ozbiljnozanimljivo?
subota, 24.02.2007.
Poruke Duhovne obnove
Ovo nije iz Boblije.
Nedavno sam odvezao u bolnicu svoga susjeda. Na stolu u čekaonici ispred laboratorija nalazili su se leci – pisane poruke Duhovne obnove Adventističke crkve. Uzeo sam tri poruke s naslovima:
- Isus uskrsnuće i život
- Isus dolazi uskoro i
- Zašto Bog ne odgovara na neke molitve
Prije svega pitam se čemu služe ovakve poruke? Što je motiviralo ljude koji su ih napisali da ih napišu? Jako mi sliče na promidžbene poruke odnosno reklame koje promiču često nekvalitetne proizvode i to običnim laganjem o njima.
U poruci pod naslovom 'Isus dolazi uskoro' navodi se kao jedan od znakova Isusova skorog dolaska citat iz Evanđelja po Mateju:“Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.“ Možda je pisce ovih poruka motivirao upravo taj citat. U želji da Kraljevstvo dođe što prije, treba propovijedati Radosnu vijest jer je rečeno u Evanđelju da će nakon takvog propovijedanja Radosne vijesti Isus ponovo doći.
Radosna vijest za nekoga će biti radosna a za neke neće. U istoj ovoj poruci piše:“Ne, izbavljenje se ne može još dugo odlagati! Spasenje vjernih Kristovih sljedbenika je osigurano.“ To dokazuje da će biti spašeni samo Kristovi vjerni sljedbenici. Ostali neće. Ovi ljudi doista vjeruju u svoje spasenje po Kristu i zato šalju poruke drugim ljudima neka se obrate u Kristu i postanu njegovi vjerni sljedbenici. Namjera im je dobra jer žele da se i drugi ljudi spase. Oni čvrsto vjeruju u takvo spasenje. Ali, što ako nisu u pravu i ako do takvog spasenja neće doći? Tada oni šire moguću neistinu (laž) što se protivi njihovim moralnim načelima.
U podnaslovu ove iste poruke stoji:“Niz Biblijskih proročanstava, starih i do 2.500 godina, svjedoče s najvećom uvjerljivošću da će Isus doći uskoro; skorije no što mnogi ljudi i pomišljaju!“ Svako proročanstvo od prije 2.500 godina je istinito jer je Isus već bio na Zemlji nakon vremena kada je proročanstvo napisano. Bio je na Zemlji pred 2.000 godina, dakle nakon napisanih proročanstava. Samo što On tada nije ljudima donio spasenje. Ljudi su ostali jednaki kao i prije njega: smrtni i griješni. Čak su i Njega osudili na smrt i raspeli na križ.
U drugoj poruci pod naslovom 'Isus uskrsnuće i život' piše:“Međutim, kad se ispunilo prorečeno vrijeme, došao je Čovjek koji je ovako govorio o sebi 'Ja sam Put, Istina i Život'. Zvao se Isus Krist, vječni Božji sin, koji je došao na Zemlju da obnovi tu prekinutu vezu.“ Prekinuta veza se tumači odlukom (grijehom) Eve ( i Adama) da radije prihvate plod sa drveta spoznaje dobra i zla umjesto da uživaju vječni plod s drveta života. A oba stabla su se nalazila u Edenu. Dakle Isus je prekinuo tu vezu i omogućio svojim sljedbenicima život vječni („Da život imaju. U izobilju da ga imaju.“) – život nakon fizičke smrti, pa čak i ponovni život već davno umrlih ali zaslužnih osoba da ponovo „ožive“ u Kraljevstvu nebeskom. To je ono u što vjeruju ljudi – autori ovih poruka.
Postavlja se logično pitanje, vrijedi li to spasenje odnosno oživljavanje u Božjem kraljevstvu za sve ljude rođene prije i nakon što je Isus boravio na Zemlji ili samo za one koji su živjeli i umrli nakon njegovog boravka? Oni koji su živjeli i umrli prije njegovoga boravka nisu mogli znati postupati po Isusovim učenjima i zakonima. Nisu poznavali Isusova učenja – živjeli su prema nekim drugačijim učenjima i zakonima. Čak i danas dvije trećine stanovništva Zemlje ne živi prema učenjima i zakonima koje je na Zemlju donio Isus Krist. Dvije trećine stanovništva (možda i više) živi prema učenjima i zakonima drugih religija ili prema ateizmu. Iz toga slijedi zaključak, da će (ukoliko su sljedbenici Isusa u pravu) dvije trećine ljudi ovog nam lijepog planeta Zemlje, biti podvrgnuto ništavilu – neće zadobiti život vječni.
Drugo pitanje, koje se može hipotetički postaviti jest:“Kakav bi čovjek bio danas, da kojim slučajem njegov davni (i prvi) predak nije odlučio ubrati i jesti plod sa stabla spoznaje dobra i zla? Biblija kaže da ga je Bog upozorio neka ne jede s toga stabla jer će tada umrijeti. Dakle, da nisu jeli ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, Eva i Adam bi još i danas živjeli u Edenu a čovječanstva ne bi bilo, osim onoliko osoba koliko bi Bog još eventualno stvorio. To je logičan zaključak, jer, ako ljudi ne bi umirali ne bi se ni rađali. Možemo reći da je Bog prve ljude stavio pred iskušenje da odluče o svojoj budućnosti. Nažalost bilo koju odluku donio, čovjek je unaprijed doveden u loš položaj: ili da bude smrtan, tj. da umire i iznova se rađa ili da nema života nego da živi vječno – usamljen kao neka vrsta Božje igačke. Čak da su mu ponuđene dvije različite opcije – jedna dobra a druga loša – on ne bi znao za koju se treba odlučiti jer u to vrijeme nije imao sposbnost razlikovanja dobra i zla.
Današnja čežnja čovjeka za vječnim životom je razumljiva jer ga ništavilo konačne smrti veoma plaši. Buditi u ljudima (možda lažnu) nadu da će spasenjem dobiti vječni život znači za njih lakše svladavanje straha od konačne smrti, od ništavila. To je dobro. Mislim da autori ovih poruka imaju upravo to na umu kao cilj i svrhu pisanja ovih poruka. Ali, istovremeno oni uz jedno dobro djelo (nuđenje nade), usađuju u ljude drugo loše djelo a to je strah od Isusa Krista jer on će spasiti samo svoje vjerne sljedbenike. To me jako podsjeća na sustav vladanja pomoću „mrkve i štapa“, poznat u političkom životu današnje civilizacije.
U poruci 'Isus dolazi uskoro!' piše da je naša prošlost ispisana u davnim proročanstvima još prije no što je ostvarena. To znači da su proroci ustvari proricali budućnost svijeta (koja je danas naša prošlost). Također se kaže da je davni raspored već davno napravljen. Ja se prisjećam mudre rečenice, koja kaže:“Budućnost ne postoji jer se još nije dogodila. Postoji sadašnjost kao trenutak i postoji prošlost kao ogledalo budućnosti.“
Dalje se navode znaci na nebu, za koje se danas zna da su bile sasvim normalne i razumljive prirodne svemirske pojave. Također, kao dokaz skorog dolaska Isusa, spominje se veliki rast kršćanskih misija, kao 'propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po svemu svijetu'. No, mi znamo da su te kršćanske misije rezultirale uništavanjem kultura i običaja i naroda među kojima su propovijedali Radosnu vijest. Propovijedajući svoju Radosnu vijest, misionari su uništili identitet mnogih naroda i plemena.
Zanimljivo je da porast znanja, tj. jačanje znanosti, poruka označuje kao jedan od znakova skorog dolaska Isusa riječima:“U posljednje vrijeme će ljudi istraživati i znanje će se umnožiti.“ Isto tako se kaže da „će mnogi tulumariti i bezakonje će rasti.“ Poruka ljudima, kako se treba plašiti povećanja znanja, koje će sa sobom nositi 'tulumarenje i bezakonje' trebala bi ljude preplašiti da ih Isus ne će uvesti u vječni život.
Svjetovnost je također jedna od znakova skorog dolaska Isusa. „Apostol Pavao kazao je da ljudi u posljednje dane neće biti „ljubitelji Boga“ i da će imati vanjski oblik pobožnosti.“ „Suremena znanost uklonila je Boga s ljudskog vidokruga. Tako čovjek mora smisao i sigurnost temeljiti na samom sebi.“: kaže se u poruci.
Što ako znanost dokaže istinitost svoga stajališta a vjerovanje u dolazak Isusa se pokaže kao varka?
Jedno se ipak mora priznati. Čovječanstvo zloupotrebljava znanost i poduzima aktivnosti kojima uništava i uništit će cjelokupan život na Zemlji. Dakle, čak nije potreban ni Isusov i Božji sud. Čovjek će suditi samom sebi ali i drugim živim stvorenjima na Zemlji.
