Blagoslov i savez
„Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im:»Plodite se i množite i zemlju napunite. Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće, i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. SAMO NE SMIJETE JESTI MESA U KOJEM JE JOŠ DUŠA, TO JEST NJEGOVA KRV. A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi.»“
Bog ponovo donosi nelogičnu i nepravednu odluku. Blagoslovio je Nou i njegove sinove da se plode i množe i Zemlju napune. A neposredno prije toga bio je svjestan čovjekove pokvarenosti i kajao se što ga je stvorio. Koliko će tek zla biti na Zemlji kada je ljudi napune? On je mogao predvidjeti.
Drugo, pokvarenom biću kakvo je čovjek, Bog daje vlast nad svim ostalim živim bićima na Zemlji. Čak, strogo zabranjuje ubijanje čovjeka. Bog obećava kažnjavanje i životinje i čovjeka koji ugroze ljudski život. On određuje da čovječanstvo napuni Zemlju i podloži je sebi. Nažalost to se i dogodilo.
I još jedna osobita zanimljivost: Bog poistovjećuje dušu i krv. «Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.» Dakle prema Bibliji duša nije ništa drugo nego krv živog bića pa onda i čovjeka. Ipak današnja kršćanska crkva tvrdi da samo čovjek ima dušu a životinje ne. A o tome da je duša ustvari krv crkva neće ni da čuje.
O golotinji
„Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako da ne vidješe oca gola.
Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:»Neka je proklet Kanaanac, svojoj braći najniži sluga neka bude!»“
Izgleda da je čovjek postao nepravedan kao i njegov Stvoritelj. Noa se napio i ogolio a sina Hama kažnjava što ga je vidio. Kažnjava ga time da svojoj braći bude sluga. Što je Ham zgriješio? Kako je mogao znati da je otac gol kad je naišao? U čemu se sastoji taj strašni grijeh vidjeti nekoga onakvog kakav jest - golog? Zašto je Bogu bilo najvažnije pitanje ljudske golotinje? Nije li se Bog možda sramio svoga djela – čovjeka, odnosno nije li se sramio svoga izgleda, jer čovjeka je napravio sebi slična?
Babilonska kula
„Sva je zemlja imala jedan jezik i iste riječi. Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. Jedan drugome reče:»Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!» Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. Onda rekoše:»Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom na nebu! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!»
Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. Jahve reče:»Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.» Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.“
Poznato je da se Noina korablja, Arka, nakon potopa nasukala na brdu Ararat (u Turskoj). Logično je za pretpostaviti da su Noa i njegovi sinovi za svoj život zaposjeli njima najbližu zemlju u tom trenutku. Ali, ako su se ljudi selili s istoka, kako piše i Bibliji, onda bi od Ararata dospjeli u Europu a ne do zemlje Šinearske, tj. do Babilona.
Kada su odlučili da sagrade kulu s vrhom do neba, Bog ih u tome sprječava, jer je zaključio da je to početak njihovih nastojanja i da im ubuduće ništa neće biti neostvarivo. Pobojao se toga i pobrkao im jezike da se među sobom ne razumiju i tako postanu manje sposobni u stvaranju. Iz Babela (Babilona) Bog je ljude raspršio po cijelom svijetu. Zašto?
Kako su od istih ljudi nastali, crnci, bijelci, ljudi žute rase, crvenokošci?
I ovdje Bog upotrebljava množinu za sebe i kaže:»….hajde da siđemo i jezik im pobrkamo…» Još jedan dokaz da ih je bilo više od jednog.
Rodoslovlja od Šema do Abrahama
Na dan početka potopa Noa je ima 600 godina 1 mjesec i 17 dana. Nakon toga živjeli su Šem, Arpakšad, Šelah, Eber, Peleg, Reu, Serug, Nehor te Tarah – otac Abramov. Abramu kasnije Bog dade ime Abraham. Računajući po Bibliji preko svih potomaka, od stvaranja Adamova do rođenja Abrahamova proteklo je (samo)1879 godina.
Kada je porastao Abraham je otišao u Egipat, u zemlju koja je već tada imala vrlo visoko razvijenu civilizaciju i štovala neke sasvim druge bogove. Koji su to ljudi živjeli u Egiptu, po kome su stvoreni, je li i njih stvorio Bog, Jahve? Zašto nisu štovali njega kao Boga?
Logično se nameće sumnja da Jahve nije jedini Bog i nije Adam jedini čovjek stvoren po Bogu. Predak Egipćana je također po nekom Bogu morao biti stvoren.
Post je objavljen 08.02.2007. u 22:07 sati.