj!- napisano je u nekom postu u jednom od brojnih blogova što se ovih dana bave Markom Perkovićem Thompsonom u kojima se prolijeva žuč oko njegova lika i djela. Nešto je sigurno pobrkano jer se argumentacija uglavnom svodi na političku, dakle, lijevo i desno, crveno i crno, a tema nije politika nego glazba. Nedavno su Nijemci preveli Thompsonove stihove i zaključili kako je riječ o lijepoj domoljubnoj poeziji. Tako se dogodio paradoks, kao u emisijama Gorana Milića u kojima nam stranci drže lekcije o čistoj vodi, predivnoj prirodi i općenito o Lijepoj Našoj kao da smo mi sami slijepi i gluhi na vlastite vrednote.Thompson, je dakle, pjevač a ne političar. Za njega bi trebala vrijediti pravila kao npr. za Arsena Dedića, Magazin ili Majke, ali dio se medijske javnosti zdušno trudi u njemu prepoznavati samo i jedino politiku. Koncert u Maksimiru bio je prilika vidjeti tko doista voli Thompsonovu glazbu. Pretežno su to bile kompletne obitelji, roditelji s djecom, bake, djedovi i unuci zajedno, po definiciji najbolja publika na svijetu. Savršena velika scena, rijetko viđena i u svjetskim okvirima, rockerski izričaj i instrumentarij, uz nekoliko ponajboljih domaćih rock-glazbenika, neogotička vizualizacija i domoljubna poezija-sve je to amalgam za koji se može reći sve osim da je- fašizam. Jer, Thompson se u svojim pjesmama zalaže najviše za Boga, domovinu i obitelj. A to su, što god tko mislio-najveće moralne vrijednosti. Ne samo u Hrvatskoj.
Osobni osvrt na Maksimir 2007
Trebala je to biti subota. No Bog je odlučio da to bude dan Gospodnji. Nakon subotnje oluje u Zagrebu se razvedrilo. Na istočnoj tribini puhao je lagani povjetarac koji je učinio atmosferu još ugodnijom. Preko 50.000 ljudi ispunilo je Maksimir. Do mene je bio stariji bračni par u mirovini, oko mene djeca i mladež. Od 3 do 73 godine, zastupljena najšira populacija. To je Thompsonova publika, ona publika koja je uvijek na njegovim koncertima dostojanstvena, koja ni ovaj put nije napravila niti jedan incident, policija je imala malo posla. Ona publika koja je ponosna i svoja na svome. Ona publika koja zna slaviti ljubav prema Bogu, prema domovini i obitelji. No isto tako tu publiku stalno se optužuje da je puna mržnje, primitivna masa, obojena sva u „crno“. Zanimljivo negdje na zapadu, gdje je sve tako kulturno i idilično po nekima, ni titula prvaka u nogometu nije se mogla slaviti u miru i bez nereda.
Thompsonov koncert je postavio stanadrde u tehničkom pogledu. Vizualni efekti su bili na najvećoj mogućoj razini i pratili su bend i njihove virtuozne dionice na instrumentima. Posebno je dojmljiv uvod u pjesmu „Početak“ koji se ponovio i samom kraju koncerta. Sve je bilo na najvećem nivou. Pravi spektakl, za oči i uši. No znate što me najviše veseli...“...Mislim da jesam i nastojat ću da toga bude još, jer nisam iscrpio sve teme. Ne želim završiti s ovim albumom. Ovo sve skupa ima smisla.“ (Veritas, lipanj 2007.g) Tako je u dva mjeseca na njegov turneji bilo preko 100.000 ljudi. To je za svaku pohvalu.
ponedjeljak, 15.09.2008.
