Dio raščlambe koju su na zahtjev Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Željka Žganjera u ožujku 1999. sastavili načelnik odjela krim policije u Šibeniku, Zdravko Sedlar i načelnik kriminalističke vojne polcije Uprave vojne policije iz Zagreba, satnik Ante Glavan
Zahvaljujući Hrvoslavu Paviću, dopisniku Novog lista iz Šibenika javnost je tek početkom 1999-e saznala da je HTV u veljači 1993. lažno izvijestila o granatiranju Šibenika. U izvidnim radnjama MORH-a i MUP-a pokrenutim nakon tog, ali i nekoliko mojih prethodnih napisa u Globusu o kriminalu u MORH-u na području Šibenika, Zadra i Splita 1992/93, nedvojbeno je utvrđeno da je spomenuto granatiranje režirano. Važno je naglasiti da su četnici nakon lažne vijesti HTV-a da je Šibenik granatiran, sutradan na grad podno Šubićevca ispalili prave "orkane".
Mario Barišić i Darko Milković su javno tvrdili da je granatiranje lažirano zbog izbora. Naime, predsjednik Tuđman tog je dana boravio u inozemstvu a članovi HDP-a koji su tada vladali dalmatinskim SIS-om i policijom i tjerali vojnike da glasaju za HDP (Nikola Štedul), procijenili su da će lažnim granatiranjem Šibenika pokazati da je Tuđman nesposoban, da nije u Hrvatskoj, a Šibenik trpi četničke napade. Tada su se održavali lokalni izbori i HDP nije ostvario značajniji uspjeh na području Dalmacije, ali je njihov predstavnik Tihomir Orešković, odnio pobjedu u Perušiću i postao načelnikom te ličke općine.
Odgovorni za režiju negirali su motiv koji su navodili Barišić i Milković, a Davor Škugor, tadašnji zapovjednik 113. brigade HV-a izjavio je istražiteljima, ali i u medijima da je on odobrio lažno granatiranje kako se građani Šibenika ne bi opustili. Silvana Menđušić, novinarka HTV-a koja je dezinformaciju objavila negirala je da je riječ o režiranoj informaciji. Bivšu novinarku HTV-a javno je podržala tadašnja predsjednica HND-a Jagoda Vukušić, aktualna veleposlanica RH u Norveškoj gdje Darko Milković traži politički azil.
»Svjedoci smo obračuna u koji se uvlači novinare a koji s novinarstvom i činjenicama nema nikakve veze«, ustvrdila je predsjednica Hrvatskog novinarskog društva Jagoda Vukušić. Njezin je zaključak da oni koji priznaju da su i sami nekad manipulirali ili pokušavali manipulirati novinarima, sada novinare prozivaju kao krivce.
Željko Garmaz, Vjesnik, 03. ožujka 1999.
Silvana Menđušić je u tom trenutku radila u EPH-u, a Jagoda Vukušić je ubrzo postala glasnogovornica Pavićeve kompanije.
Supruga Davora Škugora Neveka štrajkala je glađu zahtijevajući da se prestane pisati o tzv. šibenskoj aferi i blatiti njena muža, te da ju u to ime primi dr. Franjo Tuđman.
Evo i prijepisa zaključka vojno-policijske komisije koji pobija tvrdnje Jagode Vukušić, trenutno kandidatkinje predsjednika Stjepana Mesića za veleposlanicu u Australiji.
3. LAŽNO GRANATIRANJE GRADA ŠiBENIKA DANA 6. VELJAČE 1993. GODINE
Prema navodima iz tiska, Davor Škugor, tadašnji Zapovjednik 113. brigade HV-a i Tvrtko Pašalić, tadašnji načelnik SIS-a u Šibeniku, izdali su zapovjed pripadnicima Vojne policije, Mariju Barišić, Miloradu Paić, Šimi Panjkota i Vinku Barišić, da za potrebe HTV-a odnosno snimanja "četničkog napada na Šibenik", izvrše granatiranje grada Šibenika.
U svezi sa tim navodima, tijekom kriminalističke obrade obavljeni su razgovori sa Marijom Barišić, Šimom Panjkota, Vinkom Barišić, Davorom Pažanin, tadašnjim pomoćnikom načelnika za obavještajno-izvidničke poslove pri 113. brigadi HV-a, Borisom Zmijanović, tadašnjim djelatnikom IPD službe 113. brigade HV-a, Željkom Periša, načelnikom Županijskog centra za obavješčivanje, Tvrtkom Pašalić, Davorom Škugor te novinarskom ekipom HTV-a, novinarkom Silvanom Menđušić, snimateljem Vjeranom Fio i tehničarem Davorinom Slivarić te je pribavljena video snimka reportaže HTV-a o granatiranju, emitirana u središnjem Dnevniku, dana 6. veljače 1993. godine.
