Abraham u Egiptu
„Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji:»Znam da si lijepa žena. Kada te Egipćani vide, reći će: to je njegova žena, i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život.»“
Ovo je jedna od prvih čovjekovih laži. Zbog te laži čovjek je svoju ženu praktično poklonio drugim ljudima. Bio je to prvi oblik svodništva. Danas je svodništvo unosan posao za mnoge.
„Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.“
I Abramu je biznis procvjetao zbog svodništva njegove «žene».
„Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. I faraon pozva Abrama pa reče:»Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? Zašto si rekao: ona mi je sestra, pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad evo ti žene, uzmi je i hajde!»“
Ali, zbog nekog samo njemu znanog razloga, Bog nije prihvatio da Abramova žena Saraja služi kao žena faraonu te njega i njegov dom udari velikim nevoljama. I faraonu nije preostalo ništa drugo nego da vrati Saraju Abramu i otjera Abrama i Saraju iz Egipta.
Bog obećava Abramu zaštitu i golemu zemlju koju će njegovi nasljednici napučiti. To je početak velike Božje nepravde. On od svih naroda izabire samo jedan narod odnosno jednog pojedinca (Abrama) i odlučuje pomagati samo njemu i njegovom potomstvu a na štetu drugih ljudi i naroda.
Današnja kršćanska crkva tvrdi da je Bog samo jedan i jedini. Ako je Jahve jedini Bog, tada su svi ljudi i narodi njegova djeca po Adamu i Evi. Zar nije nepravedno od njega što u svoju zaštitu uzima samo jednoga čovjeka i njegovo potomstvo?
Slijedi opis prvih ratova «vojne četvorice kraljeva» i kako Bog pomaže Abramu pobijediti u tim ratovima. Nije rečeno od kuda su ti kraljevi, je su li i oni potomci Noe i njegovih sinova? Ili su stvoreni po nekim drugim bogovima?
Jišmelovo rođenje
„Abramova žena Saraja nije mu rađala djece. A imaše ona sluškinju Egipćanku – zvala se Hagara. I reče Saraja Abramu:»Vidiš, Jahve me učinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ću imati djece.» Abram posluša riječ Sarajinu.“
Ne spominje se je li sluškinja Hagara pristala na seksualni odnos s Abramom ili ju je on uzeo bez pitanja jer je «samo» sluškinja. Ovo je ujedno prvo spominjanje sluga i sluškinja. Je li Bog dopustio da neki ljudi moraju služiti druge ljude? U Bibliji je rečeno da Bog predaje čovjeku sve životinje i ptice da im bude gospodar ali ne piše da može biti gospodar i drugom čovjeku.
Drugo, to je prvi primjer preljuba koji Bog kasnije smatra grijehom i zabranjuje svojim zapovijedima. Danas bi to nazvali seksualnim iskorištavanjem, koje je također u današnje vrijeme postalo unosan posao.
„Tada reče Saraja Abramu:»Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako zapazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!» Nato Abram odvrati Saraji:»Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobro, tako prema njoj postupi!» Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.“
Nakon prve vlastite pogreške, Saraja, uz suglasnost Abrama, čini grozno djelo i kažnjava svoju sluškinju koja je samo bila poslušna i legla s Abramom po gospodaričinoj zapovijedi. Kazna je bila tako grozna da je Hagara zajedno s djetetom morala pobjeći u pustinju.
Postavlja se i pitanje zašto je Saraja dopustila, kao apsolutna gospodarica, da Hagara ode s djetetom, kad je tako žarko za svoga muža željela nasljednika da je čak svoju sluškinju prisilila na seks s njim. Zašto nije dijete zadržala?
„Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji – uz vrelo što je na putu prema Šuru – pa je zapita:»Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?» «Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje, odgovori ona.
Nato joj anđeo Jahvin reče:»Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!»“
Bog Jahve, preko svoga anđela (tko je anđeo?) odobrava nepravedne i grozne postupke Saraje i Abrama i naređuje Hagari da se vrati svojoj gospodarici i pokori joj se. Dakle, Bog, Jahve odobrava ropstvo ljudi. Nije čudo što se ropstvo raširilo po cijelom svijetu i trajalo tisućama godina. Tako je Bog želio da bude.
Savez i obrezanje
„Još reče Bog Abrahamu:»A ti savez čuvaj moj – ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ćeš vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak saveza između mene i vas….
….. Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svega roda: takav je prekršio moj savez.»“
Ovaj Božji zahtjev, koji On naziva savezom(?), u najmanju ruku je potpuno neshvatljiv. Mogao je barem objasniti Abramu zašto se on i njegovi potomci moraju obrezivati. Je li to trebao biti znak raspoznavanja? Tko je taj znak mogao vidjeti kada je Bog zabranio golotinju? Ili je to bilo iz higijenskih razloga? Ali u to vrijeme nedovoljnog znanja iz medicine, obrezivanje je moglo samo po sebi biti štetno i nezdravo, osobito na Bliskom istoku gdje su vladale velike vrućine. Moglo je biti nezdravije od nakupljanja prljavštine ispod kožice.
Ja sam sklon vjerovanju da je ovo izmišljotina ljudi. Samo su je pripisali Bogu. To je potpuno besmislen čin, tim više što je Bog valjda imao razlog zašto je čovjeku načinio kožicu na penisu.