U trećoj poruci 'Zašto Bog ne odgovara na neke molitve' govori se o tome da molitva nema učinka ako nije u skladu sa ovim zahtjevima: Vjerujte, Pokažite zahvalnost, Budite jedno s Bogom, Pokorite se njegovoj volji, Budite strpljivi, Ne gajite griješne želje, Molite u Isusovo ime. To je sedam uvjeta koje treba ispuniti kako bi molitva dospjela do Boga i on na nju reagirao. Ovo je doista dobro. Psiholozi i psihijatri bi o ovome mogli dati svoje stručno mišljenje a ja ću samo kazati: „Ako ovako postupate, autosugestijom ćete sami sebi pomoći.“ To je i Isus govorio: „Tvoja vjera te spasila.“
Vulgalizirat ću pojavu ovih poruka uspoređujući je s promidžbenim porukama za nekvalitetne artikle u trgovinama i trgovačkim lancima. Ne kupujte ono što se na veliko reklamira jer to nema kvalitetu. Da je ima, ne bi ga trebalo reklamirati.
Za kraj umjesto zaključka
Ne mogu dalje. Previše groznoga sam pročitao da bih mogao nastaviti čitati a da ne poludim. Pitam se, čitaju li ovu Bibliju svi oni koji su je kupili ili im se nalazi u sobnim regalima kao ukras i da se ponose time što je imaju. One koji je čitaju, ako je čitaju s razumijevanjem, žalim jer znam kako se osjećaju.
Neshvatljivo je da više od milijardu ljudi vjeruju u ovoga Boga, u njegovu dobrotu, njegovu pravednost, svemoćnost i žele stići u njegovo carstvo nakon smrti. Naravno, malo njih stvarno se pridržava njegovih zapovijedi i zakona. Ja ih ne krivim. Ni ja se ne pridržavam takvih nerazumnih zakona.
Neki dan jedna «vjernica» pri odlasku u crkvu na misu rekla mi je ovako:»Pomolit ću se Bogu i za tebe, da što prije ozdraviš.» Ja sam joj odgovorio:»Nemoj ti spominjati moje ime pred njim jer, koliko sam ja uvidio, on uzima k sebi one koje voli. Bolje za mene da me ne voli jer neće žuriti da me uzme k sebi.» Pri tomu sam mislio na riječi koje izgovara katolički svećenik prilikom pogreba:»Bog je odlučio našeg brata/sestru uzeti k sebi.» Koja glupost! «Svaka čast» toj Božjoj pravdi – uzeti dobrog i skratiti mu život a ostaviti zloga i produljiti mu život.
Da ne spominjem izmišljotinu o raju i paklu. Ako postoji pakao, tada Bog i Sotona rade isti posao samo svaki sa svojim smrtnicima. Mora da imaju sporazum kako će ih podijeliti.
Ne mogu više o ovim glupostima razmišljati.
Vjerojatno jedno vrijeme neću bogirati iz opravdanih razloga ili ću smanjiti učestalost pisanja. Lijepi pozdrav svima koji su ostavili traga na mojem blogu!
petak, 23.02.2007.
Jahve prebiva posred Izraela i ratovi
„A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište. Mojsije nije mogao ući u Šator sastanka zbog oblaka koji je na njemu stajao i slave Jahvine koja je ispunjavala Prebivalište. Sve vrijeme njihova putovanja, kada god bi se oblak digao s Prebivališta, Izraelci bi krenuli; ali ako se oblak ne bi digao, ni oni ne bi na put polazili sve do dana dok se ne bi digao…….“
Svi zapisi o Prebivalištu odišu tajnovitošću i posebnim postupcima oko same izgradnje Prebivališta ali i oko njegove upotrebe od strane Boga. Doima se kao opis suvremene tehnike i tehnologije od strane nekog laika, nekoga nedoraslog toj tehnici i tehnologiji.
Takvih opisa ima i u drugim religijama, što je posebno proučavao i opisivao Deniken. On dolazi do zaključka da su bogovi ustvari svemirci, inteligentna bića iz svemira. Ja tako daleko ne bih išao u tvrdnjama, ali sam sklon takvom vjerovanju. Istinita izreka kaže:»Vjerovanje počinje tamo gdje prestaje znanje.»
Pobjeda kod Horme
„Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi:»Ako u moje ruke izručiš ovaj narod, potpuno ću uništiti njegove gradove.» Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove «heremom» uništi…..“
Počinju ratovi Izraelaca za osvajanje obećane zemlje. Bog im u tim ratovima obilato pomaže. Uništenja ljudi, žena, djece i njihove imovine su strašna. Izraelci ubijaju i uništavaju sve na što naiđu uz blagoslov i pomoć Boga, Jahve. Je su li Izraelci i Bog bili svjesni razlike dobra i zla kada su činili takva zla?
Pobjeda nad Amorejcima
„…… Izrael zauzme sve one gradove, i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima…….“
Pobjeda nad Ogom
„Jahve reče Mojsiju:»Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hešbonu.»
I potukoše ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne uteče. Potom zaposjedoše njegovu zemlju……“
Ovo je samo još jedan u nizu groznih ratnih pohoda Izraelaca u kojemu također ne ostavljaju nikoga na životu. Danas bi im sudili zbog genocida i zločina protiv čovječnosti. Sudili bi im isti ljudi koji se još uvijek drže Biblije i nauka kršćanske crkve. Kako kršćanska crkva može obuhvaćati jednu šestinu ukupnog čovječanstva na Zemlji uz ovakav grozna nauk?
Sveti rat protiv Midjanaca
„Jahve reče Mojsiju:»Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima, a poslije toga pridružit ćeš se svojim precima.»“
Bog daje odriješene ruke Mojsiju da iskali svoju osvetu nad Midjancima. Osvetu zbog čega? Ili mu je to nagrada od Boga prije nego se «pridruži svojim precima», dok ne umre. Iz ovoga se može zaključiti da je Mojsije bio izvršitelj Božjih zločinačkih nauma i Bog mu na kraju njegovoga života daje mogućnost da se samovoljno ponaša osvećujući se Midjancima.
„Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju, i pobiju sve muškarce….. Odvedu tada Izraelci u ropstvo midjanske žene s njihovom djecom, i svu njihovu stoku, sitnu i krupnu, i zaplijene sve njihovo blago. Ognjem spale sve gradove njihove u kojima su živjeli i sva njihova naselja, a sve njihovo uzmu za plijen i pljačku, i ljude i životinje.“
Osveta Izraelaca doista je bila strašna. «Lijepa» nagrada Mojsiju i Izraelcima! «Uživali» su u uništenju cijelog jednog naroda. Pitam se nije li tome slična situacija kada su Nijemci ubijali Židove u koncentracijskim logorima. Koji je bog njima to dao za nagradu? Ili su naučili od svoga Boga kako se to radi.
Pad Jerihona
„Tada Jahve reče Jošui:»Evo predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima…..»
…… I tada izvršiše kletvu ništeći oštricom mača sve što bijaše u gradu: muško i žensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad……..“
Očito nije Mojsije bio zločinac. Zločini se pod Božjim vodstvom nastavljaju i nakon smrti Mojsijeve. Dakle, u Boga je zločinački duh a ne u čovjeka. Sada je samo drugi izvršitelj Božjih zločinačkih zamisli, Jošua.
Jahvine zapovijedi Jošui
„Tada reče Jahve Jošui:»Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj! Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. Učini s Ajem i s njegovim kraljem kao što si učinio s Jerihonom i njegovim kraljem, ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leđa.»
Kada su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenom polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padoše od mača, vratiše se Izraelci u Aj i sasjekoše mačem sve što je bilo u njemu. Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena – sav Aj.“
Još jedan u nizu zločina u kojem dvanaest tisuća, ljudi, žena i djece biva ubijeno pod Božjim vodstvom i prema njegovoj volji.
ponedjeljak, 19.02.2007.
Savezi i sastanci
Upute za ulazak u zemlju kanaansku
„Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom.
Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj,
……“
Zbog sklonosti prema svom izabranom narodu, Bog postaje nepravedan spram drugim narodima. Jesu li ti drugi narodi potomci Adama i Eve, koje je stvorio Bog, Jahve ili su potomci nekih drugih «bogova»? Ako su potomci nekih drugih «bogova», tada je postupak Boga, Jahve razumljivi jer oni nisu njegovi. Ali, ako su svi ljudi postali od Adama i Eve, tada Bog ne voli sve jednako kako bi Otac trebao voljeti svu svoju djecu.
No, s tim ne možemo raspravljati. Takva je Božja volja i njegova pravda. Tko smo mi da to prosuđujemo?
Pomirilište
„Stavi na kovčeg pomirilište, a u kovčeg položi ploče svjedočanstva što ću ti ih dati. Tu ću se ja s tobom sastajati i ozgo ću ti, iznad pomirilišta – između ona dva kerubina što su na kovčegu ploča svjedočanstva – saopćavati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima.“
Pomirilište me veoma podsjeća na neki komunikacijski uređaj preko kojega Bog razgovara sa svojim izabranicima. Jasno je da Bog može razumjeti govor čovjeka jer je svemoguć, ali čovjek nije mogao razumjeti govor Božje grmljavine, pa je Bog odlučio načiniti uređaj preko kojega će se sporazumijevati s ljudima.
