utorak, 16.09.2008.
Osobni osvrt na Maksimir 2007
Trebala je to biti subota. No Bog je odlučio da to bude dan Gospodnji. Nakon subotnje oluje u Zagrebu se razvedrilo. Na istočnoj tribini puhao je lagani povjetarac koji je učinio atmosferu još ugodnijom. Preko 50.000 ljudi ispunilo je Maksimir. Do mene je bio stariji bračni par u mirovini, oko mene djeca i mladež. Od 3 do 73 godine, zastupljena najšira populacija. To je Thompsonova publika, ona publika koja je uvijek na njegovim koncertima dostojanstvena, koja ni ovaj put nije napravila niti jedan incident, policija je imala malo posla. Ona publika koja je ponosna i svoja na svome. Ona publika koja zna slaviti ljubav prema Bogu, prema domovini i obitelji. No isto tako tu publiku stalno se optužuje da je puna mržnje, primitivna masa, obojena sva u „crno“. Zanimljivo negdje na zapadu, gdje je sve tako kulturno i idilično po nekima, ni titula prvaka u nogometu nije se mogla slaviti u miru i bez nereda.
Thompsonov koncert je postavio stanadrde u tehničkom pogledu. Vizualni efekti su bili na najvećoj mogućoj razini i pratili su bend i njihove virtuozne dionice na instrumentima. Posebno je dojmljiv uvod u pjesmu „Početak“ koji se ponovio i samom kraju koncerta. Sve je bilo na najvećem nivou. Pravi spektakl, za oči i uši. No znate što me najviše veseli...“...Mislim da jesam i nastojat ću da toga bude još, jer nisam iscrpio sve teme. Ne želim završiti s ovim albumom. Ovo sve skupa ima smisla.“ (Veritas, lipanj 2007.g) Tako je u dva mjeseca na njegov turneji bilo preko 100.000 ljudi. To je za svaku pohvalu.