Na temelju obavljenih razgovora utvrđeno je da je Šime Panjkota dana 6. veljače 1993. godine, između 14,30 i 15,00 sati, postavio po dvije neispravne minobacačke mine call. 120mm na brda Smričnjak i Tanaja te ih pripremio za ručno aktiviranje. Mine na brdu Smričnjak aktivirao je on dok su mine na brdu Tanaja najvjerojatnije aktivirati Marijo Barišić i Milorad Paić.
Iz dobivenih iskaza gore navedenih osoba nije utvrđeno tko je idejni začetnik "granatiranja Šibenika" jer Šime Panjkota tvrdi da je zapovjed dobio od djelatnika 113. pukovnije IPD službe HV-a, Borisa Zmijanović, Zvone Zmazek i Edi Dželalija. .
Marijo Barišić navodi da mu je zapovjed Davora Škugor o lažnom granatiranju Šibenika prenio Milorad Paić te da je Tvrtko Pašalić od njega zahtjevao da pronađe dva pouzdana pripadnika Vojne policije jer lažno granatiranje treba biti snimljeno od strane HTV-a odnosno novinarske ekipe predvođene Silvanom Menđušić, sa kojom su on i Šime Panjkota odabrali lokaciju snimanja lažnog granatiranja. Mine na Tanaji aktivirao je Milorad Paić, a mine na Šmričnjaku Šime Panjkota.
Davor Pažanin, pomoćnik načelnika za obavještajno-izvidničke poslove 113. brigade HV-a navodi da je ideja potekla od novinarke HTV-a, Silvane Menđušić, uz odobrenje zamjenika zapovjednika 113. brigade HV-a, Davora Škugor.
Silvana Menđušić, kao i drugi članovi novinarske ekipe, negiraju da je postojao bilo kakav dogovor za snimanje reportaže o granatiranju te navode da nisu bili upoznati sa namjerom lažnog granatiranja Šibenika, a za snimke navode da su ih slučajno snimili obilazeći grad.
U obavijesnom razgovoru Tvrtko Pašalić je na ove okolnosti izjavio da za namjeru lažnog granatiranja Šibenika nije znao unaprijed, već je o tome dobio obavijest tek te večeri od Mihaela Budimir, tadašnjeg zapovjednika 72. bojne VP.
Boris Zmijanović prilikom razgovora izjavio je da ni na koji način nije povezan sa organiziranjem lažnog granatiranja Šibenika, a za samo granatiranje saznao je čuvši oglašavanje opće opasnosti. Isti dalje navodi da je od pokojnog Tomislava Matić, tada djelatnika SIS-a, Marija Barišić i Milorada Paić, čuo da su lažno granatiranje osmislili Tvrtko Pašalić i Davor Škugor.
Davor Škugor navodi da su mu ideju o lažnom granatiranju Šibenika iznijeli Boris Zmijanović, Joško Gović, djelatnik SIS-a, Davor Pažanin te neki ljudi iz HTV-a. Njihova ideja mu se svidjela obzirom na opuštenost građana Šibenika te je istu odobrio prethodno obavijestivši sve službe koje su to trebale znati.
Bivši SDP-ovci Mario Barišić i Darko Milković (o svemu ovome upoznali Ivicu Račana i kolegu blogera Davorka Vidovića) danas se bore za golu egzistenciju. Glasnogovornik HRT-a Krešimir Macan koji je minorizirao ulogu HTV-a u ovoj gnjusobi:
Glasogovornik HRT-a Krešimir Macan je ustvrdio da su tada, kao i tijekom cijelog rata, novinari HTV-a objavljivali službena izvješća. Osim toga, tijekom rata snimatelji su dokumentaristički bilježili sve događaje, a nisu imali nikakve druge ingerecije.
Jadranka Klisović, Vjesnik, 02. ožujka 1999.
postao je Račanov savjetnik za medije, pa izvršni direktor PR agencije Madison Consultinga, koja po T-Zombixu stoji iza distribucije video uratka "Kiro prosviro"
|