Thompsonov svjetonazor: Konačni pogled
Kako bi što bolje upoznali Marka i njegov život potrebno je čitati. Čitati njegove izjave, pogotovo one koje izađu u manje komercijalnim listovima koji daju naglasak na osobi a ne na senzacionalizmu. Tako sam ovom prilikom odlučio u ovu knjigu pohraniti i izvatke iz njegovog intervjua koji je dao za „Veritas“ (glasnik Sv. Antuna Padovanskog).Intervju je vodio glavni urednik „Veritasa“ fra Ivan Bradarić. Na početku Marko sebe predstavlja ovako: „Ja uvijek volim reći da sam običan čovjek, rođen i odgojen u Dalmatinskoj Zagori, u Čavoglavama. Sretan sam što su moji korijeni tamo. A tko sam ja zapravo najbolje mogu reći moje pjesme. Sve one imaju veze s mojim životnim iskustvom, mojim stavovima, i željama koje bih volio da se ostvare.“ Isto tako Marko govori o temeljima koje je dobio u obitelji: „Ja sam rođen u katoličkoj obitelji. Živio sam i odgojen u takvoj sredini i obitelji gdje nas se odmalena učilo da poštujemo tuđe, da prihaćamo i ljubimo Boga i bližnjeg“. Nakon toga Marko definira što je za njega glazba i kako je koristi te koje su deformacije u glazbenom svijetu: „Glazba je sredstvo za izražavanje ljubavi. Njome ja izražavam ljubav prema vjeri, prema Bogu, prema čovjeku, obitelji. Njome čovjek progovara drugome. Ja sam uvijek svoje emocije prenosio preko glazbe. Svatko ima svoj životni stav, cilj. Ja se držim toga da su tri najveće vrijednosti u svakom čovjeku, ma tko god on bio i gdje god živio a to su: ljubav prema Bogu, ljubav prema domovini i ljubav prema obitelji. Ove teme bude u meni osjećaj pripadnosti i povezanosti...Ja osobno ne mogu razumjeti da veličanje mržnje i nemorala može biti nešto što se drugima nudi kao vrijednost. Ja se od toga distanciram i koji put se i sam osjećam ugroženim.“ A evo kako Marko govori o svim tim silnim napadima na njegov javni život: „Najkraće bi se moglo reći ovako: mnogi nisu htjeli Hrvatsku, mnogi bi htjeli ponovno Jugoslaviju, a mnogi danas ne znaju što bi s ovom Hrvatskom. Ja sam bio hrvatski branitelj, a nakon rata sam počeo pjevati o našim vrjednotama koje smo gradili stoljećima, a sve one uvijek naginju na domoljublje. Onda će biti da ja njima smetam kao takav, kao takva javna osoba koja progovara o tome. Tako im ja, i svi slični meni smetaju.“ Zanimljivo kako su mu mnogi isto tako prigovarali kako ima novce, kako na domoljublju zarađuje pa je lako njemu u životu, no Marko drukčije odgovara fra Ivanu Bradariću: „Moja sreća nije vezana uz novce. Ja ne govorim o toj sreći. Ja imam obitelj koju volim. Živim obiteljski život.Stvaram glazbu i šaljem poruke kroz glazbu, koju ljudi prihavćaju. Na jedan način oni zajedno sa mnom veličaju te vrjednote.“ Na kraju ovog mog izvatka iz intervjua kako bi zaokružili Thompsonov svjetonazor izabrao sam dio gdje govori o mladima i njihovom životnom putu te opasnostima na tom putu: „Mislim da su mladi danas izgubljeni u mnoštvu ponuda. Oni traže istinu. Nudi im se svašta , a oni osjećaju da to nije pravi put.Zato i ja nastojim odgovoriti na ta njihova traženja. Istina je Bog, koji im daje da razlikuju što je dobro a što loše. Istina je Isus. Put do te istine pokazujete i vi svećenici kroz propovijedi, sakramente. Nije lako mladim ljudima. No ja ipak mislim da naša hrvatska mladež nije jako izgubljena, jer to vidim na mojim koncertima gdje je većina mladih. I oni čeznu za Bogom, osjećaju da je to pravi put.“
Ujedinjenje 2007
Na derbiju koji se odigrao prošlu subotu između Hajduka i Dinama, Thompson je napravio hvalevrijedan potez koji nitko nije očekivao, bar nije bila praksa do sada. Naime prije početka utakmice, kad je počela pjesma „Lijepa li si“, pozvao je kapetane Hajduka i Dinama te su zagrljeni pjevali, po mnogima, neslužbenu himnu RH. Ovakav potez još je jedan udarac antagonizmu sjevera i juga Hrvatske i potez je koji se od Marka očekivao, jer upravo na njegovim koncertima nije bitno iz kojeg dijela si Hrvatske ili svijeta. Ne sumnjivo da Marko mora kroz javne istupe još više propagirati zajedništvo jer nas nema puno i nije dobro da se dijelimo a kamoli da zbog toga imamo sukobe na stadionu i izvan njega.
subota, 13.09.2008.
Urbano ili ne, pitanje je sad?!