Mojsije prima ploče Saveza
„Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim.“
Ovo je prvi pokušaj pisane zapovijedi Božje njegovim izabranicima. Nažalost, Mojsije je razbio ploče na kojima je Bog napisao zapovijedi «svojim prstom». Božji prst morao je biti dovoljno tvrd da ostavlja duboke tragove u kamenu. Možda je to samo neki alat u Božjoj ruci ili je sam Bog neka mehanička tvorevina – robot.
Savez raskinut – ploče razbijene
„Čim se približi taboru te opazi tele i kako igraju, razgnjevi se Mojsije. Baci iz ruku ploče i razbije ih na podnožju brda. Pograbi tele koje bijahu napravili, spali ga ognjem i u prah satre.“
Kako se Mojsije usudio razbiti ploče ispisane Božjom rukom? Ne bi li Bog svakoga za takvo nešto kaznio smrću?
Kakvim ognjem je Mojsije spalio tele, idol napravljen od zlata i satrti ga u prah? Je li Bog Mojsiju dao neke posebne sposobnosti takve vrste?
Revnost Levita
„On im reče:»Ovako govori Jahve, Bog Izraela: Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.» Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. «Danas ste se posvetili Jahvi za službu», reče Mojsije, «tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov.»“
Ova ubojstva su se dogodila kao kazna za nepoštovanje Bog i klanjanje idolu u obliku teleta. Mojsije je rekao da je to Bog zapovjedio a Leviti su ga doslovce poslušali. Izvršili su grozne zločine prema svojim najbližim srodnicima ubijajući ih i to samo zato da bi udovoljili apsolutnoj poslušnosti i pokornosti svome Bogu, Jahvi.
Kako se ovaj Božji zahtjev može pomiriti s njegovim zakonom koji kaže: «tko ubije čovjeka ima se kazniti smrću»? U ovom slučaju taj zakon nije primijenjen samo zbog samovolje i bahatosti samog Boga. Kakav je to primjer Bog pružio ljudima? Nije nikakvo čudo da ljudi od davnina do danas ubijaju jedni druge što pojedinačno što masovno u ratovima. Ubijaju nepotrebno i životinje, uništavaju nepotrebno biljke, zagađuju zrak, vodu i zemlju. Valjda su sve to naučili od svoga Boga. On je bio samovoljan, pa su i ljudi koje je On stvorio sebi slične, također, samovoljni i bahati.
Šator sastanka
„A kad bi Mojsije ušao u Šator, stup bi se oblaka spustio i ostajao na ulazu u Šator dok je Jahve s Mojsijem razgovarao……
….. Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.“
Oblak dima nad šatorom sastanaka ponovo jako podsjeća na neku letjelicu s pogonom koji proizvodi dim. To mi je vjerojatnije nego da smatram da Bog ima oblik dima ili da se Bog krije u dimu, kako ga svi ne bi vidjeli. Pitam se zašto bi se krio. Možda je bio gol i dimom sakriva svoju golotinju, kao što od čovjeka zahtjeva skrivanje čovjekove golotinje.
Smije ga vidjeti jedino Mojsije koji s Njim razgovara licem u lice. No, već u slijedećem tekstu Biblije razgovor licem u lice se opovrgava.
Slava Jahvina
„«Pokaži mi svoju slavu!», zamoli Mojsije. «Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj», odgovori, «i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv kome hoću milostiv da budem, smilovat ću se kome hoću da se smilujem. A ti», doda, «moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati….. Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom rukom te zakloniti dok ne prođem. Onda ću ja svoju ruku maknuti, pa ćeš me s leđa vidjeti. Ali se lice moje ne može vidjeti.»“
Bog se definitivno ne smije pokazati ljudima u svom izvornom obliku. Može se samo manifestirati sjajem, svjetlom, dimom ili ognjem ili na neki drugi način. Ali, može govoriti ljudskim načinom jer kaže da će pred Mojsijem izgovoriti svoje ime. Zašto mu je onda trebao poseban uređaj za sporazumijevanje s Mojsijem?
Mojsije ne smije Boga pogledati u lice ali s leđa ga smije vidjeti. Što je to na Božjim licem tako opasno za čovjeka da bi od toga umro? A istovremeno Biblija kaže da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, sebi slična. Lica Boga i čovjeka sigurno nisu slična. Zbog pogleda na ljudsko lice nitko ne bi umro.
Bog još jednom pokazuje svu svoju samovolju i bahatost jer bez ikakvih pravila nekome je milostiv a drugima ne.
Obnova Saveza – nove ploče
„Reče Jahve Mojsiju:»Okleši dvije kamene ploče kao i prije pa ću ja na ploču napisati riječi koje su bile na prvim pločama što si ih razbio….»“
Bog još jedanput ispisuje svoje zapovijedi na kamenim pločama koje je isklesao Mojsije. Dakle, oprašta Mojsiju što je one prve razbio.
Bogojavljanje
„Jahve se spusti u obliku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: «Jahve». Jahve prođe ispred njega te se javi:»Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – na unučadi do trećeg i četvrtog koljena.»“
Bog se konačno javio svojim izabranicima ali u obliku oblaka. Progovorio je pred njima riječima, kojima najprije sebe hvali kao je milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego kažnjava opačinu otaca na djeci. Kako mogu djeca kriva za grijehe svojih otaca?
Dosadašnji primjeri iz Biblije ne govore u prilog tolikoj Božjoj dobroti, ali navode primjere njegove srdžbe i primjere posezanja za oštrim kaznama. Ove Božje riječi vrlo sliče riječima političara, koji obećavaju «kule i gradove» svojim biračima i govore sve lijepe riječi dok se ne dograbe vlasti a tada počnu svoje birače tlačiti i kažnjavati. Možda su to od Boga naučili.
Mojsije silazi sa Sinaja
„Kada bi izlazio da kaže Izraelcima što mu je naređeno, Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uđe da s Jahvom govori.“
Očito je da Božje lice zrači nekim opasnim zračenjem kada se Mojsije mora zaštititi koprenom prije nego se sastane s Bogom. Poslije sastanka s Njim lice Mojsijevo svijetli svjetlošću. Reklo bi se da isijava iz sebe primljeno zračenje.
Prebivalište Jahvino
„I tako najvještiji ljudi među radnicima naprave Prebivalište. Načine ga od deset zavjesa od prepredenog lana i ljubičastog, crvenog i tamnocrvenog prediva……“
Opis Jahvinog Prebivališta opisano je puno detaljnije, ali meni je zanimljivo njegovo zaklanjanje tkaninama ljubičaste, crvene i tamnocrvene boje. Iz toga zaključujem da ove boje sprječavaju zračenje iz Božjeg lica, koje je vjerojatno u spektru ljubičastog ili ultraljubičastog zračenja.
Da nema ozonskog omotača oko Zemlje, ultraljubičasto zračenje sa Sunca bi uništilo sav život na Zemlji. Ima li to kakve međusobne veze. Možda je Bog pojam koji zamjenjuje Sunce. Znanstveno je poznato da bez Sunca, njegove topline i svjetlosti ne bi postojao život na Zemlji. Možda je Bog samo simboličko objašnjenje «praoca» Sunca, kako vjeruju Hopy indijanci.
Zavjesa
„Naprave zavjesu od ljubičastog, crvenog i tamno crvenog prediva i prepredenog lana; načine je s izvezenim kerubinima……“
Kerubini, iako ja ne znam što su oni, igraju važnu ulogu u međusobnoj komunikaciji između Boga i čovjeka. Možda su nekakvi suvremeni uređaji za automatsko prevođenje govora na drugi jezik.
Kovčeg
Kovčeg je napravljen od bagremova drveta obložen iznutra i izvana zlatom s četiri koluta od zlata i dvije pozlaćene motke za prenošenje. Na njemu je bilo Pomirilište između dva od zlata načinjena Kerubina. Tu je Jahve priopćavao svoje zapovijedi Mojsiju.
Prebivalište, šator sastanaka, kovčeg s pločama i kerubinima, te zavjese i dvorište od ljubičastih, crvenih i tamno crvenih zavjesa, svi zajedno su prenošeni kako se kretao Izraelski narod, tako da je Bog uvijek imao mogućnost doći k njima i tamo razgovarati s Mojsijem.
Izvršenje Jahvinih naloga
„Tako Mojsije učini. Kako mu je Jahve naredio, sve je tako i učinio. Prvog dana, prvog mjeseca druge godine Prebivalište bi podignuto…… Napokon Mojsije napravi dvorište oko Prebivališta i žrtvenika i postavi zavjesu na dvorišnim vratima. Tako Mojsije završi taj posao.“
nedjelja, 18.02.2007.
Zakoni
Žrtvenik
„«….. Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku……Ne ulazi na moj žrtvenik stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja.»“
Nije nigdje objašnjeno zašto Bog ne voli čovjekovu golotinju. Dok je čovjek sa svojom ženom boravio u rajskom vrtu, bili su oboje goli i Bogu to nije smetalo. Sada mu smeta da čovjek svoju golotinju pokaže iznad žrtvenika, kao da će se ta njegova golotinja odmah zalijepiti za žrtvenik napravljen od zemlje.
