ozbiljnozanimljivo?
nedjelja, 18.02.2007.
Zakoni
Žrtvenik
„«….. Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku……Ne ulazi na moj žrtvenik stepenicama, da se ne pokaže na njemu golotinja tvoja.»“
Nije nigdje objašnjeno zašto Bog ne voli čovjekovu golotinju. Dok je čovjek sa svojom ženom boravio u rajskom vrtu, bili su oboje goli i Bogu to nije smetalo. Sada mu smeta da čovjek svoju golotinju pokaže iznad žrtvenika, kao da će se ta njegova golotinja odmah zalijepiti za žrtvenik napravljen od zemlje.
Zašto je Bog tražio od čovjeka žrtve paljenice ili žrtve prinosnice? Ja ne znam točno što je jedna a što druga, ali pretpostavljam (prema njihovim imenima) da je žrtva paljenica neko pečeno meso a žrtva prinosnica da je žrtva od prinosa od biljaka ili plodova stabala.
Ali bez obzira što su one, pitam se što su Bogu te žrtve trebale? Je li on te žrtve jeo? Je li ih kome poklanjao? Je li od njih nešto pravio, je su li mu služile kao sirovina za izradu nečega ili je jednostavno na taj način provjeravao ljudsku privrženost i poslušnost njemu samom? Takvo što Biblija ne objašnjava a niti crkva iako je crkva uzela sebi za pravo da u Božje ime i dandanas prima «žrtve» od svojih vjernika.
Zakon o robovima
„«Kad za roba kupiš jednoga Hebreja, neka služi šest godina. Sedme godine neka ode, bez otkupnine, slobodan. Ako dođe sam, neka sam i ode; ako li je oženjen, neka s njim ide i njegova žena. Ako mu gospodar nabavi ženu, pa mu ona rodi bilo sinova bilo kćeri, i žena i njezina djeca neka pripadnu njezinu gospodaru, a on neka ide sam…… Kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, neka se ona ne oslobađa kao i muški robovi…..»“
Još jedan od mnogih primjera kako Bog omalovažava ženu. Rob muškarac nakon šest godina postaje slobodan, ali žena koju je za tog roba kupio gospodar i njezina (i njegova) djeca ostaju robovi do kraja svoga života.
Božjim zakonom se predviđa čak i mogućnost prodaje vlastite kćeri kao ropkinje i za nju nema više slobode do kraja života. Prije svega, kakav to otac mora biti da svoje dijete proda u roblje a drugo kako Bog takvo što uopće može svojim zakonom predvidjeti a istovremeno se prikazivati kao dobar Bog?
Ubojstvo
„«Tko god udari čovjeka pa ga usmrti, neka se smrću kazni. Ali ako to ne učini hotimično…..odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. Tko hotimično navali na svoga bližnjega te ga podmuklo ubije, odvuci ga s moga žrtvenika da se pogubi. Tko udari svoga oca ili majku, neka se kazni smrću. Tko otme čovjeka – bilo da ga proda, bilo da ga u svojoj vlasti zadrži – neka se kazni smrću. Tko prokune svoga oca ili majku, neka se kazni smrću.»“
Ovaj zakon je vrlo strog i predviđa kaznu smrću. Izrazito oštro kažnjava za hotimično ubojstvo, ako netko udari oca ili majku ili ih samo prokune, te ako netko otme čovjeka. Nasuprot tomu u prethodnom zakonu čovjek bez ikakvih posljedica može prodati svoju kćer u roblje, a po ovom zakonu će biti kažnjen smrću ako otme čovjeka. Čudna neka pravda!
Tučnjava
„«…… Bude li drugog zla (osim lakših ozljeda zbog tučnjave), neka je kazna život za život, oko za oko, zub za zub, ruka za ruku, noga za nogu, opeklina za opeklinu, rana za ranu, modrica za modricu……»“
Ovaj zakon je Isus, sin Božji okrenuo naglavačke. Umjesto oko za oko, on je rekao: «Tko tebe kamenom, ti njega kruhom!» Tko je više pravedan Otac ili Sin? Čije zakone čovjek treba slušati? Kako se Sin smio suprotstaviti svome Ocu Bogu, kada Bog od ljudi zahtjeva bespogovorno poštivanje svojih roditelja. Bog od ljudi to traži a svome sinu dopušta nepoštovanje Oca mijenjanjem očevih zakona!