Ovaj put govorim o jednoj stvarnosti, koja se dogodila na umjetan način. Radi se o podjeli na urbano(pop-rock) ili manje urbano (pop-zabavno).Dakle ovdje nije riječ o tome da razgraničimo žanrove (pop-rock vs.pop zabavno) koje prepoznajemo u pjesmama, već o podjeli na kvalitetnu ili nekvalitetnu glazbu. U pravilu, kod glazbenih kritičara i urednika, ono što je urbano je odlično a ono što je manje urbano (da ne kažemo „seljački“) ne valja. Tako je Thompson sa ovim svojim novim albumu svrstan, po većini gl.kritičara i urednika) u pop-zabavnu glazbu. Očito ili nisu slušali album ili su iz nekog samo njima znanog interesa svrstali ga tamo gdje ne pripada. No pođimo redom:
a)
što je to urbana glazba? Ona koja se sluša u gradu? Pa Thompson će imati koncert u metropoli na Maksimiru. Imao je 2002.g velebni koncert na Poljudu.Upravo u dva najveća urbana centra u Hrvatskoj. Ona koja se snima i producira u gradu? Thompson je svoja zadnja dva albuma producirao i snimio u Zagrebu. Ona glazba koja mora sadržavati instrumente jednog pop-rock benda? Thompson ima u svom sve što je potrebno za jedan pravi rock bend. Ona glazba u kojoj najmanje pjevač mora živjeti u gradskoj sredini? Thompson i njegov bend žive u Zagrebu, odnosno Splitu. Ona glazba u kojoj najmanje jedan član mora imati iskustvo sviranja u rock-bendu u svojoj karijeri? Thompsonov gitarist je Damir Lipošek Kex koji je svirao u Parnom Valjku. Ona glazba koja se sluša samo u gradu? Thompsonova glazbena produkcija se sluša u cijeloj RH, te u dijaspori.
b)
Upravo takva podjela vidljiva je na dodjeli glazbene nagrade Porin (za koju glasuje 500 osoba koje nisu u stanju sve preslušati ili ne žele sve preslušati) pa uvijek iste osobe dobivaju Porine, većinom iz te umjetno urbane podjele.
c)
Ako album „Bilo jednom u Hrvatskoj“ nije pop-rock album sa primjesama etno elemenata („Moj dida i ja“, „Kletva kralja Zvonimira“), ako on nema urbani zvuk kako vole govoriti npr. za grupu Let 3 onda se tu radi o namjernoj diskriminaciji koja rezultira činjenicom kako će se glazbeni kritičari i urednici odnositi prema njemu. A to je većinom s prigovorima ili šutnjom.
Netko tko ne želi nekog prihvatiti vrlo lako i brzo će se od njega ograditi i naći mu manu zbog koje nije poželjan. Tako je u ovom slučaju, Thompsonu nikad struka neće priznati njegov neosporni talent, uvijek će biti nešto što smeta, čak i po pitanju svjetonazora. Sjetimo se samo što je rekao njegov kolega na estradi Mile Kekin kad je gostovao u emisiji „Nedjeljom u 2“: „Thompsonova glazba potiče najniže strasti“. I sad bi se mogli zapitati kakve uzvišene strasti potiče njihova pjesma „Bubašvabe“ i činjenica da im je Ožujsko pivo sponzor turneje? No dobro to je neka druga priča. Na ovom pitanju smo vidjeli kako se stvari mogu izokrenuti, mogli bismo slobodno reći izobličiti. Glazba je stvar ukusa, ne postoji pravo na neukus (kako tvrdi jedan glazbeni kritičar), postoji samo pravo na poštivanje prava druge osobe na izbor glazbe koju želi slušati. Umjetna podjela gdje je Thompson svrstan u pop-zabavnu glazbu stvorila je samo alibi gl.urednicima i kritičarima za ignoriranje Thompsonovog glabenog pravca, no uz sve te silne pokušaje njegova popularnost ipak je u stalnom porastu. A koliko su umjetni dokazuje i činjenica da im je američka narodna glazba (country) urbanog zvuka za njihove uši. Pametnome dosta.
