Ovo nije iz Boblije.
Nedavno sam odvezao u bolnicu svoga susjeda. Na stolu u čekaonici ispred laboratorija nalazili su se leci – pisane poruke Duhovne obnove Adventističke crkve. Uzeo sam tri poruke s naslovima:
- Isus uskrsnuće i život
- Isus dolazi uskoro i
- Zašto Bog ne odgovara na neke molitve
Prije svega pitam se čemu služe ovakve poruke? Što je motiviralo ljude koji su ih napisali da ih napišu? Jako mi sliče na promidžbene poruke odnosno reklame koje promiču često nekvalitetne proizvode i to običnim laganjem o njima.
U poruci pod naslovom 'Isus dolazi uskoro' navodi se kao jedan od znakova Isusova skorog dolaska citat iz Evanđelja po Mateju:“Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.“ Možda je pisce ovih poruka motivirao upravo taj citat. U želji da Kraljevstvo dođe što prije, treba propovijedati Radosnu vijest jer je rečeno u Evanđelju da će nakon takvog propovijedanja Radosne vijesti Isus ponovo doći.
Radosna vijest za nekoga će biti radosna a za neke neće. U istoj ovoj poruci piše:“Ne, izbavljenje se ne može još dugo odlagati! Spasenje vjernih Kristovih sljedbenika je osigurano.“ To dokazuje da će biti spašeni samo Kristovi vjerni sljedbenici. Ostali neće. Ovi ljudi doista vjeruju u svoje spasenje po Kristu i zato šalju poruke drugim ljudima neka se obrate u Kristu i postanu njegovi vjerni sljedbenici. Namjera im je dobra jer žele da se i drugi ljudi spase. Oni čvrsto vjeruju u takvo spasenje. Ali, što ako nisu u pravu i ako do takvog spasenja neće doći? Tada oni šire moguću neistinu (laž) što se protivi njihovim moralnim načelima.
U podnaslovu ove iste poruke stoji:“Niz Biblijskih proročanstava, starih i do 2.500 godina, svjedoče s najvećom uvjerljivošću da će Isus doći uskoro; skorije no što mnogi ljudi i pomišljaju!“ Svako proročanstvo od prije 2.500 godina je istinito jer je Isus već bio na Zemlji nakon vremena kada je proročanstvo napisano. Bio je na Zemlji pred 2.000 godina, dakle nakon napisanih proročanstava. Samo što On tada nije ljudima donio spasenje. Ljudi su ostali jednaki kao i prije njega: smrtni i griješni. Čak su i Njega osudili na smrt i raspeli na križ.
U drugoj poruci pod naslovom 'Isus uskrsnuće i život' piše:“Međutim, kad se ispunilo prorečeno vrijeme, došao je Čovjek koji je ovako govorio o sebi 'Ja sam Put, Istina i Život'. Zvao se Isus Krist, vječni Božji sin, koji je došao na Zemlju da obnovi tu prekinutu vezu.“ Prekinuta veza se tumači odlukom (grijehom) Eve ( i Adama) da radije prihvate plod sa drveta spoznaje dobra i zla umjesto da uživaju vječni plod s drveta života. A oba stabla su se nalazila u Edenu. Dakle Isus je prekinuo tu vezu i omogućio svojim sljedbenicima život vječni („Da život imaju. U izobilju da ga imaju.“) – život nakon fizičke smrti, pa čak i ponovni život već davno umrlih ali zaslužnih osoba da ponovo „ožive“ u Kraljevstvu nebeskom. To je ono u što vjeruju ljudi – autori ovih poruka.