Zašto je Bog tražio od čovjeka žrtve paljenice ili žrtve prinosnice? Ja ne znam točno što je jedna a što druga, ali pretpostavljam (prema njihovim imenima) da je žrtva paljenica neko pečeno meso a žrtva prinosnica da je žrtva od prinosa od biljaka ili plodova stabala.
Ali bez obzira što su one, pitam se što su Bogu te žrtve trebale? Je li on te žrtve jeo? Je li ih kome poklanjao? Je li od njih nešto pravio, je su li mu služile kao sirovina za izradu nečega ili je jednostavno na taj način provjeravao ljudsku privrženost i poslušnost njemu samom? Takvo što Biblija ne objašnjava a niti crkva iako je crkva uzela sebi za pravo da u Božje ime i dandanas prima «žrtve» od svojih vjernika.
Zakon o robovima
„«Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam…… Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi…..»“
Još jedan od mnogih primjera kako Bog omalovažava ženu. Rob muškarac nakon šest godina postaje slobodan, ali žena koju je za tog roba kupio gospodar i njezina (i njegova) djeca ostaju robovi do kraja svoga života.
Božjim zakonom se predviđa čak i mogućnost prodaje vlastite kćeri kao ropkinje i za nju nema više slobode do kraja života. Prije svega, kakav to otac mora biti da svoje dijete proda u roblje a drugo kako Bog takvo što uopće može svojim zakonom predvidjeti a istovremeno se prikazivati kao dobar Bog?
Ubojstvo
„«Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. Ali ako to ne učini hotimično…..odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga s moga žrtvenika da se pogubi. Tko udari svoga oca ili majku, neka se kazni smrću. Tko otme čovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži – neka se kazni smrću. Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.»“
Ovaj zakon je vrlo strog i predviđa kaznu smrću. Izrazito oštro kažnjava za hotimično ubojstvo, ako netko udari oca ili majku ili ih samo prokune, te ako netko otme čovjeka. Nasuprot tomu u prethodnom zakonu čovjek bez ikakvih posljedica može prodati svoju kćer u roblje, a po ovom zakonu će biti kažnjen smrću ako otme čovjeka. Čudna neka pravda!
Tučnjava
„«…… Bude li drugog zla (osim lakših ozljeda zbog tučnjave), neka je kazna život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu……»“
Ovaj zakon je Isus, sin Božji okrenuo naglavačke. Umjesto oko za oko, on je rekao: «Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!» Tko je više pravedan Otac ili Sin? Čije zakone čovjek treba slušati? Kako se Sin smio suprotstaviti svome Ocu Bogu, kada Bog od ljudi zahtjeva bespogovorno poštivanje svojih roditelja. Bog od ljudi to traži a svome sinu dopušta nepoštovanje Oca mijenjanjem očevih zakona!
Odšteta
„Kada goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno……“
Ovo je glup zakon. Koja svrha je kamenovati goveče i tako ga nepotrebno fizički mučiti do smrti? Ako već treba kazniti goveče, što se drznulo ubosti čovjeka, može ga se kazniti običnim klanjem a njegovim mesom se osladiti. Tako bi ga se spriječilo da opet ne ubode. Kao da goveče zna je li čovjeka ubosti nešto dobro ili loše. Goveče nije jelo ploda sa stabla spoznaje dobra i zla a, usput rečeno, Bog mu je stvorio rogove. Što da s njim radi nego da bode.
Ponekad se susrećemo s dijelovima tijela, koja je Bog stvorio, a koja ničemu ne služe. Na primjer: čemu služe sise u muškarca i mužjaka?
Krađa
„Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda neka se za jedno goveče vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi.
Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati. No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti……“
Krađa se prema Božjem zakonu vrlo ozbiljno sankcionira. Čak dotle da se lopova uhvaćenog da probija zid smije i ubiti bez posljedica. Sve ovo je dokaz da je za Boga važnost svojine bila od velikog značenja.
Ćudoredni zakoni
„Ne dopuštaj da vračarica živi!
Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.“
Zašto se Bog tako jako boji vračarica, kad ih je spreman odmah ubiti samo zato što su vračarice? Možda one znaju o Bogu nešto što se ne smije pročuti. Svećenstvo kršćanske crkve je obilato zloporabilo ovaj Božji zakon i neopravdano pogubilo milijune žena u srednjem vijeku zato što su «vještice». Bilo je to zlodjelo crkvine inkvizicije.
Pod pojam «vještice» često su potpadali znanstvenici i ljudi koji su drugačije mislili od teologa.
Vrlo stroga kazna za seksualni odnos sa živinom. Zašto? Je li Bog svjestan genetskih anomalija, koje bi se dogodile kod potomaka iz takvog odnosa? Zašto donosi takav zakon: da li zato što su ljudi postali skloni općiti sa životinjama ili on sam, Bog ima iskustva s tim?
Možda je On na sličan način stvorio čovjeka!
„Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!“
Odličan zakon, kojega se nažalost ljudi ne pridržavaju od davnina, osobito ne Jevreji koji su poznati trgovci i bankari. U današnje vrijeme lihvarenje i kamatarenje je poželjno i zove se poduzetništvo.
Pravednost prema bližnjemu i prema neprijatelju
„Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde!“
Nažalost ni ovoga zakona ljudi se nisu pridržavali od samih početaka svoga postojanja, što se vidi iz tekstova same Biblije. Danas je postalo skoro normalno davati lažne izjave, na primjer u vrijeme predizborne kampanje. To zovemo civilizacijskim dosezima demokracije.
Povoditi se za mnoštvom i svjedočiti protiv pravde poznato je osobito pri osudi Isusa, Božjeg sina. Zavedena masa Izraelaca osudila ga je na smrt razapinjanjem na križ. Danas je to skoro svakodnevna pojava. Prosvjedi i štrajkovi su najpoznatiji oblici manipulacije s masama, naravno uz pomoć medija. To se, također, danas smatra nečim dobrim, demkratskim, uz blagoslov današnje kršćanske crkve.
subota, 17.02.2007.
Bogojavljanje
„A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasvijetle, a gust se oblak nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav puk koji bijaše u taboru. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim jer je Jahve u obliku ognja sišao na nj. Dizao se dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao.“
Ovo je široko poznata biblijska priča i poznato znamenito brdo. Sklon sam vjerovati da se ovaj događaj doista i zbio. Ali način na koji se Bog spušta na Sinaj strašno me podsjeća na svemirsku letjelicu koja se uz grmljavinu, munje, oganj i dim prizemljuje na naš lijepi planet. Jahve je sišao u obliku ognja što može značiti vatru ili svjetlost ili obadvoje.
Mojsije govori a «Bog» mu grmljavinom odgovara. Mogu razumjeti da je svemogući Bog razumio Mojsijeve riječi, ali kako je Mojsije razumio Božju grmljavinu?
Deset zapovijedi
„Onda Bog izgovori sve ove riječi:
«Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene!“
Crkva tvrdi da je Bog jedan i jedini. Međutim, Bog tvrdi obrnuto (u Bibliji). Ako ljudima zabranjuje da imaju drugih bogova, onda su ti bogovi valjda i postojali. Bog ljudima ne bi imao potrebe tako nešto braniti, ako drugih bogova nije bilo. Ja više vjerujem Bogu i zato vjerujem da je bilo i da ima više «bogova».
„Ne pravi sebi ni lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“
Razumljivo bi bilo da čovjek može biti ljubomoran ali da je Bog ljubomoran na bilo što ili bilo koga na nebu i na Zemlji i to samo zato što bi se čovjek tome mogao možda klanjati. Prije bi se reklo da je Bog previše tašt i zahtjeva od ljudi apsolutnu poslušnost samo njemu, Bogu i nikomu drugom. To je neshvatljiva ljubomora. To je ljubomora na koga ili što?
Kazna za neposlušnost, koju Bog određuje je strašna. Očevi zgriješe a Bog kažnjava potomke do trećeg i četvrtog koljena. Što su mu potomci krivi? Zar je to Božja pravednost?
A bit će milostiv samo prema onima koji njega ljube i slušaju, pa makar činili i zla djela prema drugim ljudima ili životinjama.
„Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.“
Ovu Božju zapovijed nikada nisam razumio. Znači li ona da se Boga ne smije psovati, kako se to obično misli ili se uopće ne smije izgovoriti riječ Bog osim ako ga se ne doziva ili ako se s njim ne razgovara? Ako je ovo drugo u pitanju, tada bi se riječ Bog vrlo malo čula, a mnogi ljudi ne bi je izgovorili cijelog svoga života.
I ne shvaćam zašto Bogu smeta izgovaranje njegova imena pa makar to izgovaranje bilo uzaludno. Na primjer, kako će čovjek znati hoće li mu se Bog odazvati ako ga on pozove. Ukoliko se Bog na njegov poziv ne odazove ili ne odazove na njegovu molitvu, čovjek je Božje ime izgovorio uzalud. Zar za to treba odgovarati?
„Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“
Danas milijarde kršćana svetkuju nedjelju a ne subotu. Dakle ne slušaju Biblijsku svetu riječ. Postoji samo dio kršćanstva koji se doslovce drži ove biblijske riječi.
Osim toga, kako je Biblija odredila da se sedmi dan, dan na koji se Bog odmarao od svega svoga djela, zove upravo subota. Dan, na koji se Bog odmarao, nije tada imao imena. Ako mu je ime Bog dao naknadno, tada pisac Biblije ne može na ovaj način citirati Boga.
„Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj.“
Poštovanje svojih roditelja proizlazi iz ljubavi prema njima, potpuno je logična posljedica te ljubavi i nije potrebno posebno je naglašavati. Razumljivo je samo po sebi da treba poštovati svoje roditelje. Ali dobro, neka to bude i u obliku Božje zapovijedi zbog onih koji ipak ne bi svoje roditelje poštivali.
Bog na prvo mjesto opet stavlja oca a na drugo mjesto majku, iako svatko zna tko mu je majka ali ima dosta onih koji ne znaju tko im je otac. U ono vrijeme pogotovo jer su gospodari mogli uzeti svoje sluškinje kada su god poželjeli kao što su to činili sinovi božji s kćerima čovječjim. Tada nije bilo DNA analiza da bi se utvrdilo očinstvo.
Nikako ne mogu dokučiti kako se vlastiti život može produljiti poštujući svoga oca i majku. Ako se život čovjeka na taj način može produljiti, tada bi mnogi živjeli dulje a samo neki kraće. Ne znam postoje li o tome kakvi statistički podaci danas. Ne bi me začudilo da postoje, kada znam što se sve statistički obrađuje.
„Ne ubij!“
Ova je zapovijed nedorečena. Koga ne ubij? Čovjeka, životinju, pticu, ribu, biljku, stablo, planet Zemlju? Ali je dobra. Nikoga živog ne treba ubijati ako to ne služi samom životu na Zemlji, ni iz obijesti ni po kazni.
Nažalost, ljudi se među sobom ubijaju od najranijeg vremena svoga postojanja (Kajin je ubio Abela) sve do današnjih dana. U mnogim ubijanjima, prema Bibliji, imali su Božju pomoć. Kakva je to onda Božja zapovijed?
„Ne učini preljuba!“
Također, nedorečena zapovijed jer ne objašnjava što je točno preljub. Izraelci su mogli imati više «svojih» žena, to mogu i danas imati muslimani i još neki narodi, dok kršćani i drugi prihvaćaju jednu ženu kao zakonitu ženu. Može li biti obrnuto da jedna žena ima više zakonitih muževa, ne znam ima li takav zabilježen slučaj u svijetu. (opet su ženi smanjena prava u odnosu na muškarca)
Čini li musliman preljub jer liježe u postelju s više žena? Ako to nije preljub, zašto je preljub ako to učini kršćanin?
Zapovijed ne dopušta preljub a Biblija u svojim tekstovima obrađuje vrlo često razne oblike preljuba (seksualni odnos sa sluškinjom, kćeri s ocem, snaha sa svekrom, brat s bratovom ženom itd.) Osim toga, stvarni život dokazuje da praktično preljuba ima vrlo mnogo i u cijelom svijetu. To dokazuje da je ova zapovijed nedorečena i neprovediva.
„Ne ukradi!“
Ova je zapovijed dobra u uvjetima postojanja svojine. Ona je nepotrebna nekim južno američkim plemenima, koji ne znaju što je svojina. Na žalost najveći ogromni dio čovječanstva prihvaća svojinu kao nešto sasvim normalno i dobro ( a tako ljude i Biblija uči). Vrlo često se prisvaja i ono što nikako ne bi trebalo nekome pripadati. Moje dijete, moja žena, moj dio morske obale, moja zemlja, moje sjedalo u tramvaju i mnogi drugi primjeri dokazuju nepotrebnost postojanja svojine u svemu.
A ukrasti se može samo ono što nije vaše. Svoje ne možete ukrasti ili također ničije ne možete ukrasti. Ova zapovijed sanira posljedice a ne uklanja uzrok – svojinu.
„Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!“
Ova zapovijed bi trebala biti sveta zapovijed. Na žalost svjedoci smo mnogih lažnih svjedočenja mnogih ljudi protiv i svojih bližnjih ali i protiv onih daljnjih. Laž je preplavila svijet za razliku od istine koja je za ljude postala nevažna i nitko je ne traži. Nažalost, bespogovorna poslušnost Bogu i religiji, učinila je od ljudi misaone ljenčine. Kao takvi ljude ne privlači traženje istine. To im je preteško.
„Ne poželi kuće bližnjega svoga. Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“
Ova Božja zapovijed je vrlo čudna. Kako tko može znati što je čovjek poželio. Osim eventualno Boga, koji sve zna, sve vidi i sve čuje. Kako znati da je Bog nekoga kaznio zbog nepoštivanja ove zapovijedi?
Zanimljivo je kako Bog u ovoj zapovijedi izjednačava ženu i sluškinju s kućom, volom, magarcem i drugim stvarima koje su svojina bližnjega. To je još jedan primjer nepravednog odnosa spram žene.
petak, 16.02.2007.
Mojsijeva mladost i poziv
Gorući grm
„Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjenskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri jednog grma.“
„«Ja sam», nastavi, «Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.» Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.“
Zašto se Mojsije bojao u Boga gledati? Ta, Bog mu se samo prikazao u obliku plamtećeg grma. To je bio samo jedan od oblika kojima se Bog poslužio da bude čovjeku vidljiv. Kroz cijelu Bibliju provlači se opisivanje Božjeg ukazivanja čovjeku. Sva ta ukazivanja su uglavnom u obliku svjetla, plamena ili dima ili putem izaslanika u ljudskom obliku.
Iz ovoga bi se mogao izvući zanimljiv zaključak u današnje vrijeme letova u svemir. Zašto se Bog nije pokazao onakvim kakav doista jest – sličan čovjeku? Možda On uopće nije mogao boraviti na Zemlji. Možda mu nije odgovarala klima, zrak ili nešto treće za njegov biološki opstanak na Zemlji. Možda se čovjeku prikazivala samo njegova pojava – njegova projekcija, ali On stvarno nije mogao boraviti na Zemlji.
Ali onda se postavlja pitanje po čemu je čovjek načinjen sličan Bogu? Netko sličan čovjeku trebao bi imati i svojstva čovjeka. Bog ta svojstva očito nije imao i zato čovjek ne može biti sličan čovjeku. Bog je priznao svoju grešku načinivši čovjeka, kojemu su samo zle misli na umu. Savršeni Bog nije takav, dakle, čovjek ni po tomu nije sličan Bogu.
Mojsijevo poslanje
„«Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko.»“
Bog je svoj izabrani narod nakon stotina godina odlučio izvesti iz Egipta i dati mu tuđe zemlje – zemlje drugih naroda. A čiji su ti drugi narodi – Boga, Jahve ili «nekog drugog Boga»? Iz teksta Biblije zna se da su Kanaanci nastali od Noionog sina Hama, dakle također po Jahvi postali.
Čineći dobro narodu Izraela, spašavajući ga od Egipatskog ropstva, Bog čini novo zlo protjerujući mnoge narode sa njihove zemlje da bi osigurao zemlju za svoj izabrani narod.
Najava smrti prvorođenaca
„«Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat.», reče Jahve Mojsiju. «Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati.»
A onda Mojsije navijesti:»Ovako poručuje Jahve: O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraona, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke….»
«Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju. Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina.»“
Ovo je bio izravan Božji zločin. No, istini za volju isti takav zločin prvi su učinili Egipćani. Ne mogu vjerovati da se Bog poveo za njihovim primjerom.
Ovim zločinom, ubijajući sve prvorođence i ljudi i stoke, Bog je samo pokazao svoju nedovoljnu moćnost. Kakav je to svemogući Bog koji na drugi bolji način ne može uvjeriti ili prisiliti Egipćane da puste Izraelce neka mirno napuste Egipat?
Zakon o prvorođencima
„Jahve reče Mojsiju:»Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!»“
Kada je pobio egipatske prvorođence, Bog je valjda zaključio da je taj zločin počinio zbog Izraelaca kako bi njih oslobodio ropstva. Dakle, ako je ubijanje egipatskih prvorođenaca učinjeno na korist Izraelaca, Bog zaključuje da se oni moraju za tu «uslugu» odužiti «protuuslugom» te od njih zahtjeva da njemu posvete svoje prvorođence. Zahtjeva da izraelski prvorođenci i ljudi i životinja pripadaju njemu, Jahvi. Izraelci moraju žrtvovati svoje prvorođence.
Je li to primjer kojim Bog poučava ljude na koji način moraju biti pravedni poput njega? Je li to Božja pravednost? Ako ubiješ jednoga, moraš ubiti i njegovog protivnika da bi održao ravnotežu. Zar ravnoteža ne bi opstala i da se nijedan ne ubije? Bog pokazuje primjerima ubijanja kako treba činiti a kasnije zapovijeda čovjeku: «Ne ubij!»
