online

CTEBA

Sa obzirom da u skupstini Srbije ocigledno nedostaje mogucnost za razmisljanje javno im predlazem da usvoje dekleraciju o Srebrenici:

Deklaracija tu vojnu akciju vojske Republike Srpske određuje kao savezničku
antiterorističku akciju, zasnovanu na međunarodnom pravu. Osuđuju se svi pojedinačni zločini počinjeni u akciji oslobadjanje Srebrenice , ali se mora izraziti zabrinutost zbog činjenice što se u nekim haškim optužnicama Srebrenica kvalifikuje kao udružen zločinački poduhvat s ciljem etničkog čišćenja.

Ancien conseiller de Tudjman, Slaven Letica rejette cette hypotiche: «Il n'ira jamais a La Haye, car la logique du tribunal lui vaudrait cinquante ans de prison. Je le connais: il n'a pas commis ni ordonné» ce qu'on lui reproche. Hrvoje, l'étudiant en droit, s'insurge ŕ son tour: «Gotovina et d'autres ont défendu la patrie. Comment pourraient-ils ętre coupables de crimes de guerre?»

Međutim, nakon otkrića novinara Željka Peratovića, objavljenog u prošlom "Globusu", da su u unutarstranačkim, hadezeovskim frakcijskim borbama u Šibeniku tijekom izbora 1993. iskorištena doslovce sva nelegalna sredstva - zlouporaba vlasti, vojske, vojne policije, televizije, časne ratne tradicije, pa i zaplašivanje građana - više u ništa nisam siguran...

Naime, iz Globusova članka, javnog svjedočenja Smiljana Reljića i naknadnog službenog priopćenja MORH-a, bjelodane su barem dvije činjenice:

PRVO: da je ministar obrane Gojko Šušak početkom 1993. imenovao i u Šibenik poslao posebno istražno povjerenstvo sa zadatkom da istraži "sigurnosno stanje u 2. satniji 72. bojne Vojne policije", tj. da istraži jesu li u vojnom pritvoru "Kuline" doista mučeni zatočenici, kako je tvrdio Mario Barišić, tadašnji zapovjednik VP u Šibeniku. Članovi istražnog povjerenstva bili su:
dr. Miroslav Tuđman (voditelj povjerenstva, u to doba ravnatelj HIS-a), Drago Krpina, Mato Laušić, Miro Međimurec i Mirko Šundov.

Po svemu sudeći, članovi Povjerenstva napravili su potpuno pogrešnu prosudbu, jer su stali na stranu onih koji su, kako se danas čini, kršili odredbe Ženevskih konvencija o postupcima s ratnim i civilnim zatvorenicima, a prosudili su protiv onih koji su težili uspostavi zakona i etičkih postupaka pravne države. Članovi Povjerenstva su za "određenu samovolju" u vojnom pritvoru "Kuline" okrivili vojne policajace Marija Barišića i Milorada Pajića, preporučivši ministru Gojku Šušku da ih odmah smijeni s dužnosti, što je ovaj i učinio.

DRUGO: sam predsjednik Tuđman saznao je sve pojedinosti o "lažnom bombardiranju Šibenika" i nasilju nad zatvorenicima u pritvoru "Kuline" već 26. travnja 1993., kad je na razgovor primio smijenjene vojne policajce Marija Barišića i Milorada Pajića te Tomislava Matića (koji je, posredstvom Ankice Tuđman, dogovorio sastanak s Predsjednikom, a koji je poginuo prošle godine u, kako kaže Globusov novinar, "sumnjivoj prometnoj nesreći"). Njihovo usmeno svjedočenje davne 1993., navodno su, saslušali, uz predsjednika Republike, Mile Ćuk, Franjo Gregurić, Mario Nobilo i Tomislav Šutalo. Ključne činjenice iz svjedočenja "trojke" prošle su godine, u posebnom pismu upućenom predsjedniku Tuđmanu 30.3.1998., potvrdili Paško Bubalo, Josip Odak, Ante Đelalija i dr. Boris Zmijanović, a kao glasnogovornik cijele skupine, u javnosti se oglasio i Josip Juras, tadašnji pomočnik ministra obrane.

Dakle, iako je dobro poznavao sve pojedinosti oko "lažnog bombardiranja Šibenika", predsjednik Tuđman nije poduzeo ništa da se stvari razjasne i da se javnost o tome obavijesti. Kako je Hrvatska u to doba bila okupirana i pod stalnom ratnom opašnošću, njegova se odluka mogla opravdati: nužnošću zaštite nacionalnih interesa, tj. čuvanjem vojne i državne tajne.

Nakon toga, pa sve do danas, u njegovom razmišljanju prevladalo je, očito, uvjerenje kako treba javno prikriti sramotnog bombardiranja Šibenika kako bi se "sačuvalo (lažno) stranačko jedinstvo". Danas, kada je i Smiljan Reljić javno posvjedočio o istinitosti cijelog slučaja, a neizravno je priznao i da je cijeli slučaj bio dobro poznat predsjedniku Republike, oporbene stranke i cjelokupna javnost imaju puno pravo napokon doznati sve pojedinosti o zlopuporabama
vojske, tajnih službi, policije, vlasti, televizije, pa i časnog nasljeđa domovinskog rata u frakcijskim hadezeovskim obračunima. Naime, brzo organiziranje "pomirbenog" sastanka ključnih aktera šibenske afere, o kojem su dnevne novine već obavijestile javnost (u nedjelju 28.2.), ukazuju na nakanu vodstva HDZ-a da se cijeli slučaj ponovno zataška. A ako se to zataškavanje dopusti, oporbene stranke i građani mogu se u izbornoj godini svemu i svačemu nadati: prisluškivanju, uhođenju, lažnom "bombardiranju", nasilju,
demonizaciji, pa i - vojnom udaru.