Postavlja se logično pitanje, vrijedi li to spasenje odnosno oživljavanje u Božjem kraljevstvu za sve ljude rođene prije i nakon što je Isus boravio na Zemlji ili samo za one koji su živjeli i umrli nakon njegovog boravka? Oni koji su živjeli i umrli prije njegovoga boravka nisu mogli znati postupati po Isusovim učenjima i zakonima. Nisu poznavali Isusova učenja – živjeli su prema nekim drugačijim učenjima i zakonima. Čak i danas dvije trećine stanovništva Zemlje ne živi prema učenjima i zakonima koje je na Zemlju donio Isus Krist. Dvije trećine stanovništva (možda i više) živi prema učenjima i zakonima drugih religija ili prema ateizmu. Iz toga slijedi zaključak, da će (ukoliko su sljedbenici Isusa u pravu) dvije trećine ljudi ovog nam lijepog planeta Zemlje, biti podvrgnuto ništavilu – neće zadobiti život vječni.
Drugo pitanje, koje se može hipotetički postaviti jest:“Kakav bi čovjek bio danas, da kojim slučajem njegov davni (i prvi) predak nije odlučio ubrati i jesti plod sa stabla spoznaje dobra i zla? Biblija kaže da ga je Bog upozorio neka ne jede s toga stabla jer će tada umrijeti. Dakle, da nisu jeli ploda sa stabla spoznaje dobra i zla, Eva i Adam bi još i danas živjeli u Edenu a čovječanstva ne bi bilo, osim onoliko osoba koliko bi Bog još eventualno stvorio. To je logičan zaključak, jer, ako ljudi ne bi umirali ne bi se ni rađali. Možemo reći da je Bog prve ljude stavio pred iskušenje da odluče o svojoj budućnosti. Nažalost bilo koju odluku donio, čovjek je unaprijed doveden u loš položaj: ili da bude smrtan, tj. da umire i iznova se rađa ili da nema života nego da živi vječno – usamljen kao neka vrsta Božje igačke. Čak da su mu ponuđene dvije različite opcije – jedna dobra a druga loša – on ne bi znao za koju se treba odlučiti jer u to vrijeme nije imao sposbnost razlikovanja dobra i zla.
Današnja čežnja čovjeka za vječnim životom je razumljiva jer ga ništavilo konačne smrti veoma plaši. Buditi u ljudima (možda lažnu) nadu da će spasenjem dobiti vječni život znači za njih lakše svladavanje straha od konačne smrti, od ništavila. To je dobro. Mislim da autori ovih poruka imaju upravo to na umu kao cilj i svrhu pisanja ovih poruka. Ali, istovremeno oni uz jedno dobro djelo (nuđenje nade), usađuju u ljude drugo loše djelo a to je strah od Isusa Krista jer on će spasiti samo svoje vjerne sljedbenike. To me jako podsjeća na sustav vladanja pomoću „mrkve i štapa“, poznat u političkom životu današnje civilizacije.
U poruci 'Isus dolazi uskoro!' piše da je naša prošlost ispisana u davnim proročanstvima još prije no što je ostvarena. To znači da su proroci ustvari proricali budućnost svijeta (koja je danas naša prošlost). Također se kaže da je davni raspored već davno napravljen. Ja se prisjećam mudre rečenice, koja kaže:“Budućnost ne postoji jer se još nije dogodila. Postoji sadašnjost kao trenutak i postoji prošlost kao ogledalo budućnosti.“
Dalje se navode znaci na nebu, za koje se danas zna da su bile sasvim normalne i razumljive prirodne svemirske pojave. Također, kao dokaz skorog dolaska Isusa, spominje se veliki rast kršćanskih misija, kao 'propovijedanje Radosne vijesti o Kraljevstvu po svemu svijetu'. No, mi znamo da su te kršćanske misije rezultirale uništavanjem kultura i običaja i naroda među kojima su propovijedali Radosnu vijest. Propovijedajući svoju Radosnu vijest, misionari su uništili identitet mnogih naroda i plemena.
Zanimljivo je da porast znanja, tj. jačanje znanosti, poruka označuje kao jedan od znakova skorog dolaska Isusa riječima:“U posljednje vrijeme će ljudi istraživati i znanje će se umnožiti.“ Isto tako se kaže da „će mnogi tulumariti i bezakonje će rasti.“ Poruka ljudima, kako se treba plašiti povećanja znanja, koje će sa sobom nositi 'tulumarenje i bezakonje' trebala bi ljude preplašiti da ih Isus ne će uvesti u vječni život.