Prijelaz preko Crvenog mora
„Kako su Egipćani, bježeći jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.“
Još jednom, po tko zna koji put, Bog je ubojica, ovaj put masovni ubojica. Da bi spasio samo svoje miljenike, on ubija veliki broj Egipćana. Dokazuje svoj neravnopravan i nepravedan odnos prema svoj svojoj djeci – ljudima. Jednima pomaže, druge ubija.
To me silno podsjeća na ljudsko poimanje pravde izraženo jednom šaljivom rečenicom koju sam čuo:»Moj si pa da si pun k….»
četvrtak, 15.02.2007.
Oslobađanje iz Egipta
Nevolje Hebreja u Egiptu
„I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.
Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku:»Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje.»
I Egipćani se okrutno obore na Izraelce.“
Narod Izraela je živio u Egiptu više od sto godina tako da su se mogli već stopiti s egipatskim narodom. Zašto su ih se Egipćani bojali? Njima su Izraelci služili kao robovska radna snaga, pa se kralj valjda pobojao njihove pobune.
„Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu:»Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu!“
Ovo je nerazumna zapovijed. Ostavljanjem samo ženske djece na životu, nije se moglo postići smanjenje broja Izraelaca. Žene rađaju djecu i broj novorođene djece ograničen je brojem žena a ne brojem muškaraca. Žena ne može roditi beskrajno mnogo djece, ali muškarac može oploditi puno žena i više puta svaku od njih. Samo bi se smanjenjem broja žena moglo spriječiti prekomjerno razmnožavanje a ne smanjenjem muškog roda.
Općenito u Bibliji se uvijek ističe potomstvo po muškoj liniji. Ne znam zašto je tomu tako, ali pretpostavljam da sve polazi od Boga, Jahve, koji je prvenstveno stvorio čovjeka i uvijek njega štitio a žene smatrao bićima na nižoj razini postojanja, nekom vrstom čovjekove služinčadi. Istjerujući ih oboje iz Edena odredio je da čovjek bude ženin gospodar.
Sve u svemu, razmnožavanje Izraelaca na ovaj način nije se moglo spriječiti, ali su zato činjeni grozni zločini ubijanjem nevine djece. Još jedan primjer zla ustoličenog u čovjeku po Bogu stvorenom.
srijeda, 14.02.2007.
Nemoralni običaji
Juda i Tamara
„Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi.“
Bog je pogubio čovjeka samo zato što ga je ovaj uvrijedio. Kako ga je uvrijedio ne piše u Bibliji.
„Tada reče Juda Onanu:»Priđi k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu.» Ali Onan, znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne bude potomstva svome bratu. To što je činio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari:»Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela. Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća.“
Zar je nasljednik čovjeka, koji je uvrijedio Boga i zbog toga bio pogubljen, tako važan da mu ga mora osigurati njegov brat sa njegovom ženom udovicom? Kakav je to običaj ili zakon? Tko ga je odredio Bog ili čovjek? Treba to pitati, jer je mnoge zakone odredio Bog u ono vrijeme. Vjerujem da je i ovo njegov zakon odaslan po Duhu Svetom.
Mislim da se riječ onaniranje upotrebljava i danas po Onanu sinu Judinom. Zašto Bog nije kaznio Onana što je rasipao svoje sjeme na zemlju umjesto da oplodi udovicu svoga brata, ako je istog tog brata pogubio što ga je uvrijedio? Nije moguće da svemohući Bog nije znao za Onanove postupke!
„Dugo vremena poslije toga umre Šuina kći, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti…..
….. Obavijeste Tamaru:»Eno ti je svekar, rekoše joj, na putu u Timnu da striže ovce. Ona svuče udovičko ruho, navuče koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj.
Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. Svrati se on k njoj i reče:»Daj da ti priđem!» Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori:»Što ćeš mi dati da uđeš k meni?» «Spremit ću ti jedno kozle od svoga stada, odgovori.»Treba da ostaviš jamčevinu dok ga ne pošalješ.» A on zapita:»Kakvu jamčevinu da ti ostavim?» Ona odgovori:»Svoj pečatnjak o vrpci i štap što ti je u ruci.» Dade joj jedno i drugo , a onda priđe k njoj i ona po njem zače.“
Nakon što joj ni najmlađi Judin sin nije htio napraviti dijete, udovica Tamara na prijevaru leže u postelju sa svojim svekrom i s njim zače.
Grozan običaj ili zakon spram ženama (udovicama) a još groznije su posljedice toga običaja jer je žena prisiljena imati porod s nekim od muževljeve braće ili čak s njegovim ocem. Je li Bog, Jahve, znao za taj zakon? Za vjerovati je da jest. Tako su postupali njegovi izabranici – pripadnici njegovog izabranog naroda. Morao je znati za takav zakon.
utorak, 13.02.2007.
Izrael
Borba s Bogom
Jakov se hrvao s čovjekom, koji je ustvari bio Bog, i svladao ga. Tada mu Bog reče:
„«Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.» Onda zapita Jakov:»Reci mi svoje ime!» Odgovori on:»Za moje me ime ne smiješ pitati!» I tu ga blagoslovi.“
Dakle, Bog je blagoslovio prevaranta, sina Izakovog. Blagoslovio ga je zato što se hrabro borio s ljudima i Bogom (Kako je mogao nadvladati Boga?). Dakle, Bog voli snažne ljudi, pa makar bili i prevaranti.
Osramoćena Dina
„Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, izađe da posjeti neke žene onoga kraja. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi.“
Još jedan primjer silovanja žene.
„Uto dođe Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest , ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio – legavši s Jakovljevom kćeri – u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. Hamor im Reče:»Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu! Oprijateljite se s nama: dajte nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi. Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!»“
Prilično poštena ponuda Šekemova oca Habora, s obzirom na to da je njegov sin silno zgriješio silujući Jakovljevu kćer.
„Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru – govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu – te im rekoše:»Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. Jedino ćemo je dati ako postanete kao mi, ako obrežete sve svoje muškarce….»“
Tako Jakovljevi sinovi postupiše podmuklo. Kao uvjet za njihov pristanak na Hamorovu ponudu, traže da se svi muškarci u Hamorovu kraljevstvu moraju obrezati.
„Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac – svako koji ima pravo izaći na gradska vrata.“
Hamor pristade čak i na taj uvjet samo da udovolji Jakovu i njegovim sinovima i da spere ljagu sa imena svoga sina.
Osveta Šimuna i Levija
„A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce…… opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene – sve što je bilo po kućama – odvedu u roblje.“
No, tada Jakovljevi sinovi iskoristiše trenutak i provedu svoj plan u djelo: pobiju sve muškarce u Hamorovu kraljevstvu a njihove žene i djecu odvedu u roblje. Grozan čin. Zar su ti ljudi, žene i djeca krivi za ono što je učinio jedan čovjek?
Po ovom primjeru se vidi još i to da obrezanje čini bol čak i trećeg dana nakon obrezanja ljudi nisu sposobni i zdravi. Ponovo pitanje: Zašto je Bog zapovjedio obrezanje?
Bog je za ovaj grozni čin u Hamorovu kraljevstvu znao ali je samo naredio Jakovu:
„Bog reče Jakovu:»Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Načini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!»“
„Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. Bog mu reče:»Ime ti je Jakov, ali se od sad nećeš zvati Jakov, nego će Izrael biti tvoje ime.» Tako ga prozva Izraelom.“
Ne samo da je Bog znao za ono što su Jakovljevi sinovi učinili i ne samo da ih nije kaznio za takvo zlodjelo, nego je njihovog oca blagoslovio i promijenio mu ime u Izrael, tako da zavara tragove zločina. Istim tim imenom kasnije će nazvati svoj odabrani narod – narod Izraela.
Dakle, narod Izraela potječe od sinova zločinaca – Izraelovih sinova.
Josip prodan u Egipat
„Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staračke dobi; i on mu napravi kićenu haljinu. Kako njegova braća opaze da ga njegov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu riječ progovoriti.“
Nije dobro da otac voli neko svoje dijete više od ostale djece. Zar Izrael nije razlikovao dobra od zla? On je također potomak Adama i Eve a oni su kušali plod sa stabla spoznaje dobra i zla.
„Ali kad je Josip stigao braći, oni s Josipa svuku haljinu kićenu što je bila na njemu; pograbe ga i bace u čatrnju. Čatrnja je bila prazna, nije bilo u njoj vode. Potom sjednu da ručaju.
Kada podignu svoje oči, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. Tada reče Juda svojoj braći:»Što ćemo postići ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. Ta on je naš brat, naše meso.» Braća ga poslušaju.
Uto naiđu ljudi, midjanski trgovci. Braća izvuku Josipa iz čatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa odvedu u Egipat.“
Ovo što su učinila Josipova braća je groznije od groznog – lošije od najlošijeg. Zar oni nisu razlikovali dobro od zla? Učiniše veliko zlo, no Bog ih ipak ne kažnjava.
nedjelja, 11.02.2007.
