Gorući grm
„Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjenskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari dođe do Horeba, brda Božjega. Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri jednog grma.“
„«Ja sam», nastavi, «Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.» Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.“
Zašto se Mojsije bojao u Boga gledati? Ta, Bog mu se samo prikazao u obliku plamtećeg grma. To je bio samo jedan od oblika kojima se Bog poslužio da bude čovjeku vidljiv. Kroz cijelu Bibliju provlači se opisivanje Božjeg ukazivanja čovjeku. Sva ta ukazivanja su uglavnom u obliku svjetla, plamena ili dima ili putem izaslanika u ljudskom obliku.
Iz ovoga bi se mogao izvući zanimljiv zaključak u današnje vrijeme letova u svemir. Zašto se Bog nije pokazao onakvim kakav doista jest – sličan čovjeku? Možda On uopće nije mogao boraviti na Zemlji. Možda mu nije odgovarala klima, zrak ili nešto treće za njegov biološki opstanak na Zemlji. Možda se čovjeku prikazivala samo njegova pojava – njegova projekcija, ali On stvarno nije mogao boraviti na Zemlji.
Ali onda se postavlja pitanje po čemu je čovjek načinjen sličan Bogu? Netko sličan čovjeku trebao bi imati i svojstva čovjeka. Bog ta svojstva očito nije imao i zato čovjek ne može biti sličan čovjeku. Bog je priznao svoju grešku načinivši čovjeka, kojemu su samo zle misli na umu. Savršeni Bog nije takav, dakle, čovjek ni po tomu nije sličan Bogu.
Mojsijevo poslanje
„«Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – u zemlju kojom teče med i mlijeko.»“
Bog je svoj izabrani narod nakon stotina godina odlučio izvesti iz Egipta i dati mu tuđe zemlje – zemlje drugih naroda. A čiji su ti drugi narodi – Boga, Jahve ili «nekog drugog Boga»? Iz teksta Biblije zna se da su Kanaanci nastali od Noionog sina Hama, dakle također po Jahvi postali.
Čineći dobro narodu Izraela, spašavajući ga od Egipatskog ropstva, Bog čini novo zlo protjerujući mnoge narode sa njihove zemlje da bi osigurao zemlju za svoj izabrani narod.
Najava smrti prvorođenaca
„«Još ću samo jednom nedaćom udariti faraona i Egipat.», reče Jahve Mojsiju. «Poslije toga pustit će vas odavde. I više: sam će vas odavde potjerati.»
A onda Mojsije navijesti:»Ovako poručuje Jahve: O ponoći proći ću Egiptom. Svaki će prvorođenac u egipatskoj zemlji umrijeti, od prvorođenca faraona, koji bi imao sjediti na njegovu prijestolju, do prvorođenca ropkinje koja se nalazi uz mlinski kamen; a uginut će i sve prvine od stoke….»
«Među Izraelcima ni pas neće zalajati na živo stvorenje: ni na čovjeka ni na životinju. Po tome ćete znati da Jahve luči Izraelca od Egipćanina.»“
Ovo je bio izravan Božji zločin. No, istini za volju isti takav zločin prvi su učinili Egipćani. Ne mogu vjerovati da se Bog poveo za njihovim primjerom.
Ovim zločinom, ubijajući sve prvorođence i ljudi i stoke, Bog je samo pokazao svoju nedovoljnu moćnost. Kakav je to svemogući Bog koji na drugi bolji način ne može uvjeriti ili prisiliti Egipćane da puste Izraelce neka mirno napuste Egipat?
Zakon o prvorođencima
„Jahve reče Mojsiju:»Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!»“
Kada je pobio egipatske prvorođence, Bog je valjda zaključio da je taj zločin počinio zbog Izraelaca kako bi njih oslobodio ropstva. Dakle, ako je ubijanje egipatskih prvorođenaca učinjeno na korist Izraelaca, Bog zaključuje da se oni moraju za tu «uslugu» odužiti «protuuslugom» te od njih zahtjeva da njemu posvete svoje prvorođence. Zahtjeva da izraelski prvorođenci i ljudi i životinja pripadaju njemu, Jahvi. Izraelci moraju žrtvovati svoje prvorođence.
Je li to primjer kojim Bog poučava ljude na koji način moraju biti pravedni poput njega? Je li to Božja pravednost? Ako ubiješ jednoga, moraš ubiti i njegovog protivnika da bi održao ravnotežu. Zar ravnoteža ne bi opstala i da se nijedan ne ubije? Bog pokazuje primjerima ubijanja kako treba činiti a kasnije zapovijeda čovjeku: «Ne ubij!»
Prijelaz preko Crvenog mora
„Kako su Egipćani, bježeći jurili prema moru, Jahve ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima – u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini.“
Još jednom, po tko zna koji put, Bog je ubojica, ovaj put masovni ubojica. Da bi spasio samo svoje miljenike, on ubija veliki broj Egipćana. Dokazuje svoj neravnopravan i nepravedan odnos prema svoj svojoj djeci – ljudima. Jednima pomaže, druge ubija.
To me silno podsjeća na ljudsko poimanje pravde izraženo jednom šaljivom rečenicom koju sam čuo:»Moj si pa da si pun k….»
Post je objavljen 16.02.2007. u 21:04 sati.