Svjetovnost je također jedna od znakova skorog dolaska Isusa. „Apostol Pavao kazao je da ljudi u posljednje dane neće biti „ljubitelji Boga“ i da će imati vanjski oblik pobožnosti.“ „Suremena znanost uklonila je Boga s ljudskog vidokruga. Tako čovjek mora smisao i sigurnost temeljiti na samom sebi.“: kaže se u poruci.
Što ako znanost dokaže istinitost svoga stajališta a vjerovanje u dolazak Isusa se pokaže kao varka?
Jedno se ipak mora priznati. Čovječanstvo zloupotrebljava znanost i poduzima aktivnosti kojima uništava i uništit će cjelokupan život na Zemlji. Dakle, čak nije potreban ni Isusov i Božji sud. Čovjek će suditi samom sebi ali i drugim živim stvorenjima na Zemlji.
U trećoj poruci 'Zašto Bog ne odgovara na neke molitve' govori se o tome da molitva nema učinka ako nije u skladu sa ovim zahtjevima: Vjerujte, Pokažite zahvalnost, Budite jedno s Bogom, Pokorite se njegovoj volji, Budite strpljivi, Ne gajite griješne želje, Molite u Isusovo ime. To je sedam uvjeta koje treba ispuniti kako bi molitva dospjela do Boga i on na nju reagirao. Ovo je doista dobro. Psiholozi i psihijatri bi o ovome mogli dati svoje stručno mišljenje a ja ću samo kazati: „Ako ovako postupate, autosugestijom ćete sami sebi pomoći.“ To je i Isus govorio: „Tvoja vjera te spasila.“
Vulgalizirat ću pojavu ovih poruka uspoređujući je s promidžbenim porukama za nekvalitetne artikle u trgovinama i trgovačkim lancima. Ne kupujte ono što se na veliko reklamira jer to nema kvalitetu. Da je ima, ne bi ga trebalo reklamirati.
Za kraj umjesto zaključka
Ne mogu dalje. Previše groznoga sam pročitao da bih mogao nastaviti čitati a da ne poludim. Pitam se, čitaju li ovu Bibliju svi oni koji su je kupili ili im se nalazi u sobnim regalima kao ukras i da se ponose time što je imaju. One koji je čitaju, ako je čitaju s razumijevanjem, žalim jer znam kako se osjećaju.
Neshvatljivo je da više od milijardu ljudi vjeruju u ovoga Boga, u njegovu dobrotu, njegovu pravednost, svemoćnost i žele stići u njegovo carstvo nakon smrti. Naravno, malo njih stvarno se pridržava njegovih zapovijedi i zakona. Ja ih ne krivim. Ni ja se ne pridržavam takvih nerazumnih zakona.
Neki dan jedna «vjernica» pri odlasku u crkvu na misu rekla mi je ovako:»Pomolit ću se Bogu i za tebe, da što prije ozdraviš.» Ja sam joj odgovorio:»Nemoj ti spominjati moje ime pred njim jer, koliko sam ja uvidio, on uzima k sebi one koje voli. Bolje za mene da me ne voli jer neće žuriti da me uzme k sebi.» Pri tomu sam mislio na riječi koje izgovara katolički svećenik prilikom pogreba:»Bog je odlučio našeg brata/sestru uzeti k sebi.» Koja glupost! «Svaka čast» toj Božjoj pravdi – uzeti dobrog i skratiti mu život a ostaviti zloga i produljiti mu život.
Da ne spominjem izmišljotinu o raju i paklu. Ako postoji pakao, tada Bog i Sotona rade isti posao samo svaki sa svojim smrtnicima. Mora da imaju sporazum kako će ih podijeliti.
Ne mogu više o ovim glupostima razmišljati.
Vjerojatno jedno vrijeme neću bogirati iz opravdanih razloga ili ću smanjiti učestalost pisanja. Lijepi pozdrav svima koji su ostavili traga na mojem blogu!
Post je objavljen 24.02.2007. u 21:38 sati.