Povijest Abrahamova
Abraham u Egiptu
„Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji:»Znam da si lijepa žena. Kada te Egipćani vide, reći će: to je njegova žena, i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.»“
Ovo je jedna od prvih čovjekovih laži. Zbog te laži čovjek je svoju ženu praktično poklonio drugim ljudima. Bio je to prvi oblik svodništva. Danas je svodništvo unosan posao za mnoge.
„Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.“
I Abramu je biznis procvjetao zbog svodništva njegove «žene».
„Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. I faraon pozva Abrama pa reče:»Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? Zašto si rekao: ona mi je sestra, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad evo ti žene, uzmi je i hajde!»“
Ali, zbog nekog samo njemu znanog razloga, Bog nije prihvatio da Abramova žena Saraja služi kao žena faraonu te njega i njegov dom udari velikim nevoljama. I faraonu nije preostalo ništa drugo nego da vrati Saraju Abramu i otjera Abrama i Saraju iz Egipta.
Bog obećava Abramu zaštitu i golemu zemlju koju će njegovi nasljednici napučiti. To je početak velike Božje nepravde. On od svih naroda izabire samo jedan narod odnosno jednog pojedinca (Abrama) i odlučuje pomagati samo njemu i njegovom potomstvu a na štetu drugih ljudi i naroda.
Današnja kršćanska crkva tvrdi da je Bog samo jedan i jedini. Ako je Jahve jedini Bog, tada su svi ljudi i narodi njegova djeca po Adamu i Evi. Zar nije nepravedno od njega što u svoju zaštitu uzima samo jednoga čovjeka i njegovo potomstvo?
Slijedi opis prvih ratova «vojne četvorice kraljeva» i kako Bog pomaže Abramu pobijediti u tim ratovima. Nije rečeno od kuda su ti kraljevi, je su li i oni potomci Noe i njegovih sinova? Ili su stvoreni po nekim drugim bogovima?
Jišmelovo rođenje
„Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. I reče Saraja Abramu:»Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.» Abram posluša riječ Sarajinu.“
Ne spominje se je li sluškinja Hagara pristala na seksualni odnos s Abramom ili ju je on uzeo bez pitanja jer je «samo» sluškinja. Ovo je ujedno prvo spominjanje sluga i sluškinja. Je li Bog dopustio da neki ljudi moraju služiti druge ljude? U Bibliji je rečeno da Bog predaje čovjeku sve životinje i ptice da im bude gospodar ali ne piše da može biti gospodar i drugom čovjeku.
Drugo, to je prvi primjer preljuba koji Bog kasnije smatra grijehom i zabranjuje svojim zapovijedima. Danas bi to nazvali seksualnim iskorištavanjem, koje je također u današnje vrijeme postalo unosan posao.
„Tada reče Saraja Abramu:»Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako zapazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!» Nato Abram odvrati Saraji:»Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!» Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.“
Nakon prve vlastite pogreške, Saraja, uz suglasnost Abrama, čini grozno djelo i kažnjava svoju sluškinju koja je samo bila poslušna i legla s Abramom po gospodaričinoj zapovijedi. Kazna je bila tako grozna da je Hagara zajedno s djetetom morala pobjeći u pustinju.
Postavlja se i pitanje zašto je Saraja dopustila, kao apsolutna gospodarica, da Hagara ode s djetetom, kad je tako žarko za svoga muža željela nasljednika da je čak svoju sluškinju prisilila na seks s njim. Zašto nije dijete zadržala?
„Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – pa je zapita:»Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?» «Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje, odgovori ona.
Nato joj anđeo Jahvin reče:»Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!»“
Bog Jahve, preko svoga anđela (tko je anđeo?) odobrava nepravedne i grozne postupke Saraje i Abrama i naređuje Hagari da se vrati svojoj gospodarici i pokori joj se. Dakle, Bog, Jahve odobrava ropstvo ljudi. Nije čudo što se ropstvo raširilo po cijelom svijetu i trajalo tisućama godina. Tako je Bog želio da bude.
Savez i obrezanje
„Još reče Bog Abrahamu:»A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas….
….. Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svega roda: takav je prekršio moj savez.»“
Ovaj Božji zahtjev, koji On naziva savezom(?), u najmanju ruku je potpuno neshvatljiv. Mogao je barem objasniti Abramu zašto se on i njegovi potomci moraju obrezivati. Je li to trebao biti znak raspoznavanja? Tko je taj znak mogao vidjeti kada je Bog zabranio golotinju? Ili je to bilo iz higijenskih razloga? Ali u to vrijeme nedovoljnog znanja iz medicine, obrezivanje je moglo samo po sebi biti štetno i nezdravo, osobito na Bliskom istoku gdje su vladale velike vrućine. Moglo je biti nezdravije od nakupljanja prljavštine ispod kožice.
Ja sam sklon vjerovanju da je ovo izmišljotina ljudi. Samo su je pripisali Bogu. To je potpuno besmislen čin, tim više što je Bog valjda imao razlog zašto je čovjeku načinio kožicu na penisu.
Abraham i tajanstveni posjetioci
„Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza u šator njima u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: «Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!.....»“
Po čemu je Abram mogao u trojici ljudi prepoznati svoga Boga, Jahvu. Po čemu ga je prepoznao ne piše u Bibliji. Nikada se više Bog nije pokazivao u ljudskom obličju, uvijek je dolazio s plamenom i dimom (kao današnje rakete koje ljudi šalju svemir).
„Kad je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.“
Bog, Jahve je doznao za bludničenje i razvrat te za ostale ljudske grijehe koji u gradovima Sodomi i Gomori bijahu najveći, te je s neba sumpornim ognjem uništio te gradove i okolicu. Slično kao što je čovjek atomskom bombom uništio Hirošimu i Nagasaki u drugom svjetskom ratu. Spasili su se samo neki na zahtjev Abrama.
A upravo razvrat i bludničenje počeli su sinovi Božji s kćerima čovječjim i poučili ljude kako se to radi. Isto je učinio i Abram sa Hagarom, sluškinjom svoje žene a on je Božji izabranik.
To oružje je ljude pretvaralo u «stup soli» samo ako su se iz daljine obazreli prema mjestu udara. Još gore i opasnije od atomske bombe. Kakvo i čije bi to oružje moglo biti? Kako Bog, kao nevidljivo duhovno biće može proizvoditi oružje?
Lotove kćeri
„Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj:»Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svemu svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.»
…..
Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.“
Evo još jednog primjera bludničenja i to na prijevaru s vlastitim ocem. Je li Bog, Jahve znao za ovo bludničenje kćeri s ocem? To ne piše u Bibliji ali, s obzirom na svemoćnost Boga, morao je znati za sve što se događa na Zemlji koju je stvorio.
Nije čudo što su ljudi iz Biblije naučili isto to činiti i da danas ima takvih slučajeva da to čine. Ima groznih slučajeva, kada otac siluje svoju kćer, čak i maloljetnu ili kao dijete. A ima i slučajeva da majka prisili svoga sina na seks s njom.
Kako to da sinovi, koje su Lotove kćeri začele sa svojim ocem, nisu bili dei?
Abraham i Sara u Geraru
„Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče:»Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.»
…..
Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu njegovu ženu Saru.“
Abram ponovo laže i iskorištava svoju ženu Saru tvrdeći da mu je sestra (svodnik svoje žene), ali umjesto Abramu, Bog prijeti kralju gerarskom što ju je uzeo za ženu ne znajući da je tuđa žena. To je još jedna od Božjih nepravdi, koje on čini drugim ljudima samo da bi opravdao grijehe svojih miljenika, svojih odabranika.
Izakovo rođenje, Hagara otjerana
„Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu:»Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom.»“
Što joj je dijete bilo krivo? Upravo je ona predložila svome mužu i zapovjedila sluškinji da legne s njim u krevet kako bi joj muž imao nasljednika. No, umiješao se Bog, Jahve, i učinio da i Sara može roditi. Nakon što je rodila svoje dijete, ono prvo Abrahamovo ona hoće zajedno sa Hagarom otjerati. Zar to nije grozno?
„To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abrahamu:»Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje, sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. I od sina tvoje sluškinje podići ću veliki narod, jer je tvoj potomak.»“
Bog, Jahve, odobrava zahtjev Sare i kaže Abrahamu neka nju posluša i otjera Hagaru i dijete. A kada je Saraja prvi put otjerala svoju sluškinju i njezino (i Abrahamovo) dijete uz suglasnost Abrahama, Bog je poslao anđela da zapovijedi sluškinji Hagari neka se vrati i pokori svojoj gospodarici Sari. Najprije Bog protjerivanje Hagare i njezinog djeteta prosuđuje neprimjernim (ili prestrogim) postupkom, a sada odobrava isti takav postupak. Čudan Bog!