Abraham i tajanstveni posjetioci
„Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza u šator njima u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: «Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!.....»“
Po čemu je Abram mogao u trojici ljudi prepoznati svoga Boga, Jahvu. Po čemu ga je prepoznao ne piše u Bibliji. Nikada se više Bog nije pokazivao u ljudskom obličju, uvijek je dolazio s plamenom i dimom (kao današnje rakete koje ljudi šalju svemir).
„Kad je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.“
Bog, Jahve je doznao za bludničenje i razvrat te za ostale ljudske grijehe koji u gradovima Sodomi i Gomori bijahu najveći, te je s neba sumpornim ognjem uništio te gradove i okolicu. Slično kao što je čovjek atomskom bombom uništio Hirošimu i Nagasaki u drugom svjetskom ratu. Spasili su se samo neki na zahtjev Abrama.
A upravo razvrat i bludničenje počeli su sinovi Božji s kćerima čovječjim i poučili ljude kako se to radi. Isto je učinio i Abram sa Hagarom, sluškinjom svoje žene a on je Božji izabranik.
To oružje je ljude pretvaralo u «stup soli» samo ako su se iz daljine obazreli prema mjestu udara. Još gore i opasnije od atomske bombe. Kakvo i čije bi to oružje moglo biti? Kako Bog, kao nevidljivo duhovno biće može proizvoditi oružje?
Lotove kćeri
„Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini. Starija reče mlađoj:»Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svemu svijetu. Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo.»
…..
Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem. Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.“
Evo još jednog primjera bludničenja i to na prijevaru s vlastitim ocem. Je li Bog, Jahve znao za ovo bludničenje kćeri s ocem? To ne piše u Bibliji ali, s obzirom na svemoćnost Boga, morao je znati za sve što se događa na Zemlji koju je stvorio.
Nije čudo što su ljudi iz Biblije naučili isto to činiti i da danas ima takvih slučajeva da to čine. Ima groznih slučajeva, kada otac siluje svoju kćer, čak i maloljetnu ili kao dijete. A ima i slučajeva da majka prisili svoga sina na seks s njom.
Kako to da sinovi, koje su Lotove kćeri začele sa svojim ocem, nisu bili degenerici?
Abraham i Sara u Geraru
„Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. Ali Bog dođe Abimeleku noću u snu te mu reče:»Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata.»
…..
Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu njegovu ženu Saru.“
Abram ponovo laže i iskorištava svoju ženu Saru tvrdeći da mu je sestra (svodnik svoje žene), ali umjesto Abramu, Bog prijeti kralju gerarskom što ju je uzeo za ženu ne znajući da je tuđa žena. To je još jedna od Božjih nepravdi, koje on čini drugim ljudima samo da bi opravdao grijehe svojih miljenika, svojih odabranika.
Izakovo rođenje, Hagara otjerana
„Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, pa reče Abrahamu:»Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom.»“
Što joj je dijete bilo krivo? Upravo je ona predložila svome mužu i zapovjedila sluškinji da legne s njim u krevet kako bi joj muž imao nasljednika. No, umiješao se Bog, Jahve, i učinio da i Sara može roditi. Nakon što je rodila svoje dijete, ono prvo Abrahamovo ona hoće zajedno sa Hagarom otjerati. Zar to nije grozno?
„To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. Ali Bog reče Abrahamu:»Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje, sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. I od sina tvoje sluškinje podići ću veliki narod, jer je tvoj potomak.»“
Bog, Jahve, odobrava zahtjev Sare i kaže Abrahamu neka nju posluša i otjera Hagaru i dijete. A kada je Saraja prvi put otjerala svoju sluškinju i njezino (i Abrahamovo) dijete uz suglasnost Abrahama, Bog je poslao anđela da zapovijedi sluškinji Hagari neka se vrati i pokori svojoj gospodarici Sari. Najprije Bog protjerivanje Hagare i njezinog djeteta prosuđuje neprimjernim (ili prestrogim) postupkom, a sada odobrava isti takav postupak. Čudan Bog!
Bog kuša Abrahama
Bog je zapovjedio Abrahamu da mu, kao žrtvu paljenicu, prinese svoga sina jedinca, Izaka. Abraham ga je iz prevelike vjernosti i straha poslušao. Bog je u zadnji čas spriječio Abrahama da ubije sina. Abraham je pred Bogom dokazao svoju apsolutnu privrženost njemu, Bogu i tako stekao njegovu milost.
Ovdje dolazi do izražaja bahatost Boga, koji se poigrava najdubljim ljudskim osjećajima samo zato da bi provjerio, je li mu je čovjek apsolutno vjeran i poslušan.
Jakov prijevarom dobiva očev blagoslov
Izak je imao dva sina blizanca ali se Ezav prvi rodio i imao pravo prvorodstva. No sin Jakov je uz pomoć majke prevario svog slijepog oca, rekavši mu da je on Ezav te ga otac blagoslovi kao prvorođenog. Kada je doznao istinu, više blagoslov nije mogao promijeniti a niti dati još jedan. Zašto svemoćni Jahve nije intervenirao? Je li to izraz njegove pravde? Dopustio je da njegov štićenik Izak bude izigran od rođenog sina.
Suprotno tome Jahve u mnogočemu pomaže (prevarantu svoga oca) Jakovu (da mu žena rodi sinove, da stekne bogatstvo itd.) Jednom prigodom Bog je rekao Jakovu:
„«Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavičaj, i ja ću biti s tobom!»“
Post je objavljen 11.02.2007. u 12:23 sati.