Kako bi što bolje upoznali Marka i njegov život potrebno je čitati. Čitati njegove izjave, pogotovo one koje izađu u manje komercijalnim listovima koji daju naglasak na osobi a ne na senzacionalizmu. Tako sam ovom prilikom odlučio u ovu knjigu pohraniti i izvatke iz njegovog intervjua koji je dao za „Veritas“ (glasnik Sv. Antuna Padovanskog).Intervju je vodio glavni urednik „Veritasa“ fra Ivan Bradarić. Na početku Marko sebe predstavlja ovako: „Ja uvijek volim reći da sam običan čovjek, rođen i odgojen u Dalmatinskoj Zagori, u Čavoglavama. Sretan sam što su moji korijeni tamo. A tko sam ja zapravo najbolje mogu reći moje pjesme. Sve one imaju veze s mojim životnim iskustvom, mojim stavovima, i željama koje bih volio da se ostvare.“ Isto tako Marko govori o temeljima koje je dobio u obitelji: „Ja sam rođen u katoličkoj obitelji. Živio sam i odgojen u takvoj sredini i obitelji gdje nas se odmalena učilo da poštujemo tuđe, da prihaćamo i ljubimo Boga i bližnjeg“. Nakon toga Marko definira što je za njega glazba i kako je koristi te koje su deformacije u glazbenom svijetu: „Glazba je sredstvo za izražavanje ljubavi. Njome ja izražavam ljubav prema vjeri, prema Bogu, prema čovjeku, obitelji. Njome čovjek progovara drugome. Ja sam uvijek svoje emocije prenosio preko glazbe. Svatko ima svoj životni stav, cilj. Ja se držim toga da su tri najveće vrijednosti u svakom čovjeku, ma tko god on bio i gdje god živio a to su: ljubav prema Bogu, ljubav prema domovini i ljubav prema obitelji. Ove teme bude u meni osjećaj pripadnosti i povezanosti...Ja osobno ne mogu razumjeti da veličanje mržnje i nemorala može biti nešto što se drugima nudi kao vrijednost. Ja se od toga distanciram i koji put se i sam osjećam ugroženim.“ A evo kako Marko govori o svim tim silnim napadima na njegov javni život: „Najkraće bi se moglo reći ovako: mnogi nisu htjeli Hrvatsku, mnogi bi htjeli ponovno Jugoslaviju, a mnogi danas ne znaju što bi s ovom Hrvatskom. Ja sam bio hrvatski branitelj, a nakon rata sam počeo pjevati o našim vrjednotama koje smo gradili stoljećima, a sve one uvijek naginju na domoljublje. Onda će biti da ja njima smetam kao takav, kao takva javna osoba koja progovara o tome. Tako im ja, i svi slični meni smetaju.“ Zanimljivo kako su mu mnogi isto tako prigovarali kako ima novce, kako na domoljublju zarađuje pa je lako njemu u životu, no Marko drukčije odgovara fra Ivanu Bradariću: „Moja sreća nije vezana uz novce. Ja ne govorim o toj sreći. Ja imam obitelj koju volim. Živim obiteljski život.Stvaram glazbu i šaljem poruke kroz glazbu, koju ljudi prihavćaju. Na jedan način oni zajedno sa mnom veličaju te vrjednote.“ Na kraju ovog mog izvatka iz intervjua kako bi zaokružili Thompsonov svjetonazor izabrao sam dio gdje govori o mladima i njihovom životnom putu te opasnostima na tom putu: „Mislim da su mladi danas izgubljeni u mnoštvu ponuda. Oni traže istinu. Nudi im se svašta , a oni osjećaju da to nije pravi put.Zato i ja nastojim odgovoriti na ta njihova traženja. Istina je Bog, koji im daje da razlikuju što je dobro a što loše. Istina je Isus. Put do te istine pokazujete i vi svećenici kroz propovijedi, sakramente. Nije lako mladim ljudima. No ja ipak mislim da naša hrvatska mladež nije jako izgubljena, jer to vidim na mojim koncertima gdje je većina mladih. I oni čeznu za Bogom, osjećaju da je to pravi put.“
Post je objavljen 15.09.2008. u 22:40 sati.