Odšteta
„Kada goveče ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti neka se kamenjem kamenuje. Njegovo se meso tada ne smije pojesti, a vlasniku njegovu neka je oprošteno……“
Ovo je glup zakon. Koja svrha je kamenovati goveče i tako ga nepotrebno fizički mučiti do smrti? Ako već treba kazniti goveče, što se drznulo ubosti čovjeka, može ga se kazniti običnim klanjem a njegovim mesom se osladiti. Tako bi ga se spriječilo da opet ne ubode. Kao da goveče zna je li čovjeka ubosti nešto dobro ili loše. Goveče nije jelo ploda sa stabla spoznaje dobra i zla a, usput rečeno, Bog mu je stvorio rogove. Što da s njim radi nego da bode.
Ponekad se susrećemo s dijelovima tijela, koja je Bog stvorio, a koja ničemu ne služe. Na primjer: čemu služe sise u muškarca i mužjaka?
Krađa
„Tko ukrade goveče ili marvinče od sitne stoke, pa bilo da ga zakolje, bilo da ga proda, onda neka se za jedno goveče vrati petero goveda, a za malo marvinče četvero marvinčadi.
Ako se lopov zateče gdje probija zid, pa mu se zada smrtan udarac, njegovu krv ne treba osvećivati. No ako je već izišlo sunce, njegovu krv treba osvetiti……“
Krađa se prema Božjem zakonu vrlo ozbiljno sankcionira. Čak dotle da se lopova uhvaćenog da probija zid smije i ubiti bez posljedica. Sve ovo je dokaz da je za Boga važnost svojine bila od velikog značenja.
Ćudoredni zakoni
„Ne dopuštaj da vračarica živi!
Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću.“
Zašto se Bog tako jako boji vračarica, kad ih je spreman odmah ubiti samo zato što su vračarice? Možda one znaju o Bogu nešto što se ne smije pročuti. Svećenstvo kršćanske crkve je obilato zloporabilo ovaj Božji zakon i neopravdano pogubilo milijune žena u srednjem vijeku zato što su «vještice». Bilo je to zlodjelo crkvine inkvizicije.
Pod pojam «vještice» često su potpadali znanstvenici i ljudi koji su drugačije mislili od teologa.
Vrlo stroga kazna za seksualni odnos sa živinom. Zašto? Je li Bog svjestan genetskih anomalija, koje bi se dogodile kod potomaka iz takvog odnosa? Zašto donosi takav zakon: da li zato što su ljudi postali skloni općiti sa životinjama ili on sam, Bog ima iskustva s tim?
Možda je On na sličan način stvorio čovjeka!
„Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata!“
Odličan zakon, kojega se nažalost ljudi ne pridržavaju od davnina, osobito ne Jevreji koji su poznati trgovci i bankari. U današnje vrijeme lihvarenje i kamatarenje je poželjno i zove se poduzetništvo.
Pravednost prema bližnjemu i prema neprijatelju
„Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde!“
Nažalost ni ovoga zakona ljudi se nisu pridržavali od samih početaka svoga postojanja, što se vidi iz tekstova same Biblije. Danas je postalo skoro normalno davati lažne izjave, na primjer u vrijeme predizborne kampanje. To zovemo civilizacijskim dosezima demokracije.
Povoditi se za mnoštvom i svjedočiti protiv pravde poznato je osobito pri osudi Isusa, Božjeg sina. Zavedena masa Izraelaca osudila ga je na smrt razapinjanjem na križ. Danas je to skoro svakodnevna pojava. Prosvjedi i štrajkovi su najpoznatiji oblici manipulacije s masama, naravno uz pomoć medija. To se, također, danas smatra nečim dobrim, demkratskim, uz blagoslov današnje kršćanske crkve.