Bog kuša Abrahama
Bog je zapovjedio Abrahamu da mu, kao žrtvu paljenicu, prinese svoga sina jedinca, Izaka. Abraham ga je iz prevelike vjernosti i straha poslušao. Bog je u zadnji čas spriječio Abrahama da ubije sina. Abraham je pred Bogom dokazao svoju apsolutnu privrženost njemu, Bogu i tako stekao njegovu milost.
Ovdje dolazi do izražaja bahatost Boga, koji se poigrava najdubljim ljudskim osjećajima samo zato da bi provjerio, je li mu je čovjek apsolutno vjeran i poslušan.
Jakov prijevarom dobiva očev blagoslov
Izak je imao dva sina blizanca ali se Ezav prvi rodio i imao pravo prvorodstva. No sin Jakov je uz pomoć majke prevario svog slijepog oca, rekavši mu da je on Ezav te ga otac blagoslovi kao prvorođenog. Kada je doznao istinu, više blagoslov nije mogao promijeniti a niti dati još jedan. Zašto svemoćni Jahve nije intervenirao? Je li to izraz njegove pravde? Dopustio je da njegov štićenik Izak bude izigran od rođenog sina.
Suprotno tome Jahve u mnogočemu pomaže (prevarantu svoga oca) Jakovu (da mu žena rodi sinove, da stekne bogatstvo itd.) Jednom prigodom Bog je rekao Jakovu:
„«Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!»“
četvrtak, 08.02.2007.
Od Potopa do Abrahama
Blagoslov i savez
„Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im:»Plodite se i množite i zemlju napunite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće, i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. SAMO NE SMIJETE JESTI MESA U KOJEM JE JOŠ DUŠA, TO JEST NJEGOVA KRV. A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi.»“
Bog ponovo donosi nelogičnu i nepravednu odluku. Blagoslovio je Nou i njegove sinove da se plode i množe i Zemlju napune. A neposredno prije toga bio je svjestan čovjekove pokvarenosti i kajao se što ga je stvorio. Koliko će tek zla biti na Zemlji kada je ljudi napune? On je mogao predvidjeti.
Drugo, pokvarenom biću kakvo je čovjek, Bog daje vlast nad svim ostalim živim bićima na Zemlji. Čak, strogo zabranjuje ubijanje čovjeka. Bog obećava kažnjavanje i životinje i čovjeka koji ugroze ljudski život. On određuje da čovječanstvo napuni Zemlju i podloži je sebi. Nažalost to se i dogodilo.
I još jedna osobita zanimljivost: Bog poistovjećuje dušu i krv. «Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.» Dakle prema Bibliji duša nije ništa drugo nego krv živog bića pa onda i čovjeka. Ipak današnja kršćanska crkva tvrdi da samo čovjek ima dušu a životinje ne. A o tome da je duša ustvari krv crkva neće ni da čuje.
O golotinji
„Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako da ne vidješe oca gola.
Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:»Neka je proklet Kanaanac, svojoj braći najniži sluga neka bude!»“
Izgleda da je čovjek postao nepravedan kao i njegov Stvoritelj. Noa se napio i ogolio a sina Hama kažnjava što ga je vidio. Kažnjava ga time da svojoj braći bude sluga. Što je Ham zgriješio? Kako je mogao znati da je otac gol kad je naišao? U čemu se sastoji taj strašni grijeh vidjeti nekoga onakvog kakav jest - golog? Zašto je Bogu bilo najvažnije pitanje ljudske golotinje? Nije li se Bog možda sramio svoga djela – čovjeka, odnosno nije li se sramio svoga izgleda, jer čovjeka je napravio sebi slična?
Babilonska kula
„Sva je zemlja imala jedan jezik i iste riječi. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. Jedan drugome reče:»Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!» Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:»Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom na nebu! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!»
Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče:»Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.» Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.“
Poznato je da se Noina korablja, Arka, nakon potopa nasukala na brdu Ararat (u Turskoj). Logično je za pretpostaviti da su Noa i njegovi sinovi za svoj život zaposjeli njima najbližu zemlju u tom trenutku. Ali, ako su se ljudi selili s istoka, kako piše i Bibliji, onda bi od Ararata dospjeli u Europu a ne do zemlje Šinearske, tj. do Babilona.
Kada su odlučili da sagrade kulu s vrhom do neba, Bog ih u tome sprječava, jer je zaključio da je to početak njihovih nastojanja i da im ubuduće ništa neće biti neostvarivo. Pobojao se toga i pobrkao im jezike da se među sobom ne razumiju i tako postanu manje sposobni u stvaranju. Iz Babela (Babilona) Bog je ljude raspršio po cijelom svijetu. Zašto?
Kako su od istih ljudi nastali, crnci, bijelci, ljudi žute rase, crvenokošci?
I ovdje Bog upotrebljava množinu za sebe i kaže:»….hajde da siđemo i jezik im pobrkamo…» Još jedan dokaz da ih je bilo više od jednog.
Rodoslovlja od Šema do Abrahama
Na dan početka potopa Noa je ima 600 godina 1 mjesec i 17 dana. Nakon toga živjeli su Šem, Arpakšad, Šelah, Eber, Peleg, Reu, Serug, Nehor te Tarah – otac Abramov. Abramu kasnije Bog dade ime Abraham. Računajući po Bibliji preko svih potomaka, od stvaranja Adamova do rođenja Abrahamova proteklo je (samo)1879 godina.
Kada je porastao Abraham je otišao u Egipat, u zemlju koja je već tada imala vrlo visoko razvijenu civilizaciju i štovala neke sasvim druge bogove. Koji su to ljudi živjeli u Egiptu, po kome su stvoreni, je li i njih stvorio Bog, Jahve? Zašto nisu štovali njega kao Boga?
Logično se nameće sumnja da Jahve nije jedini Bog i nije Adam jedini čovjek stvoren po Bogu. Predak Egipćana je također po nekom Bogu morao biti stvoren.
utorak, 06.02.2007.
Žrtva Bogu
„I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi:»Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovjekove su misli opake od njegova početka, niti ću ikada više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće.»“
Ako je Bog duh, astralno biće, nevidljiv, kako je mogao osjetiti ugodni miris žrtve paljenice?
Bog uviđa da je nepravedno postupio poslavši potop na zemlju i obećava da to više nikada neće učiniti. Postaje, također, svjestan da su čovjekove misli od samog njegova početka opake i da će vjerojatno takve i ostati. Kako da Bog ne može to promijeniti? Ta, on ga je stvorio!
U jednom filmu na temu potopa, pisac scenarija je slobodno interpretirao Boga napisavši: «Ne moram ja uništiti čovjeka. On će ionako uništiti sam sebe.»
Drugim riječima, Bog je «digao ruke» od čovjeka, samo je odlučio zabaviti se s nekima od njih i uzeo pod svoje okrilje samo svoj izabrani narod – narod Izraela.
subota, 03.02.2007.
Potop
„«… Ja ću, evo, pustiti potop – vode na zemlju – da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. A s tobom ću učiniti savez; ti ćeš ući u korablju – ti i tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. A od svega što je živo – od svih bića – uvedi u korablju od svakoga pod dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima.»“
„U onaj dan – šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog –
Navale svi izvori bezdana,
Rastvore se ustave nebeske.
I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.“
„Stotinu pedeset dana vladahu vode nad zemljom.“
„Šest stotina prve godine Noina života, prvog mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje.“
…..
„A drugog mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha.“ (godinu dana nakon početka potopa – 1587.)
Koliko je hrane trebalo za tolike životinje, ptice i ljude na Arki, korablji za cijelu godinu dana i kako su mogli stati na korablju prema mjerama koje navodi Biblija?
Ponovo se pojavljuje pitanje «parenja» ljudi i žena. Noa i njegovi sinovi mogli su napučiti zemlju svojim potomcima. Ostaje činjenica da su se njihova djeca morala međusobno «pariti» da bi se nastavio proces života a oni su bili jedno drugome braća i sestre u drugom koljenu. Iz kasnijih tekstova Biblije Bog zabranjuje ženidbu čak do četvrtog koljena srodstva. Znanost je spoznala da djeca najbližih rođaka mogu biti dei.
Po toj logici među potomcima Noinih sinova moralo je biti degenerika, a možda je i cijela ljudska vrsta zbog toga degenerična, ako ne u fizičkom smislu ono bar u duhovnom pogledu. Poznato je da ljudi svoju sposobnost stvaranja misli te osobinu da imaju svijest i savjest ne koriste u pozitivnom smjeru nego pretežito u stvaranju zlih misli i zlih djela a to čak i Bog tvrdi.
Voda nije mogla podaviti sve vrste ptica i nije mogla ništa životinjama i biljkama u moru. Dakle nije potopom moglo biti uništeno sve živo, sve u što je udahnut dah života. Do degeneracije je moralo doći i kod spašenih životinja.
Zašto je Bog odlučio kazniti sve ljude i životinje zbog kvarnosti ljudi, a opet i osigurati da se nakon potopa isti takav život nastavi od parova (muško žensko) svih ljudi i životinja? Zar takvo što nije besmisleno? On nije prekinuo život. Samo je izvršio masovno ubojstvo živih stvorenja koje je On stvorio.
