utorak, 18.12.2007.
Nacionalist
Zasigurno sam toliko puta čuo stalnu frazu kako je on «nacionalista» i kako to nije dobro. Evo mog konačnog objašnjenja iza kojeg stojim. Naime zamislite da završite fakultet i netko vam počne osporavati vaš trud, vaše stečeno znanje, vi biste po nekakvoj logici ustali u obranu vaše diplome. E, pa Thompsonov «diplomski rad» je Hrvatska, on kao branitelj, sudjelovao je u stvaranju Lijepe Naše i ne želi da se po njoj «iživljavaju» razni političari, svi oni koji nisu željeli slobodnu i neovisnu Hrvatsku. U tome je čitava bit toga što je on «nacionalista». Ako je tako onda i moja malenkost potpisuje tu tvrdnju jer nema ljepše biti nacionalista po gore navedenom objašnjenju!
Politika i glazba
Još jedan u nizu bezumnih napada je taj da je u njegovom okružju previše politike i da se on bavi politikom. Njegov album nije politički, mislim na album «E,moj narode», njegov je jedini program i jedina stranka koju on promovira jest Hrvatska , to što njegovi kritičari ne shvaćaju to je njihov problem s kojim se oni sami moraju suočiti. A što se tiče prisutnosti političara desne orijentacije na njegovim koncertima, e to je stvar izbora...da, izbora jer izbor je bio Gibonnia i Parnog Valjka pjevati za koaliciju na izborima 2000.g , izbor je bio predsjednika Mesića ugostiti na Pantovčak Balaševića itd...Je li to onda politika???. Evo što to on promovira:
Biti Hrvat
Jednu od najvećih nebuloza izrečenih na račun Thompsona zasigurno je ona o “pretjeranom hrvatstvu”...u stilu “Zašto on toliko ističe da je Hrvat i zašto na koncertima maše zastavom?” 1A što bi trebao? Zar se u vlastitoj zemlji za koju je i on gledao smrti u oči ne smije mahati ni zastavom? Zar ne smije biti domoljubni pjevač? Zar se mora sramiti to što jest? Ili se treba povući u mišju rupu kao što su to neki napravili 1991 pa su sad izašli iznenadivši se što nema više “bratstva i jedinstva” te su u Thompsonu pronašli dežurnog krivca. Kad prosječni Amerikanac objesi zastavu ispred svog doma onda je on domoljub, ne daj Bože da to radi Thompson ili netko drugi, onda je fašist! Eto, lakrdija da ne može biti veća. Mogu se sramiti samo oni koji mu to osporavaju, ma ne znaju oni što propuštaju u životu, kakav je osjećaj biti kao Thompson , makar na pet minuta u godini dana.
Ratne godine
1991.g. pobunjeni Srbi ne pristaju na oblik autonomije, ne pristaju na stvaranje Republike Hrvatske, žele Veliku Srbiju! Slobodan Milošević uz pomoć lokalnih srpskih pobunjenika , JNA i ostalih paravojnih četničkih postrojbi kreću u ostvarivanje svog “vekovnog sna”... No nije im sve išlo po planu, naime trebali su stvoriti Veliku Srbiju roku 14 dana, ali u Vukovaru traje tromjesečni otpor i tek u studenom 1991.g. ulaze u Vukovar ali ne napreduju dalje. Vratimo se dva mjeseca unatrag kad jedan od najjačih korpusa JNA, onaj kninski kreće u osvajanje Drniša , Šibenika i Splita, no samo osvajaju Drniš i tad... u malom mjestu Čavoglave postojala je obrana mjesta sa 16 ljudi koji su odlučili četnicima reći STOP!
U toj bojnoj postrojbi nazvanoj po mjestu bio je i Marko Perković koji je znao svirati u večernje sate da bi suborcima podigao moral i volju da četničko-srpske postrojbe nikad ne zauzmu izvor rijeke Čikole. I tako je Marko napisao “Bojnu Čavoglave”, te je uglazbio u nadi da će im to ostati kao uspomena na dane ponosa i slave. No ta pjesma je završila u playeru Radio Splita i zvijezda (čitaj: šahovnica:-) je rođena! Markova pjesma je postala jedan od važnih simbola obrane Hrvatske i pjesma je napisana na samom ratištu što je vrlo važno, ostavlja bolji i jači dojam. Ono “Thompson” Marko je dobio po nazivu oružja koje je u ratu zadužio.
Prvi dio
Dobro došli ljudi dobre volje u autorski rad moje malenkosti o Marku Perkoviću-Thompsonu, pjevaču koji već godinu dana konstantno privlači pozornost i gdje god se pojavi izazove “aferu”. Nema novina, dnevnih ili tjednih koje ga nisu spomenule, većinom u negativnom smislu, od Ferala do Nacionala i nazad preko Jutarnjeg lista i Hrvatskog Slova.
Zašto ovaj rad? Naime upoznao sam jako puno ljudi koji imaju negativan stav o njemu, a ne znaju bit, te se služe izjavama poput “Ja sam čula...” ili stilom “načula-... tamo negdje iza devet sela”. Ono što je bitno : GLAZBA JE STVAR UKUSA i tu se ja ne petljam, to je stvar izbora ali “pljuvati” po njemu bez ikakvih argumenata ili u krajnjem slučaju slabih argumenata, e to već nije u redu i to kod mene ne može proći. Ovaj rad objašnjava neke standardne optužbe na Thompsonov račun i ulazi u samu bit tih optužbi, te ih raskrinkava kao loš pokušaj da se jedan od rijetkih domoljubnih pjevača prikaže kao “ustaša” ili “fašista”.