Nepravda na balkanski način (3.dio)
Dva dana prije koncerta u Sarajevu organizator je odlučio odgoditi koncert do jeseni, iako je bio rasprodan. Organizator nije mogao preuzeti preveliki rizik zbog prijetnji koje su svakodnevno dobivali. Sve više što je koncert bio bliže. Što dokazuje ova odgoda koncerta? Dokazuje to kako Sarajevo sve više gubi onu multikulturalnu crtu koju je imao, pa čak i za vrijeme rata. Dokazuje jedan totalno nedemokratičan način pregovora i prigovora. Prijetit svatko može, pogotovo anonimno i bez argumenata. I postavlja se pitanje tko tu sad progovara jezikom mržnje i netolerancije?! Thompson? Zaista ovdje se radi o balkanskom primitivizmu i nepravdi. Thompson je za Večernji list izjavio: „Organizatori su me posljedna dva dana stalno zvali i govorili mi kako je stanje u Sarajevu neizdrživo. Stizale su im prijetnje sa svih strana a institucije koje su trebale biti tehnička podrška, sprječavale su ga do posljednjeg trenutka. Ustrajao sam u organizatora da ne odgađaju koncert, nego da ga održe. No u utorak u kasnim poslijepodnevnim satima odlučili su da se koncert odgađa jer nisu mogli garantirat sigurnost publike a razne udruge i pojedinci prijetili su da će se fizički sukobiti s ljudima koji budu došli na koncert. Osjećam veliku nepravdu na koju sam navikao i koja me prati cijelu karijeru. Međutim, dosad je uvijek pravda pobjeđivala pa će tako biti i sada. Žao mi je ljudi koji su htjeli doći u Zetru, poslušati moj nastup i pomoći gradnji doma za siromašne studente. Živio sam u uvjerenju da je Sarajevo ono što je nekad bilo- otvoren grad, multinacionalna sredina, u kojoj svi vole svoje a poštuju tuđe. Doživljavao sam ga kao grad koji ima dušu i grad iz kojeg je ponikla estradna elita. No prevario sam se jer tu je danas na djelu uskogrudnost i netolerancija prema drugima. Atmosfera linča može se samo stvoriti na području koje je pogodno za to, a Sarajevo je to time dokazalo.“
Možemo se samo nadati kako će se klima mržnje i linča do jeseni promijeniti, kako će uvidjeti pogrešku. Možda im u tome pomogne koncert koji će se za mjesec dana održati u Maksimiru, punom stadionu koji će tako izraziti dobrodošlicu Thompsonu. Thompson bi tad bio prvi pjevač u povijesti koji bi napunio Poljud i Maksimir. U tome vidim jaku simboliku onog što on zagovara, a to je ljubav prema domovini bez obzira bio sa sjevera ili juga. U tome je njegova prednost i njegova snaga. Pa o Maksmiru Thompson kaže: „Pripreme za taj koncert teku prema planu a u produkcijskom smislu bit će to nešto neviđeno u Hrvatskoj. Mnogo bolji i dojmljiviji od velikog koncerta na Poljudu.“ Kad je Thompson u pitanju uopće u to ne sumnjamo, na obostrano zadovoljstvo.
srijeda, 03.09.2008.
Analiza problema u javnosti (4)
d) Koncertna događanja- što se to događa na Thompsonovim koncertima?! Mržnja i neredi!? Nasilje??? Ksenofobne poruke? Ovo sve nabrojano ne odgovara onome što se događa na Thompsonovim koncertima. Većina ovih hipoteza je izmišljena od strane medija i osoba koji nisu bili na koncertu ili ako su bili izmišljaju razne „incidentne“ situacije. Dovoljno se prisjetiti podataka prošle turneje „E,moj narode“ koju je posjetilo 250.000 ljudi i nije bilo nikakvih problema. S obzirom da sam osobno bio na pet koncerata od 2002. do 2006.g svjedočim kako se radi o zajedništvu, dostojanstvenoj atmosferi, domoljublju, radosti i osjećaju pripadnosti ovoj državi za koju su se branitelji iz cijele Hrvatske borili. Na koncertima su obitelji, stariji ljudi, invalidi rada ili iz Domovinskog rata, radnici, intelektualci...Na koncertima nema antagonizma sjever-jug, te su česti slučajevi sklapanja trajnih prijateljstava osoba iz Hrvatske ali i dijaspore, ovisno gdje održava koncert. Opisana situacija nastavila se u novoj svjetskoj turneji „Bilo jednom u Hrvatskoj“ gdje je do sad (svibanj 2007.) bilo preko 32.000 tisuće ljudi u 6 gradova i bez ikakvih problema. To je ona prava istina o koncertnim događanjima.
„Na moje koncerte dolaze mahom cijele obitelji i atmosfera je uvijek bila dostojanstvena. Nikada nikakvog incidenta nije bilo na mojim koncertima.“...
Analiza problema u javnosti (3)
c) Ustaška ikonografija- Zar će Thompson određivati kako će se mali postotak osoba ponašati i odijevati, te dolaziti na njegove koncerte? On nikad nije podržavao takvu ikonografiju na koncertima.
„Što se ikonografije tiče, često sam s pozornice grmio i pozivao da svi koji imaju potrebu nositi koji imaju potrebu nositi vojnička obilježja, nose obilježja hrvatske pobjedničke vojske iz Domovinskog rata.To uvijek ističem, a opet, ponavljam, ne mogu određivati što ljudi nose. Uostalom ako je tu nešto protuzakonito postoje službe koje su odgovorne baviti se time.“
